Studenti iz BiH posjetili Jajce u sklopu projekta “OD TVRĐAVE DO TVRĐAVE”

U subotu 21.09. 2013. godine studenti sa više univerziteta iz Bosne i Hercegovine, u sklopu projekta “OD TVRĐAVE DO TVRĐAVE”, posjetili su Jajce.

Opći cilj projekta je upoznavanje studenata sa potencijalom prostora koji raspolaže kulturno-historijskim, prirodnim i društvenim resursom visokog stepena privlačnosti. Na temelju viđenog tokom obilaska tvrđava, te različitog znanja, studenti će moći izraziti svoju kreativnost i potrebe mlade populacije u kontekstu kulturno-historijske i prirodne baštine BiH.

Studenti su pored jajčke tvrđave posjetili i Grad Vranduk, tvrđavu u Travniku, Tešnju i Maglaju.

Nosilac projekta je Forum građana Zenica, a JU “Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” kao partner projekta omogućila je studentima besplatnu posjetu na sve spomenike pod Agencijskom ingerencijom i obezbijedila profesionalnog turističkog vodiča.

više fotografija na našoj facebook stranici

READ MORE

Poučan tekst AHDNAME, od danas 25.10.2013 g., možete pročitati u prostorijama Agencije (Etno muzeja)

U prostorijama JU „Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ (etno muzeja) od danas 25.10.2013. godine možete vidjeti i pročitati zanimljivu poruku najstarijeg dokumenta o ljudskim pravima – AHDNAMA SULTAN MEHMED FATIHA.

Fatih sultan 28.maja 1463 god.  u svom logoru na polju Milodraž kod Fojnice je primio fratra Anđela Zvizdovića jer je ovaj zatražio zaštitu za franjevce i bosanske katolike.Rezultat ovog razgovora bi ahdnama kojom sultan pod svoju zaštitu stavi bosanske katolike i da garancije za one koji su izbjegli da se mogu slobodno vratiti.

Ova ahdnama kao pravni akt se ne može staviti u istu ravan sa Međunarodnom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. Godine.Ali ona predstavlja izuzetan instrument pravne zaštite drugog i drugačije, u skladu sa tolerantnim stavom muslimanske države prema pripadnicima krščanskih vjerskih zajednica.Ovakvih dokumenata u to doba u Evropi i nema.Oni koji više stotina godina kasnije nastadoše (u doba Francuske buržoazijske revolucije), rezultat su pokušaja sekularne države da preko zaštite ljudskih prava riješi političke probleme.Oni su dakle , rezultat političkog pragmatizma a ne životne filozofije ili vjerskog ubjeđenja kakav prevladavaše kod sultana.

AHDNAMA SULTAN MEHMEDA FATIHA

MEHMED SIN MURAT-HANOV VAZDA POBJEDNONOSNI

ZAPOVIJED ČASNOG UZVIŠENOG ZNAKA I SVIJETLE CARSKE TUGRE OSVAJAČA SVIJETA JE SLJEDEĆA:

Ja sultan Mehmed-han, dajem na znanje svom građanstvu i odličnicima, da su posjednici ovog carskog fermana, bosanski duhovnici, našli moju veliku milost, pa zapovijedam: Neka niko ne smeta i ne uznemirava spomenute, ni njihove crkve. Neka mirno žive u mom carstvu. A oni koji su izbjegli, neka budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama moga carstva nastane u svojim manastirima.

Ni moje visoko visočanstvo, ni moji veziri, ni moji službenici, ni moji podanici, niti iko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijeđa i ne uzenmirava. Neka niko ne napada, niti vrijeđa i ugrožava: Ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to ako bi iz tuđine doveli kojega čovjeka u moju državu, da im je dopušteno.

Kunem se slijedećom velikom zakletvom: Tako mi Stvoritelja zemlje i nebesa, koji hrani sva stvorenja i tako mi sedam musafa i tako mi našeg velikog pejgambera i tako mi 124 000 vjerovjesnika, i tako mi sablje koju pašem, niko neće protivno učiniti ovome što je napisano, dok ne budu pokorni mojoj službi i vjerni mojoj zapovijesti.

Pisano 28.maja, u mjestu Milodraž.

 

(28.maj 1463. Godine Milodraž, Bosna I Hercegovina između Fojnice I Busovaće)

READ MORE

Neosvojiva Jajačka tvrđava – legenda putopisca Anastasija Đorđića 17. st.

Tvrđava u Jajcu često je u prošlosti spominjanja kao “neosvojiva”. Zbog svoje masivnost, bedema (odbranbeni zidova), pitke vode na samom vrhu, čak i običnom posjetiocu može se činiti neosvojiva. Jedan od bedema onaj zapadni seže do Plive, a sjeverni do Vrbasa, Pliva i Vrbas su bile prirodne neprohodne granice, zbog toga je u prošlosti morala biti osvojena na prevare. Mnoge su legende vezane za osvajanje ove tvrđave. Takvu jednu legendu piše i Anastasije Đorđić putopisac u 17.st.

Kazivanje o zauzimanju Jajca na prevaru bilježi putopisca iz 17. stoljeća, Anastasije Đorić (Athanasio Goorgiceo), a legendi vjeruje budući da se iz njegovog opisa vidi koliko je zadivljen strateškim položajem i snagom, bedem, kula i bastiona.

On kaže: “Grad je prema rijeci bio tako udešen, da ovdje nije bilo moguće ni jurišati ni opsjedati ga, a nema ni zgodnog mjesta, gdje bi se mogao tabor smjestiti. pa da je to i moguće, slabo bi to gradu naškodilo, jer je on na tolikoj uzvisini i na tako tvrdom temelju sazidan. Zato imadu i kršćani koji su ovdje stanovali ovu tradiciju, po kojoj ga Turčin, šezdeset godina poslije svih drugih gradova, nije osvojio silom, nego varkom.” Naime, prema legendi koju bilježi Đoriđć “Jajce su Turci osvojili prevarom. Praveći se da odustaju od opsade, oni su ostavili pred gradom kužnu odjeću, koju su stanovnici Jajca uzeli zbog plijena, te tako unijeli zarazu unutar tvrđave. Grad je zbog kuge u najkraće vrijeme skroz opustio, a Turci ga osvojiše ne potegav ni mača.

izvor knjiga: JAJCE U NARODNOJ PREDAJI

Pogled na zapadnu stranu tvrđave.

Kraljevski portal Kotromanića XV. st.

Medvjed kula stražarnica na zapadnom bedemu.

Papaz kula stražarnica na sjevernom bedemu i Banjalučka kapija ulaz na sjevernom bedemu.

Pogled sa tvrđave na panoramu grada.

Južni ulaz u grad Travnička kapija nalazi se blizu rijeke Plive.

Unutrašnjost tvrđave.

Unutrašnjost tvrđave posjeti veliki broj turista tokom godine, cijena ulaznica 2,00 KM, učenici, studenti i penzioneri iz BiH 1,00 KM.

 

READ MORE

Zvanično obnova Mlinčića počinje 01.10.2013.godine

Od 01.10. do 14. 10. 2013. u sklopu 14. regionalnog restauracijskog kampa koji će se održati u Jajcu kao dio regionalnog projekta “Zapadni Balkan – od historijske integracije do aktivnog savremenog učešća” kojeg financira Europska Unija i koji se pored BiH provodi još u Albaniji i Kosovu , upriličiti obnovu četiri zapaljena mlina koji se nalaze između Velikog i Malog Plivskog jezera.

Ovaj projekat obnove mlinčića u Jajcu, koji financira EU, će implementirati JU “Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca”, Općina Jajce i Švedska organizacija Cultural Heritage without Borders (CHwB) / Kulturno naslijeđe bez granica.


READ MORE

Ugledni profesori, članovi Slovenskog instituta za geologiju, posjetili su geološku zbirku minerala u Jajcu

Po povratku sa naučnog skupa “V. geološko savjetovanje BiH” koje je održano na Jahorini, na kojem je i Agencija imala svoje predstavnike geologe g. Atifa Kučukovića i g. Darija Puizinu, u subotu 26.10.2013. godine gosti JU “Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” bili su ugledni profesor-doktori geologije, g. Bogdan Jurkovšek i  gđa. Tea Kolar-Jurkovšek. Posebna tema na gore navedenom skupu je bila o fosilima pronađenim u Jajcu (Bravnicama). Sa ciljem da se ti fosili sačuvaju slovenski profesori su i došli u Jajce. Agencija je uzela na sebe da će rijetke fosile postaviti i izložiti u vitrine geološke zbirke minerala u Jajcu. Zahvaljujemo se profesorima na dolasku, korisnim savjetima i obećavamo dalju saradnju.

vrlo rijetki primjer morske zvijezde pronađen u Jajcu (Bravnice) šanse da se nađe sličan primjerak su 1 : 1 000 000



READ MORE

Omladinski centar uz podršku Agencije ogranizuje “OBUKU ZA TURISTIČKE VODIČE”

Omladinski centar Jajce uz podršku JU “Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” organizira obuku za turističke vodiče.

-Upoznavanje sa kulturno-historijskom baštinom

-Trening prezentacionih vještina

-Praktične vježbe i rad

Prvi informativni sastanak če se održati u ponedjeljak 18.11.2013. godine u 16:00 sati u prostorijama Omladinskog centra Jajce. Kontakt telefon 030/654-027.


READ MORE

Kolekcija od 15 umjetničkih slika renomiranih slikara iz sedam evropskih zemalja u Etno muzeju Jajca

Direktor Javne ustanove „Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ Huso Hadžić i organizator i učesnik Međunarodne slikarske kolonije „Kolonizacija Jajca 2007. – Kroz historiju do svjetske baštine UNESCO-a“ Aldin Popaja, potpisali su Ugovor o primopredaji kolekcije umjetničkih slika nastalih na ovoj međunarodnoj koloniji. U “Kolonizaciji Jajca” 2007. godine, učestvovalo je jedanaest renomiranih slikara iz sedam evropskih zemalja: Harun Alikadić iz Bosne i Hercegovine, Guillermo Aymerich iz Španije, Stanislav Diviš iz Češke Republike, Pier Fichefeus iz Francuske, Kata Kozlović iz Slovenije, Hana Letica iz Hrvatske, Paolo Loschi iz Italije, Diego Mračević iz Italije, Aldin Popaja iz Bosne i Hecegovine, Aleš Růžička iz Češke Republike i Borut Skok iz Hrvatske. Svoju inspiraciju Jajcem i njegovim prirodnim i kulturnim bogatstvima prenijeli su na platna, te u namjeri da pomognu stvaranju jedinstvene zbirke savremenog evropskog slikarstva, poklonili gradu po jedan svoj rad. Tako je nastala ova vrijedna kolekcija umjetničkih slika koja sadrži ukupno 15 djela. Potpisivanjem Ugovora, Agenciji je povjereno pravo i obaveza da trajno čuva i upravlja kolekcijom uz mogućnost njezinog iznajmljivanja odnosno posuđivanja radi dalje prezentacije i popularizacije i izvan prostora Zgrade prve osnovne škole.

Međunarodnu slikarsku koloniju “Kolonizacija Jajca 2007. – Kroz historiju do svjetske baštine UNESCO-a“ organizovali su Aldin Popaja, naš Jajčanin, koji je magistrirao umjetnost na Akademiji umjetnosti, arhitekture i dizajna u Pragu u Češkoj Republici i Harun Alikadić, akademski slikar iz Sarajeva, koji je diplomirao slikarstvo na Akademiji u Firenci u Italiji.

 

Aldin Popaja je rođen u Jajcu 1971. godine. Završio je Likovnu akademiju u Sarajevu 1995. godine, a potom i Akademiju za umjetnost i dizajn u Pragu, gdje je i magistrirao. Samostalno je izlagao u Jajcu, Zenici, Travniku, Tuzli, Sarajevu, Banjoj Luci, Pragu i drugim gradovima u Češkoj Republici, te u Švedskoj. Između ostalih, dobio je nagrade za slikarstvo za radove pod nazivom „Dernek u Jajcu I“ i „Dernek u Jajcu II“ na likovnom bijenalu „Lilla Europa 2004“ u švedskom gradu Hallsbergu. Pored umjetničkog, bavi se i pedagoškim radom. Živi i radi u Švedskoj. U avgustu ove godine, u službenim prostorijama Agencije, u Zgradi prve osnovne škole, priredio je stalnu izložbenu postavku djela kolekcije. Zahvaljujući tome, posjetioci Etno muzeja sada, pored etnološke i geološke zbirke, mogu vidjeti i ovu vrijednu kolekciju slika savremenih umjetnika.


 

 



READ MORE

Posjetite planinu Hum

JU “Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” u saradnji sa klubom “Ljubitelji prirode” nudi vam izvrsnu turističko-planinarsku šetnju na planinu Hum. Planina Hum nalazi se 2-3 km od Jajca, a najviši vrh je Bandira 1162 m nadmorske visine. Prilikom uspona na planinu Hum pored prelijepi pejzaža i raznovrsne flore i faune, posjetitelji mogu vidjeti i grob posljednjeg Bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića.

Svi zainteresirani turisti, planinari mogu se obratiti Agenciji za usluge turističkog vođenja na gore spomenutu planinu.

Grob posljednjeg Bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.

foto: Amir Bašimamović

više fotografija na našoj facebook stranici

READ MORE

POSLJEDNJA BOSANASKA KRALJICA

Jelena Branković (kasnije Mara ili Marija; rođena 1447. godine, umrla nakon 1500. godine) je bila žena posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića i tako posljednja bosanska kraljica. Iako se njena posvekrva, Katarina Kosača, često spominje kao posljednja bosanska kraljica, to je zapravo bila Mara.

Posljednja bosanska kraljica je bila najstarija kćerka srpskog despota Lazara Brankovića, vladajućeg srpskog despota, i bizantijske princeze, Jelene Paleolog, kćerke brata pretposljednjeg bizantijskog cara Ivana VIII Paleologa. Rođena je oko 1447. godine i krštena kao Jelena (neki izvori je nazivaju i Jelača). Jelena nije imala braće, već dvije mlađe sestre Jerinu i Milicu Branković.

Njen otac je u trenutku njenog rođenja imao dva starija brata, Grgura i Stefana, ali oba oslijepljena i tako uskraćena za vladavinu. Ovakva situacija učinila je Jelenu poželjnom udavačom, budući da je njen muž mogao tražiti vlast nad Srbijom po njenom pravu.

Pitanje Jelenine udaje dobilo je na važnosti iznenadnom smrću Jeleninog oca 20. januara 1458. godine.  Skrbništvo nad Jelenom su od tada dijelili njena majka i proosmanlijski nastrojeni vojvoda Mihajlo Anđelović, brat velikog vezira Mahmud-paše Anđelovića. Nakon pobjede antiosmanlijske i prougarske frakcije u proljeće 1458. godine, Osmanlije su započele osvajanje Srbije. Jelena je postala marioneta antiosmanslijske frakcije, a njen brak je mogao spasiti ili uništiti državu.

Brak

Nedugo nakon smrti despota Lazara počeli su pregovori o udaji Jelene kojoj je u miraz bila ostavljena cijela država.  Za budućeg despota Srbije izabran je Stjepan Tomašević, najstariji sin i prijestolonasljednik bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Pošto je bosanski kralj bio vazal ugarskog kralja, tada Matije Korvina, njegov pristanak je bio neophodan kako bi se sklopio brak. Matija Korvin je dao svoj pristanak 1458. godine, te su započeli pregovori između Tomaševićevog oca, Stjepana Tomaša, i Jelenine majke, despotice Jelene.

Srpska despotica

Dana 1. aprila 1459. godine sklopljen je brak između dvanaestogodišnje Jelene i Stjepana Tomaševića. Odmah po vjenčanju, Stjepan Tomašević je preuzeo vlast nad Srbijom i okončao jednogodišnji interregnum koji je vladao od smrti Jeleninog oca 1458. godine.

Međutim, vladavina Stjepana Tomaševića u Srbiji je bila kratkoga vijeka. Kako Stjepan Tomašević nije primio pomoć ni od ugarskog kralja ni od svog oca, pad Srbije je bio neminovan. U junu 1459. godine osmanski sultan Mehmed II osvojio je Srbiju, te su Tomašević i Jelena bili prisiljeni skloniti se na dvor njegovog oca u Bosni. Srpska despotovina je konačno pala 20. juna 1459. godine. Jelena je iz Smedereva u Bosnu ponijela i moći svetog Luke, koje je pohranila u Jajcu.

Bosanska kraljica

Dana 10. jula 1461. godine umro je Jelenin svekar, te je njen muž postao kralj Bosne, a ona bosanska kraljica, smjenjujući na tome mjestu maćehu svoga muža, Katarinu Kosaču. Jelenin muž je postao štićenik pape Pija II i još više produbio vezu između bosanskog prijestolja i Vatikana, što je započeo njegov otac. Papa mu je poslao krunu kojom ga je njegov delegat u novembru 1461. godine okrunio za bosanskog kralja, čime je Tomašević postao jedini bosanski kralj okrunjen u rimokatoličkoj ceremoniji. U duhu muževih nastojanja da se približi Vatikanu, kraljica Jelena se 7. novembra ili nešto kasnije odrekla imena koje joj je dato krštenjem u Pravoslavnoj crkvi i uzela ime Djevice Marije.  Od tada pa nadalje, izvori je nazivaju kraljicom Marom.

Kralj i kraljica su živjeli u kraljevskom gradu Bobovcu sve do 1463, kada su ga osvojile Osmanlije. Marin muž se tada sklonio u Jajce, a zatim u Ključ. Po osmanskom osvajanju Bosne, 5. juna 1463. godine, Marijin muž je pogubljen – Marija je ostala udovica sa šesnaest godina. Bosansko kraljevstvo je time srušeno, a teritorija Bosne i Hercegovine postala je dio Osmanlijskog Carstva. Kraljica Mara je moći svetog Luke ponijela sa sobom u egzil, da bi na kraju, vjerovatno prodajom, završile u rukama Mlečana.

Djeca

Prema zapisima biskupa Angela Massarellija, kraljica Mara je sa Stjepanom Tomaševićem imala dvoje neimenovane djece. Međutim, Massarellijevi zapisi ne navode njihova imena, niti ikakve biografske podatke.

Udovištvo

Različiti izvori različito opisuju Marin život nakon pada Bosne. Dok je njena posvekrva, kraljica Katarina, pobjegla u kršćanski Rim, svi izvori potvrđuju da je Mara ostala u Osmanskom Carstvu, koje je uključivalo i njene domovine.

Odnosi s Dubrovnikom

Po padu Bosne Mara se obratila za pomoć Dubrovačkoj Republici tražeći sklonište i deponirani novac svog muža, ali joj je zahtjev bio odbijen. Kraljica je, žureći da pobjegne od osvajača, ostavila iza sebe svoju najvrjedniju imovinu – kosti svetog Luke. Franjevci su ih uzeli i zaputili se prema Dubrovniku, gdje ih je presreo lokalni vojvoda, kraljičin prijatelj, te im nije dopustio da nastave bez njene dozvole. Ona je u međuvremenu pregovarala s Mlečanima o prodaji kostiju, dok su Dubrovčani bijesno zahtjevali izručenje kostiju. U augustu 1463. kraljica u pismu izražava svoje nezadovoljstvo škrtarenjem Mlečana i njihovoj smjelosti da dovode u pitanje autentičnost kostiju. Iako joj je ugarski kralj Matija Korvin nudio doživotno vlasništvo nad tri dvorca, Mara ih je na kraju ipak prodala Mlečanima.

Život u Splitu

Sa svojom pratnjom, koju su činile bosanske velmože, mlada udovica se skrasila u Splitu, u benediktinskom manastiru Sveti Stjepan pod borovima. Tu je redovno primala u posjetu svoje zemljake, ali i Mađare, što se nije svidjelo mletačkoj vladi. Stoga su Mlečani naredili splitskom knezu da je udalji iz Splita na primjeren način. Mara je ubrzo zamoljena da se preseli u Šibenik ili neki susjedni otok. Uvrijeđena ovakvim postupanjem, kraljica je 1466. godine napustila Split i zaputila se u Istru, odakle je otišla majci u Ugarsku.

Mara u Osmanskom carstvu

 

Godine 1474. obraća se Dubrovačkoj Republici sa zahtjevom da joj se isplati zaostavština njenog muža koja je kod njih bila sačuvana. Dubrovnik joj to odbija učiniti, nalazeći za to razne razloge, te isto čini 1477. godine kada kraljica ponavlja svoj zahtjev. Godine 1485. Mara putuje u Carigradu na dvor sultana Bajazida II i žali mu se da joj Dubrovnik odbija izručiti zlato koje je kod njih pohranio njen muž. Sultan u oktobru naređuje Dubrovniku da joj se preda njena udovština, a u martu sljedeće godine naređuje joj se isplati velika suma novca koja je vjerovatno predstavljala neku zaostavštinu bosanskog dvora.

READ MORE
CroatiaBosniaEnglishGermanDutchTurkeySaudi ArabiaItalyPoland