U prostorijama JU „Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ (etno muzeja) od danas 25.10.2013. godine možete vidjeti i pročitati zanimljivu poruku najstarijeg dokumenta o ljudskim pravima – AHDNAMA SULTAN MEHMED FATIHA.

Fatih sultan 28.maja 1463 god.  u svom logoru na polju Milodraž kod Fojnice je primio fratra Anđela Zvizdovića jer je ovaj zatražio zaštitu za franjevce i bosanske katolike.Rezultat ovog razgovora bi ahdnama kojom sultan pod svoju zaštitu stavi bosanske katolike i da garancije za one koji su izbjegli da se mogu slobodno vratiti.

Ova ahdnama kao pravni akt se ne može staviti u istu ravan sa Međunarodnom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. Godine.Ali ona predstavlja izuzetan instrument pravne zaštite drugog i drugačije, u skladu sa tolerantnim stavom muslimanske države prema pripadnicima krščanskih vjerskih zajednica.Ovakvih dokumenata u to doba u Evropi i nema.Oni koji više stotina godina kasnije nastadoše (u doba Francuske buržoazijske revolucije), rezultat su pokušaja sekularne države da preko zaštite ljudskih prava riješi političke probleme.Oni su dakle , rezultat političkog pragmatizma a ne životne filozofije ili vjerskog ubjeđenja kakav prevladavaše kod sultana.

AHDNAMA SULTAN MEHMEDA FATIHA

MEHMED SIN MURAT-HANOV VAZDA POBJEDNONOSNI

ZAPOVIJED ČASNOG UZVIŠENOG ZNAKA I SVIJETLE CARSKE TUGRE OSVAJAČA SVIJETA JE SLJEDEĆA:

Ja sultan Mehmed-han, dajem na znanje svom građanstvu i odličnicima, da su posjednici ovog carskog fermana, bosanski duhovnici, našli moju veliku milost, pa zapovijedam: Neka niko ne smeta i ne uznemirava spomenute, ni njihove crkve. Neka mirno žive u mom carstvu. A oni koji su izbjegli, neka budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama moga carstva nastane u svojim manastirima.

Ni moje visoko visočanstvo, ni moji veziri, ni moji službenici, ni moji podanici, niti iko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijeđa i ne uzenmirava. Neka niko ne napada, niti vrijeđa i ugrožava: Ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to ako bi iz tuđine doveli kojega čovjeka u moju državu, da im je dopušteno.

Kunem se slijedećom velikom zakletvom: Tako mi Stvoritelja zemlje i nebesa, koji hrani sva stvorenja i tako mi sedam musafa i tako mi našeg velikog pejgambera i tako mi 124 000 vjerovjesnika, i tako mi sablje koju pašem, niko neće protivno učiniti ovome što je napisano, dok ne budu pokorni mojoj službi i vjerni mojoj zapovijesti.

Pisano 28.maja, u mjestu Milodraž.

 

(28.maj 1463. Godine Milodraž, Bosna I Hercegovina između Fojnice I Busovaće)