…Kažu da ih je bilo 33, sasvim slučajno kao bobaka u tespihu. Od svog prvog susreta i prvih svojih poteza perom i kistom pred njima pamtim ih 27. Ostale su, vele, bile stupe za sukno pa prestale valjati i u zanemaru propale. Sada ih je samo dvadesetak. Većina ih je sa četverostranim krovovima koji su upijali prostor, ali i tih nekoliko sa dvostranim sa širokim strehama stvarale su ugođaj. Male ćuprijice od smrčevih i bukovih greda povezivale su ih sve baš kao svileni gajtan na tespihu.

Bilo je lijepo vidjeti starije ljude i žene kako na zapornicama iznad badnjeva uzimaju abdest i dostojanstveno klanjaju pred ulazom u svoje mlinove ili unutra pred košem žita i sandukom  brašna kao pred mihrabom….  (zapisao je Ismet Ramljak, akademski slikar)

Jajce raspolaže sa 20 mlinčića. Smatra se da je izgradnja mlinčića počela još u Srednjem vijeku. Precizniji podaci datiraju tek iz Osmanskog perioda, gdje je prema defteru iz 1562.g., utvrđeno da je bilo 24 mlina, od kojih 6 nije bilo u funkciji. Početkom 17. stoljeća broj mlinova je dosegao brojku 26.

Dispozicija mlinova je u skladu sa  okruženjem, te odražava prirodnu uklopljenost u prirodni poredak stvari. Mlinovi su postali nerazdvojivi dio prirodnog okruzenja i danas su dio  jedinstvene panorame Plivskih jezera.

Svrha izgradnje mlinova je prvobitno bila funkcionalna. Bez dekoracije, bez suvišnih detalja graditelj je mlinove podredio funkciji iprirodnom okruženju, te iako su pokazatelj industrijskog razvoja, savršeno harmoniziraju s prirodom. Mlinovi u Jajcu su isključivo služili za proizvodnju brašna i bili su u vlasništvu velikih i imućnih zemljoposjednika koji su mlinove davali na korištenje lokalnom stanovništvu, a porez na njih su plaćali u proizvedenoj robi, što je iznosilo 10% od njihove proizvodnje. Svaka porodica je imala određeni dan u sedmici kada je mogla koristiti mlin i taj se raspored strogo poštovao. Otvorena vrata mlina su ukazivala na to da su mlinari tu, dok su zatvorena ukazivala  da nema nikoga te se zatvorenim mlinovima  nije prilazilo, što je pokazatelj nekadašnje kulture na ovim prostorima.

Jedan mlinčić se sastojao iz više djelova (turbine, vratila, korita, okn za zito, mlinskoga kamena, poluge za podizanje mlinskog kamena) iimao je svoja pravila korištenja.Mlinari su vodenice koristili tako da su vodu kroz korito usmjeravali na turbine koja je mljela žito, a pomoću poluge za podizanje mlinskog kamena se regulisalo kakvo brašno će se proizvesti; ako se kamen spusti dobivalo bi se sitnije brašno, a ako se podigne dobivalo bi se krupnije.

Vrijeme je postepeno ostavljalo svoj trag na mlinčiće, te brzi razvoj industrije i brži način života su umanjili funkciju mlinova, koji su postepeno prestali da se koriste, i njihovo neodržavanje je dovelo do destrukcije njihova mehanizma i narušenoga izgleda.

Međutim historijska važnost mlinčića, kao ogledala nekadašnje bosanske tradicije rada i načina života su  doveli do njihove obnove 2005. godine, te od tada je 6 mlinčića ponovo u funkciji, dok se ostalima vratio prvobitni izgled i od tada mlinčići ponovo krase panoramu grada Jajca.

2009 godine mlinčići na Plivskom jezeru su proglašeni nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i jedan su od ključnih elemenata u razvijanju turizma u Jajcu.

JU “Dom kulture Jajce” organizuje izložbu slika Mirsade Masal. Izložba će biti postavljena od 24.10. do 05.11. 2013 godine u nacionalnom spomeniku Kršlakova kuća (Gradska galerija).

Svečano otvorenje izložbe je 24.10.2013 godine u 19:00 sati.

Mirsada Masal rođena je 1950 g. godine u Jajcu.Slikarstvo se bavi od 1980 g. Pohađala je privatnu školu slikanja grupe “Zvono” a kasnije sama usavršavala svoj likovni izraz. Učesnik je više aukcijskih i humanitarnih izložbi kao i likovnih kolonija. Živi i stvara u Sarajevu.

Travnička kapija predstavlja južni ulaz u stari grad Jajce. Naziva se još i Plivska, Donja i Južna. Padom pod otomanski imperij Jajce gubi strateški značaj koji je dugo imalo,i to tek nakon poraza kod Beča, a zatim i Sente. Tada je sagrađena visoka kula, u osnovi četverougaonik, tipična forma za osmanske kapi-kule s kraja XVII i početkom XVIII stoljeća. Pored nje je podignuta manja tabija. To je jedina kula tvrđavnog pojasa Jajca koja ima kameniti svod iznad prizemlja. Sudeći po obliku sagrađen je krajem XVII ili početkom XVIII stoljeća. Malo više ove kapije je u XVI stoljeću sagrađen je solidniji most preko Plive. Most je bio stalno i dobro održavan zbog njegove važnosto za kretanje vojske iz centralne Bosne, tj. Travnika (Đ. Mazalić, 1952, 76). Teren ispred obje kapije, Banjalučke i Travničke, je vjerovatno bio štićen dubokim i širokim jarcima s pomičnim mostovima. Travnička kapija ima pravougaonu osnovu dimenzija 8,75 x 9,10 m. Zidana je lomljenim kamenom gdje su debljine zidova u prizemlju: sa vanjske – južne strane 3,30 m i sa unutrašnje – sjeverne strane 1,45 m. Visina ulaza sa južne strane iznosi 2,27 m, dok je sa sjeverne njegova visina 4,37 m. Debljina zidova na spratu iznosi oko 1,20 m. Na spratu se nalazi jedna prostorija u koju se ulazi sa zapadne strane, sa prostora bedema, odnosno danas iz avlije Omer-begove kuće. Ova prostorija ima dimenzije 6,82 x 5,93 m i u njoj je vjerovatno bila smještena straža. Prema jugu, sjeveru i istoku je imala puškarnice. Iz ove prostorije drvenim stepeništem dolazilo se do drugog sprata kule, gdje je bila smještena još jedna prostorija. Dimenzije i oblik ove prostorije slične su dimenzijama i obliku prethodne, s tim da ova gornja etaža ima samo dva prozorska otvora koji su orijentirani prema unutrašnjosti, odnosno na sjevernu stranu. Međuspratna konstrukcija je bila drvena.

Banjalučka kapija čuvala je sjeverni ulaz u grad Jajce. Objekt se sastoji od kule i kapije – sjevernog ulaza u grad. Ispred kapije je nekada bio suhi odbrambeni jarak. Debljina zida na kapiji iznosi 4,55 m. Vrata se od sjevernoj prema južnoj strani postepeno šire i njihova širina sa sjeverne strane iznosi 3,21 m, dok je sa južne 5,50 m. Visina sjevernog ulaza iznosi 4,55 m, dok je visina sa južne strane 5,35 m. Kapija danas nema više prvobitni vanjski dovratni okvir koji je bio nekada uži i nosio je baglame za metalna vrata. Ova kapija se mogla zatvarati čvrstim zaslonom koji se spuštao polugom. Otvor za polugu se nalazio između drugog i trećeg prsobrana i još je danas vidljiv. Željezom okovana vrata stajala su do 1906. godine, kada je kapija proširena zbog uvođenja širih vozila. Sa vanjske strane sjevernog dovratnika nalazi se ukras-gravura ratnika. Ucrtana je u osmansko doba, po običaju onog vremena. Na kruništu zida iznad kapije rekonstruirani su prsobrani na temelju sačuvanog crteža iz 1890. godine, kao i prema preostalim temeljima dva prsobrana. Zidovi sa puškarnicama oko Banjalučke kapije, a zatim, barem u svojim supstrukcijama, i sama kula uz kapiju, imaju dio gradnje slične kao na Medvjed-kuli, tj. vertikalno slagan kamen na oplatama.

Travnička kapija i Omerbegovića kuća

Papaz kula i Banjalučka kapija

JU “Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” pored 27 nacionalnih spomenika upravlja i sa etnološkom zbirkom eksponata  i geološkom zbirkom minerala, kristala i fosila.

19.10.2013. godine održan je sajam minerala u Kreševu posjetom tom sajmu Agencija na čelu sa geologom Atifom Kučukovićem je dobila na poklon nekoliko minerala, kristala i fosila.

Dana 13.10.2013. godine u prostorijama Hotela Turist 98 je upriličeno svečano dodjeljivanje diploma učesnicima 14. regionalnog kampa kao dio regionalnog projekta “Zapadni Balkan – od historijske integracije do aktivnog savremenog učešća” kojeg financira Europska Unija i koji se pored BiH provodi još u Albaniji i Kosovu. Diplome su  uručili načelnik Općine Jajce g. Edin Hozan i predstavnici CHwB-a.

U periodu od 01 – 14 oktobra/listopada 2013.godine. Tokom kampa, studenti arhitekture, građevine, historije umjetnosti i srodnih nauka iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Kosova, Albanije, Grčke, Rumunije i Bugarske su timski radili u tri grupe. Obrazovne aktivnosti restauracije održane su na kompleksu mlinova na Plivi kod Jajca koji je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine „Kulturni krajolik – Plivska jezera sa kompleksom mlinоva na Plivi kod Jajca““ (Službeni glasnik BiH, broj 58/09). Aktivnosti snimanja i dokumentacije su održane na stambenom objektu u ulici Varoš 11 u Jajcu, koja je proglašena nacionalnim spomenikom. Aktivnosti vezano za interpretaciju samog kulturnog nasljeđa su bile fokusirane na historijsko jezgro Jajca, gdje su učesnici pokušali uvidjeti koja je trenutna interpretacijska ponuda, te koje aspekte treba osnažiti, dajući nove ideje i sugestije.

Partner bez kojeg Fondacija Kulturno nasljedje bez granica ne bi uspjela organizovati niti implementirati aktivnosti kampa su JU Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca kao i sama Općina Jajce.

Edukativne i demonstrativne aktivnosti upotrebe tradicionalnih zanata prilikom obrade drvene građe na kompleksu Mlinova su u sklopu projekta rekonstrukcije 4 mlinčića. Projekat je zajednički finansiran od strane Općine Jajce i Evropske Komisije kroz projekat „Zapadni Balkan – od historijske integracije do aktivnog savremenog učešća – Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo“ . Fondacije Kulturno naslijeđe bez granica (CHwB) sa izvođačkom firmom «Marušić» će implementirati rekonstrukciju.

Naredne aktivnosti u okviru projekta „Zapadni Balkan – od historijske integracije do aktivnog savremenog učešća – Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo“ biće održane na Kosovu i to 15. Regionalni restauracijski kamp u Vučitrnu i Mitrovici u periodu 16 do 27 oktobar/listopad, kao i regionalni trening seminar „Priče prošlosti i buduće uspomene” 28-30 oktobar/listopad u Prizrenu.

Od 12.10.2013. godine u prodaji je pušteno 18 vrsta razglednica. Razglednice možete kupiti ispred Katakombi, Tvrđave i u suvenirnici Etno muzeja po jedinstvenoj cijeni od 0,70 KM, ako se odlučite da kupite svih 18 vrsta sve možete dobiti za 10,00 KM.

1 razglednica: 0,70 KM

18 razglednica: 10,00 KM

Po jedinstvenoj cijeni od 3,00 KM na gore navedenim prodajnim mjestima možete kupiti i NOVO izdanje turističkog vodiča kroz Jajce.

Planinarsko društvo Ćusine organizuje planinarski izlet na relaciji muzej Avnoj-a, Bešpelj, kanjon Ugra, srednjovjekovna utvrda Komotin, Smionica. Profesor historije-povijesti Mirko Ljubez održati će čas historije i upoznati sve prisutne o srednjovjekovnoj utvrdi Komotin.

Stari grad Komotin predstavlja primjer srednjovjekovnog utvrđenog dvorca. Građen je na način da su vanjske strane bile dobro utvrđene kako bi stanovnicima pružio sigurnost od neprijateljskih napada. Komotin nije bio ratna utvrda već vlastelinski dvor sa svim karakterističnim prostorima koje imaju objekti te vrste. Fortifikacioni karakter Komotina je posljedica njegovog smještaja na uzvisini, zatim otežanim prilazom preko planinskih serpentina i jarkom preko kojeg je bio izgrađen drveni pokretni most. Stari grad je smješten na vrhu uzvisine tako da ima širok pregled na nesvakidašnje prirodno okruženje. Izgled srednjovjekovne utvrde Komotinu daju visoki kameni zidovi čija debljina iznosi cca 1,2 do 1,4 m.

Ćiro Truhelka navodi da se sam grad gotovo do krova sačuvao, te da nije bio ratna utvrda nego dvor, s popratnim prostorijama prilagođenim vlasteli, što uvećava vrijednost Komotina. O postojanju grada malo što nam je poznato, ali je izvjesno da je postojao već u 15. stoljeću. U historiji se Komotin spominje samo jednom, i to 1497. godine. Naime, bosanski namjesnik Alibeg zauzeo je navedene godine Komotin i u njemu postavio svoju posadu, iako je između Ugarske i Porte (Osmansko carstvo) postojalo primirje. Kada je o tome stigla vijest u Budim, poslao je kralj poslanstvo u Carigrad da protestvuje protiv ovog nasilja usred mirnog doba.