BLOG

Plivsko jezero, u koja spadaju Veliko i malo jezero, zajedno sa rijekom Plivom i dva manja jezera Veliki i Mali Đol čine jedinstven biodiverzitet u Bosni i Hercegovini. Veliko i Malo Plivsko jezero je smješteno u dolini Plive, između Jajca i opštine Jezero, dok se Veliki i Mali Đol nalaze između opština Jezero i Šipovo. Veliko Plivsko jezero leži na nadmorskoj visini od 424 m. Dugo je oko 3,3 km, s prosječnom širinom od oko 400, a maksimalnom od oko 700 m. Najveća dubina jezera je oko 36 m. Nastalo je na mjestu gdje Pliva završava svoj tok, nizvodno od naselja Jezero, a završava u naselju Zaskoplje. Malo plivsko jezero je površinski manje, dužine je oko 1 km i širine oko 430 metara, a maksimalna dubina jezera je 36 metara.

Anto Brtan, direktor JU “Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“, ističe da Veliko i malo Plivsko jezero spadaju među najveća i najljepša jezera ne samo u BiH, nego i u ovom dijelu Evrope.

“Dejtonskim sporazumom Veliko jezero je jednim dijelom i u Republici Srpskoj. Plivska jezera predstavljaju jedan od najznačajnijih prirodnih i turističkih kapaciteta u Jajcu. Osim vodopada, najveći broj turista dolazi upravo na Plivsko jezero zbog ambijenta, ali i prirodnog okruženja”, kaže nam jedan od čelnih ljudi zaduženih za turizam u ovom gradu.

Drago Zlatko Kučera je već godinama u penziji, a odrastao je uz Plivu i njena jezera. Trenutno je jedan od najstarijih ribolovaca u Jajcu i sa posebnom ljubavlju govori o ovim jezerima.

“Oba Plivska jezera su riječna jezera, prirodna jezera, na kojima je golim okom vidljiva bistroća te vode. Ta voda je pitka, čak i ovdje, a ona napaja i tvornicu vode u Jajcu. Malo ko ima takvo blago da se može time pohvaliti”, kaže Kučera.

Plivska jezera su najveća prirodna jezera u Bosni i Hercegovini. Oba Plivska jezera imaju veliki značaj za razvoj sporta, rekreacije, sportskog ribolova, turizma i uzgoj ribe. Veliko Plivsko jezero, zbog specifične gustoće vode, idealno je za vožnje kajaka i kanua, te kajakaška takmičenja. Davne 1963.godine na Velikom Plivskom jezeru održano je sedmo Evropsko i vanredno Svjetsko prvenstvo u kajaku i kanuu na mirnim vodama.

Mumin Kenjalić, iz Rafting kluba “Jajce”, na Plivu dolazi od daleke 1962. godine i kaže da svoje dobro zdravlje i kondiciju može da zahvali ponajviše životu uz Plivu i njena jezera.

“Svjetski eksperti su zaključili da je Veliko Plivsko jezero jedno od najboljih voda za održavanje takmičenja na mirnim vodama, poput kajaka i veslanja. Tako je još 1963.godine na ovom jezeru održano vanredno Svjetsko prvenstvo i Evropsko prvenstvo na mirnim vodama. Jedan čuveni Ljubek se za svojih pet Olimpijada uvijek po mjesec dana priprema upravo na Velikom plivskom jezeru”, ponosno ističe Kenjalić.

Anto Brtan, iz JU “Agencija za kulturno-istorijsku i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“, naglašava da je “čistoća vode, na prvom mjestu, nešto što karakteriše Plivsko jezero”.

“Bogat biljni i životinjski svijet je izuzetan na ovim jezerima. Ribari iz cijele BiH redovno dolaze na jezero i kažu da je to za ribare jedna posebna destinacija”.

Oba Plivska jezera imaju prosječnu godišnju temperaturu površinskog sloja vode od 17°C a u dubljim slojevima je oko 5°C niža, što posebni pogoduje uzgoju ribljeg fonda. Zbog toga su Plivska jezera posebno važna destinacija za ribolovce.

“Jednostavno Jajce ima sreću da mu je priroda podarila sve ove prirodne ljepote, dvije rijeke, sedam jezera, dvadeset i jednu vrstu ribe. Mislim da smo i moralno i zakonski obavezni da to čuvamo i za sebe i za buduće generacije”, opominje Drago Zlatko Kučera, kao neko ko je na Plivi već mnogo decenija.

Sa njim se slaže i kolega iz Sportsko-ribolovnog udruženja „Zlatovčica“ Jajce, Mario Rajić koji ističe da je ljubav prema Plivskim jezerima “ljubav od malih nogu”.

“Neizbrisiva je to ljubav. Poslije rata sam izbjegao u Hrvatsku u Zagreb. Pecao sam tamo na Savici, a zamišljao Jajce i Plivska jezera. To je jedino što me je vratilo ovamo, ova jezera. Svaki slobodan trenutak ja sam ovamo gore, na jezeru”, emotivan je Rajić kada govori o jezerima.

Plivska jezara spadaju u salmonidne vode i to je nešto na št su Jajčani posebno ponosni, ističe Drago Zlatko Kučera.

“Ovo je bila čista salmonidna voda. Lipljen, pastrmka i zlatovčica su ribe koje se ističu. Ovo jezero ima status salmonidnog jezera i mi smo ponosni na to što imamo sedam vrsta salmonidnih riba, ali su etiološki različite”.

Sa njim se slaže i Bego Zolić koji naglašava da se jedino u Velikom jezeru nikada nije ulovio som.

“U Malom jezeru ima soma, štuke, amura, šarana, sunčanice, grgeča, bjelice, jošavke, a na Velikom jezeru ima i štuke, pastrmke, lipljena, linjaka. Jedino smuđa nemamo ni u jednom od dva jezera”, kaže Zolić.

U Velikom plivskom jezeru prisutna je i jedna endemska vrsta ribe – zlatovčica. Zlatovčica je inače stanovnik morskih voda ali u vremenu mrijesta ona migrira u slatke vode. Na Balkanskom poluostrvu ipak, u dva jezera – Velikom Plivskom jezeru i Bohinjskom jezeru postoji je slatkovodna forma ove ribe koja je nemigraciona. Zlatovčica jezerka je tipični predstavnik hladnih  i čistih, ali i kiseonikom bogatih voda.

“Mi smo u jezeru imali jezersku zlatovčicu, vrstu ribe, a vjerovatno je imamo i sada ali je niko dugo nije ulovio. To je riba velikih dubina koja se hrani florom dna i dugo godina je bila specifičnost Plivskog jezera. Vrlo je teško uloviti, a to je i endemska vrsta ribe. Po toj ribi mi smo nazvali naše ribolovno društvo”, ističe Kučera kao najiskusniji jajački ribar.

Nedaleko od Velikog Plivskog jezera, uzvodno od Plive, između opština Jezero i Šipovo smještena su dva jezerska bisera – Veliki i mali Đol. Iako su daleko manja od Plivskih jezera, ova dva jezera koja se takođe napajaju rijekom Plivom, izuzetno su bogata florom i faunom. Milan Kutanjac je rođen u Jezeru, a i njegovi preci vode porijeklo sa podrušja opštine Jezero.

“U dolini rijeke Plive, neposredno uz desnu obalu, se nalaze Veliki i Mali Đol koji zajedno sa Plivom čine jedan hidrološki sistem. Udaljeni su svega 300 metara jedan od drugog. Veliki Đol je površine dva hektara, dok je Malog Đola pola hektara. Veliki Đol karakteriše voda koja je dokazano ljekovita, bogata je sumporom i jodom”, ističe Kutanjac.

Milan je prepoznao turistički potencijal jezera Đol i pokrenuo turistički kompleks uz samo jezero, koje u posljednje vrijeme bilježi sve više posjeta. Veliki i mali Đol su smješteni u selu Čerkazovići, a posebno su zanimljivi ribolovcima.

“Jezero je smješteno skoro kraj guste šume, tako da je životinski svijet itekako prisutan. Jezero je izuzetno bogato ribom, i to pastrmkom, štukom, linjakom, šaranom, bjelicom i mnoge druge. Imamo i dosta ribolovaca koji dolaze bukvualno iz cijelog svijeta da love kod nas”, naglašava Kutanjac.

Veliki problem Plivskim jezerima predstavlja ljudska nebriga u vidu divlje gradnje na obalama jezera.

Anto Brtan, iz “Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ nezadovoljan je odnosom poedinih stanovnika obala Velikog Plivskog jezera.

“Cijelo to područje je proglašeno nacionalnim spomenikom BiH i samim tim podliježe posebnim mjerama što se tiče gradnje. Međutim uprkos tome, ako prošetamo sa jedne i druge strane jezera vidimo da ima bespravne gradnje. Mislimo da država treba preduzeti još dosta toga da se to spriječi. Prije rata je to bilo nezamislivo, čak i za najviše partijske funkcionere. Očito je da su se te neke mjere devalvirale ali moraće se tome stati u kraj”, ogorčen je Brtan.

Sa njim se slaže i iskusni rafter Mumin Kenjalić.

“U zadnje vrijeme je oko Plivskog jezera pošast živa. Ljudi su pokupovali placeve oko jezera i niko nikog ne pita. Inspekcija kao pravi neke prijave, ali ti se ljudi ne obaziru, oni su maltene privatizovali samu obalu Plivskog jezera, a ne može je niko privatizovati u tom smislu”.

Mario Rajić, kao predsjednik Sportsko-ribolovnog udruženja, naglašava da je sama obala Plivskog jezera ozbiljno narušena.

“Narušena je obala Plivskog jezera i to ozbijlno u posljednje vrijeme, pogotovo desna strana gledajući nizvodno. To je nelegalna gradnja jer postoji crvena linija, a mi smo kao NVO pisale opštinskim organima. Krade se obala, prave se podzide. Ja sam više sebi neprijatelja stvorio kao predsjednik ribolovačkog udruženja, nego kroz 35 godina rada u policiji”, upozorava Rajić na velike probleme u divljoj gradnji na obalama jezera.

Dodatni problem, simptomatičan za rijeke i jezera u BiH, su i fekalne vode i nedostatak prečišćivača na Plivskim jezerima i rijeci Plivi.

Drago Zlatko Kučera kaže da se sva fekalna voda iz Jajca i okolnih mjesta slijeva u Plivu i njena jezera, što je velika šteta.

“Sad u oba Plivska jezera imamo algu, kako su je nazvali iz Instituta iz Mostara, alga ubica koja uništava sve, i floru i faunu. A ona je isključivo endem zagađenih voda. Mi imamo bistroću vode ali kad bismo sad uradili analizu njenog sastava, vi bi ste se prenerazili od rezultata koliko je tu teških metala i svega ostalog”, tvrdi Kučera.

Mumin Kenjalić je kao član Rafting klub “Jajce” prišao, kako kaže, skoro sve rijeke u BiH svojim čamcem.

“Ali gdje god pogledate tu su kanalizacione cijevi koje vode u naše rijeke. Kanalizacije su kod nas u BiH, maltene svugdje, svedene u naše rijeke i jezera. Mislim da je prvi zadatak naše države da se riješi prečišćavanje otpadnih voda”, upozorava Kenjalić-

Zbog izuzetne prirodne i istorijske vrijednosti Plivska jezera sa kompleksom mlinova, popularnih „mlinčića“ koji se nalaze između Velikog i Malog jezera proglašen je 2009. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Stanovnici koji su rođeni u okolini Plive ponosni su na svoju rijeku i njena jezera.

Mario Rajić, je preko 40 godina profesionalni ribolovac. U Jajce se vratio iz Zagreba jer, po sopstvenom priznanju, ne može bez Plivskih jezera.

“Svaki slobodan trenutak ja sam na Plivskom jezeru.  Nekad ne pokosim oko kuće, koliko sam često na jezeru. Čudna je to voda. Neobjašnjiva”.

(www.gerila.info)

Na inicijativu fra Filipa Karadže,župnika i upravitelja svatišta sv. Ive u Podmilačju uz podršku Grobljanskog odbora i pomoć ŠPD Srednjobosanske šume-ŠGD, Šume Središnje Bosne, d.o.o. Donji Vakuf,danas je izvršena zaštita i spriječena dalja devastacija hrasta u rkt groblju u Bistrici.

Radove na zaštiti uspješno je obavila domaća firma KOMOTIN uz stručnu pomoć prof.dr. Davora Balijana,profesora na Šumarskom fakultetu u Sarajevu.

Inicijativu o zaštiti hrasta pokrenuo je još 2013. godine fra Ilija Stipić,župnik i upravitelj svetišta sv. Ive u Podmilačju.Godine 2014. Kantonalna uprava za šumarstvo napravila je izvještaj o stanju hrasta lužnjaka,a 2016. godine Šumarski fakultet Sarajevo dostavio je izvještaj o izvršenoj analizi stanja hrasta.

Godine 2017. Društvo za zaštitu kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednoosti Jajce u Registar kulturnih i prirodnih dobara Općine Jajce registriralo je hrast lužnjak kao prirodno dobro Općine Jajce.

Ove godine JU Agencija Jajce pripremila je dokumentaciju za peticiju o proglašenju hrasta lužnjaka nacionalnim spomenikom BiH.

Dana 30.8.2020. godine, JU „Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ je pokrenula nagradnu igru pod nazivom “Nezaboravni vikend u Jajcu” #5 u kojoj su sudionici imali mogućnost osvojiti noćenje za dvoje u hotelu Plivsko jezero i po dvije ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku i Mitrej. Nagradna igra je trajala do 8.9.2020. godine, nakon čega su putem slučajnog odabira izvučena imena dobitnika.

Dobitnici nagrade:
– Marina Radeljić je osvojila 1 noćenje za 2 osobe u hotelu Plivsko jezero + 2x ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku, Mitrej.

– Alen Ahmetagić, Jasmina Čaušević Mahmić, Gavrilović Ivana, Medina Semir Muflizović, Tamara Runjić su osvojili 2x ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku i Mitrej.

Dobitnicima čestitamo i zahvaljujemo se svima koji su učestvovali u ovoj nagradnoj igri. Takođe se zahvaljujemo hotelu Plivsko jezero koji je podržao ovu nagradnu igru.

Vidimo se u Jajcu!

U Travniku je 22.8.2020. snimljen spot za pjesmu “Tvrđava”, koju je Dražen Žerić Žera snimio u duetu s Josipom Pejakovićem. Spot je  rađen u Pejakovićevom rodnom mjestu, a od velikog glumca se nije odvajao pas. “Tvrđava” će se i zvati novi album “Crvene jabuke”

U ovom spotu statirali su i vitezovi kraljevskog grada Jajca, a režiju spota potpisuje Dalibor Mrdić.

Dana 7.8.2020. godine, JU „Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ je pokrenula nagradnu igru pod nazivom “Nezaboravni vikend u Jajcu” #4 u kojoj su sudionici imali mogućnost osvojiti noćenje za dvoje u motelu Plaža i po dvije ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku i Mitrej. Nagradna igra je trajala do 13.8.2020. godine, nakon čega su putem slučajnog odabira izvučena imena dobitnika.

Dobitnici nagrade:
– Vanesa Arnautović Mehić je osvojila 1 noćenje za 2 osobe u motelu Plaža + 2x ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku, Mitrej.

– Aida Čizmić, Dragica Vukšić, Dijana Smiljanić, Eldina Bektaš, Samir Huskanović su osvojili 2x ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku i Mitrej.

Dobitnicima čestitamo i zahvaljujemo se svima koji su učestvovali u ovoj nagradnoj igri. Takođe se zahvaljujemo motelu Plaža koji je podržao ovu nagradnu igru.

Vidimo se u Jajcu!

Zbog novonastale situacije s epidemijom koronavirusa i novih mjera Kriznog stožera Federacije BiH, kojima su dopušteni organizirani skupovi na otvorenom samo do 100 osoba (u što su uključeni natjecatelji, stručni žiri i tehnička podrška), ove godine nismo u mogućnosti pristupiti organiziranju Međunarodnih natjecateljskih skokova s vodopada. 

Žao nam je što nakon prošlogodišnjih skokova, na kojima se okupilo više od 4.000 posjetitelja, ove godine nismo u mogućnosti ponoviti ovaj spektakularni sportski događaj i omogućiti našim sugrađanima i brojnim posjetiteljima uživanje u natjecanju najhrabrijih skakača iz BiH i inozemstva.

Zbog svega navedenog, skupa s općinom Jajce, donijeli smo odluku o otkazivanju ovogodišnjih skokova jer smatramo da natjecanje koje iziskuje velike organizacijske napore i financijske troškove nije opravdano ukoliko u njemu neće moći uživati brojni gledatelji. Osim toga, smatramo da u ovim kriznim trenucima moramo svi pokazati odgovornost prema donesenim mjerama, ali i prema svim našim sugrađanima.

Koristimo ovu prigodu i da se ispričamo svim ljubiteljima skokova s vodopada što će ove godine, zbog općepoznate situacije u državi, biti uskraćeni za jedan nesvakidašnji sportski događaj.

JU „Agencija Jajce“

Dana 27.7.2020. godine, JU „Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ je pokrenula nagradnu igru pod nazivom “Nezaboravni vikend u Jajcu” #3 u kojoj su sudionici imali mogućnost osvojiti noćenje za dvoje u hotelu “Stari grad” i po dvije ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku i Mitrej. Nagradna igra je trajala do 31.7.2020. godine, nakon čega su putem slučajnog odabira izvučena imena dobitnika.

Dobitnici nagrade:
– Arijana Ivanovski je osvojila 1 noćenje za 2 osobe u hotelu “Stari grad” + 2x ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku, Mitrej.

– Slaviša Mihajlović, Ivana Matić, Maida Hadžiabdić, Dejan Šljivić, Sefira Gvozden Muratspahić su osvojili 2x ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku i Mitrej.

Dobitnicima čestitamo i zahvaljujemo se svima koji su učestvovali u ovoj nagradnoj igri. Takođe se zahvaljujemo hotelu “Stari grad” koji je podržao ovu nagradnu igru.

Vidimo se u Jajcu!

Dana 20.7.2020. godine, JU „Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ je pokrenula nagradnu igru pod nazivom “Nezaboravni vikend u Jajcu” u kojoj su sudionici imali mogućnost osvojiti noćenje za dvoje u “Jajce Youth Hostelu” i po dvije ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku i Mitrej. Nagradna igra je trajala do 24.7.2020. godine, nakon čega su putem slučajnog odabira izvučena imena dobitnika.

Dobitnici nagrade:
– Jasmina Aljić je osvojila 1 noćenje za 2 osobe u “Jajce Youth Hostelu” + 2x ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku, Mitrej.

– Edin Pašić, Jelena Uletilović, Delila Imamović Muratović, Sonja Bukvić, Hanka Bregar su osvojili 2x ulaznice za vodopad, tvrđavu, katakombe, etno zbirku i Mitrej.

Dobitnicima čestitamo i zahvaljujemo se svima koji su učestvovali u ovoj nagradnoj igri. Takođe se zahvaljujemo “Jajce Youth Hostelu“ koji je podržao ovu nagradnu igru.

Vidimo se u Jajcu!

Dana 9.7.2020. godine, JU „Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ je pokrenula nagradnu igru pod nazivom “ZIPLINE – doživi adrenalin” u kojoj su sudionici imali mogućnost osvojiti po dvije ulaznice za Zipline. Nagradna igra je trajala do 15.7.2020. godine, nakon čega su putem slučajnog odabira izvučena imena dobitnika.

Dobitnici nagrade su:

– Tamara Joveš
– Sara Sitnić
– Sabina Hajrić Duranović
– Lorena Matić
– Zerina Ganić

Dobitnicima čestitamo i zahvaljujemo se svima koji su sudjelovali u ovoj nagradnoj igri. Pratite nas i dalje i sudjelujte u budućim nagradnim igrama.

Vidimo se u Jajcu!

I dok lunjamo ostrašćeni ljepotom perivoja i starih gradova po europskim gradovima, potrebno je probuditi samo malo ljubavi prema svojoj prošlosti i baštini, onoga unutarnjeg sluha kojim bismo poćutjeli ljepotu naših drevnih utvrda, i otpuhnuti prašinu s njihove patine

Kao mladi student, slušah nekoć jednoga učenog čovjeka koji nam je pričao o Kraljevoj Sutjesci i Bobovcu, tim prijestolnicama srednjovjekovne bosanske države. Htijući ispasti duhovit, simpatičan ili štoveć, predstavio je prijestolna mjesta u toj, kako je rekao, bosanskoj zabiti, s pretpostavkom kakva li je tek bila država ako su joj u vrletima bile prijestolnice. I tada me zapanjio taj jaram omalovažavanja svoga, svoje baštine i svoje prošlosti. Imamo mi u Bosni taj usud „’Taaa će on” jer sve što je naše automatski je podložno kritici i omalovažavanju. Unatoč takvom predstavljanju, dobro se sjećam da se baš tada, za moga prvog posjeta Sutjesci, zametnula u ovom bosanskom srcu još i danas snažna ljubav prema tom sutješkom tjesnacu.

Istina, trebalo je mnogo Trstionice proteći podno banskoga dvora, mnogo knjiga, listina i povelja prevaliti preko ruku i pojačati svoju dioptriju kako bi se neke stvari shvatile, posložile, došle na svoje mjesto, pa napose ispravno razumjela i ta „zabačenost” starih gradova od današnje civilizacije. Gotovo biblijski rečeno, neki putovi nisu isti, ondašnji i sadašnji, srednjovjekovni i suvremeni putovi ponekad čak ne dodirnu ni paralelni niz, a kamoli da se poklapaju. Stoga i ne čude stare rimske ceste, dubrovački karavanski putovi i ini drugi, koji su nerijetko udaljeni od današnjih prometnica i komunikacijskih spona. E zato su oni u zabitima, pa s njima i stari gradovi, ti stoljetni čuvari navedenih putova. I zaista, poput bisera rasutih po bosanskohercegovačkoj zemlji, stari srednjovjekovni gradovi danas svjedoče o prohujalim burnim stoljećima njezine prošlosti. Poglavito oni koji su smješteni na teško pristupačnim uzvisinama, oštrim kosama, konusnim brežuljcima, po svom položaju otkrivali su svoju glavnu namjenu: obrambeni karakter, ne samo svoga stanovništva nego i kotline ili putova iznad kojih su bdjeli.

Nimalo patetično rečeno, oni danas zorno prikazuju onu prošlost, ono kulturno i neimarsko nasljeđe koje je daleko od malicioznoga minoriziranja prošlosti ove zemlje. Čak i danas, u svojim reliquiae reliquiarum obrisima, ti srednjovjekovni gradovi gordo i neupitno svjedoče o slavnoj prošlosti medijevalne Bosne. Površna i stidna arheološka istraživanja, koja su izvršena na nekolicini njih, otkrila su bogati kulturni i umjetnički segment enterijera tih gradova. Ukrasna plastika, izražena ponajprije u portalima, nadvratnicima, prozorima, biforama i drugim elementima, pokazala je profinjen ukus nekadašnjih gospodara tih gradova. Rijetki su oni gradovi koji su zadobili privilegij opsežnijega arheološkoga istraživanja koje je opet otvorilo cijelu jednu riznicu, ne samo prošlosti ove zemlje nego i načina gradnje, arhitektonskih tipova, a posebice kulture stanovanja. Znali su srednjovjekovni stanovnici, koji su hodili ovim krajevima, ugoditi sebi bogato urešenom unutrašnjosti odaja tih gradova, perivoje, ljetnikovce i sve ono što u svojim turističkim putovanjima obilazimo po europskim gradovima, diveći se ljepoti, a ne znajući da u oronulim, zapuštenim i, ponajprije od nas zaboravljenim, starim gradovima ove zemlje to isto postoji. Nije potrebno preduboko uroniti u prošlost i zapitati se zašto neki lokaliteti nose nazive Kraljevi vrtovi, Kraljičino vrilo, Crkvina i slično. Potrebno je samo malo više ljubavi probuditi za svoje te otpuhnuti prašinu s patine naših srednjovjekovnih gradova!

Počeci urbanistike

Većina je tih gradova nastala u XIV. i XV. stoljeću, u doba snažnoga gospodarskoga i teritorijalnoga širenja srednjovjekovne Bosne. Puls toga napretka u Bosni bio je determiniran rudarstvom i trgovinom. Bosansko gorje, koje je obilato u svojim njedrima grlilo prijeko potrebne rude za oružje, oruđe i predmete za svakodnevnu uporabu, bilo je pravi magnet bogatim jadranskim komunama, u prvom redu Dubrovniku. Stoga, Republika svetoga Vlaha, odmah po dobivanju trgovačkih povlastica od prvih bosanskih vladara, razvija bogatu trgovačku mrežu putova, povezanih s rudarskim oknima i trgovima. Uz njih se razvija i prva urbanistika, predstavljena fortifikacijama koje su u početku imale vojnu svrhu, u cilju čuvanja sigurnoga protoka ljudi i robe kroz Bosnu.

Podno njih, trgovci i gospodarstvenici osnivaju svoja naselja, tzv. podgrađa kakav je nemali broj u srednjovjekovnoj Bosni, a srednjovjekovna diplomatika ih jednostavno naziva „sub castro” (podgrađe). Ta mjesta bila su prave košnice ljudi s različitih strana. U njima su se križali putovi prema moru ili prema Panoniji, susretali se dubrovački trgovci i poklisari, saski rudari, talijanski i domaći fratri, strani izaslanici. O njihove zidine su se lomila ugarska, srpska i osmanska koplja, a nerijetko zvečali i mačevi rušaške gospode sve Bosne. Osim tih i takvih utvrda, s vremenom se razvijaju i drugi tipovi naselja, ovisno o prirodi njihova postanka ili funkcije: gradovi, utvrđena mjesta, tvrđave feudalaca, ali i vladarski dvorovi, ljetnikovci, kraljevski gradovi u kojima povremeno obitavaju bosanski vladari. Svi su oni osim donžon ili branič kule i snažnih bedema, čija je širina znala iznositi i po nekoliko stopa, imali i stambene objekte čija je unutrašnjost i profinjenost uređenoga prostora pružala ugodno stanovanje. Ta ugoda bila je upotpunjena unutarnjim oborima, perivojima za šetnju, vrtovima, administrativnim prostorijama za dijake i dvorjane. Takve utvrde nisu posjedovali samo vladari nego i moćne velikaške obitelji, tepčije, vojvode i drugi velikodostojnici srednjovjekovne Bosne.

Rušenje okamenjenih svjedoka

Danas, nažalost, riječ je tek o ruinama, gradovima nekada slavne prošlosti koji su po zalasku srednjovjekovne bosanske države u velikom broju napušteni i ostavljeni zubu vremena. Ono što nije uništilo vrijeme, nemilosrdna bosanska vegetacija je razorila i urušila. A onda na kraju dovršio i bosanski čovjek odvlačeći kamen za građevinski materijal. Nije rijedak slučaj i prekopavanja, pa čak i miniranja gradova tragača za blagom koji su pratili lokalne legende. Odlazili su praznih ruku ostavljajući za sobom nenadoknadivu štetu. Zabilježen je i jedan slučaj sravnjivanja grada za potrebe pravljenja paraglajding poletišta! Ako se tomu pridoda i institucionalna nebriga prema ovom materijalnom blagu naše zemlje, onda se upotpunjuje otužna slika stanja srednjovjekovnih bosanskih gradova. Dok prelistavate stare spise i članke o istraživanju i konzervaciji pojedinih gradova, shvaćate da je glavna pokretačka snaga u tim slučajevima bio ogromni entuzijazam znanstvenih djelatnika i lokalnih ljubitelja svoga kraja.

Teško se onda oteti dojmu da su ti dragulji naše srednjovjekovne prošlosti, njezini okamenjeni svjedoci, kažnjeni od nas samih, osuđeni na zaborav i nemar, samo zato što su tkali nekada slavnu nam povijest. Romantičarski promatrano, čini se samo su rijeke ostale vjerne svojim kamenim prijateljima koji ih već stoljećima čuvaju. I doista, kojom se god riječnom dolinom zaputili, naići ćete na kule, bedeme i gradove koji prkosno odolijevaju svim nabrojanim nedaćama, strpljivo, ali ponosno noseći jaram kazne zaborava. Krenete li neretvanskim kanjonom, već prvi grad će svojim nazivom potvrditi sve – Zaborani! Nekada gnijezdo slavne obitelji plemenitoga roda Sankovića, danas još uvijek nije ubiciran u vrletima iznad istoimenoga sela. Rasut će svojim tokom smaragdna ljepotica biserne gradove po svojim obalama, gledati na hitru Bunu koja joj hrli u zagrljaj, iznad koje se diže ponositi hercegov grad Blagaj. Počitelj će joj pripovijedati o dubrovačkim galijama koje su uplovljavale nekada čak do njegovih bedema. A tajnovitost ljubavnoga gnijezda hercega Stjepana osluškivat će od udaljenoga Ljubuškog. Vidoški grad ponad današnjega Stoca dozivat će Neretvu preko Dabarskoga polja, gdje se ugnijezdio kameniti Koštun.

Trgovačkim karavanama pratit ćemo Mičevac na Trebišnjici, Klobuk na strmoglavim masivima današnje granice s Crnom Gorom pa sve do mora, gdje bosanski kralj Tvrtko na ulazu u Bokokotorski zaljev podiže grad Novi (Herceg Novi), prkoseći bar nakratko trgovinom solju moćnom Dubrovniku. I tako sve hercegovačkim kamenom, čiju vrelinu rashlađuju vode Neretve, Bune, Trebišnjice, Bregave i mnogih drugih, pa sve do drevnoga Završja, kako se nazivahu tri velika polja u zapadnoj Bosni, Hlivna i Glamoča, ispredaju se priče, legende i ljudi koji nekad hodahu utvrdama srednjovjekovne Bosne.

Koliko će se tek gradova u svojoj, čak i današnjoj ljepoti, otkriti u dolinama Bosne, Drine, Vrbasa i Une! Vranduk, nad Bosnom, koji je još prije mnogo ljeta usnio svoj srednjovjekovni san, svojim izgledom još uvijek u oku promatrača budi bajkovite prizore dvoraca, kraljeva i vitezova. Visočko polje sa svojim gradom, ali i franjevačkim samostanom, krunidbenom i pokopnom crkvom bosanskih srednjovjekovnih vladara, sjedištem dida Crkve bosanske, prava je arheološka oaza srednjega vijeka. I dalje prema tvrdim gradovima Maglaju i Doboju, ljepotanima u dolini Bosne, zastajat će dah pred tvrdom, ali opet gracioznom arhitekturom njihovih zidina. Surova priča o stradanju cvijeta bosanskoga plemstva pred vojnom ugarskoga kralja Sigismunda koji je na pragu 15. stoljeća posjekao i strmoglavio bosanske velikaše u rijeku Bosnu, umuknula je u i danas čvrstim zidinama grada Dobora.

Drevnim krajevima

Dolina Vrbasa doslovno je iskićena srednjovjekovnim gradovima. Od grada s najneobičnijim nazivom – Vesele Straže, preko Vinca – predstražara kraljevskoga grada, sve do samoga dragulja u kruni srednjovjekovnih bosanskih gradova – Jajca. Eto tu, gdje se Pliva u veličanstvenom vodopadu predaje hitrom Vrbasu, ponosno se uzdiže Hrvojev Grad, izgrađen po uzoru na napuljski dell’Ovo. Bijaše to grad u kojem stolovaše moćni bosanski vojvoda i herceg splitski Hrvoje, ali i bosanske okrunjene glave. Stoga i ne čude sve važne građevine koje uokviruju jajački srednjovjekovni grad. Ostavljajući zametnuti Komotin, dalje niz Vrbas se poput đerdana nižu Bočac, Greben, Zvečaj sve do Kastela u srcu današnje Banje Luke. Svaki sa svojom pričom, tajnom i legendom, a opet svi čuvari drevnih putova kroz vrbašku dolinu i klisuru.

Pounje također krije u svojoj prirodnoj ljepoti stare gradine, utvrđenja i kule. Zelenilo rijeke, njezinih sprudova i bukova upotpunjuje bjelina njezinih okamenjenih suputnika tijekom vremena. Sokolac, Bihać, Bila Stina, Jezerski i napose šarmantni Ostrožac ispisuju u svom kamenu burnu povijest svoga kraja. A onda i dalje, Bužim i Cazin dozivaju s one strane današnjih međa Cetingrad i Slunj, s kojima ispisivahu nekada iste dane. I koliko je još rijeka koje bi se hvalile svojim srednjovjekovnim čuvarima klanaca i dolina: Sana bi pričala o kraljevskom Ključu i predaji posljednjega bosanskog kralja, Jakotina o dvoru u Kotoru u kojem svoje ovozemaljske dane predade slavni Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Usora bi pripovijedala o drevnom Tessenu (Tešnju) i slavnim Zlatonosovićima, Drina o fascinantnom Samoboru i tvrdom Zvorniku. Krivaja bi šaputala o Olovu, Stogu i Gradiću, a Miljacka bi sa svoga izvora hučala o ljetnikovcu moćnih Pavlovića povrh Pala. Njihovom rezidencijom na strmoj uzvisini hvalila bi se Prača. Dozivala bi i Tinja majevički srebrenjak Srebrenik, a Lašva Toričanin tepčije Batala i slavni Travnik.

Simfoniji hvale pridružile bi se i Piva sa svojim Sokolom i Trstionica sa slavnim dvorima bosanskih banova i kraljeva. Što bi tek Bukovica podno kraljevskoga Bobovca kazivala ili Sokočnica o strmom Sokolu? Sve bi one dozivale i svakom kapljicom svoje vode hvalile minulu slavu tvrdih gradova. Kada bismo samo osluhnuli onim unutarnjim uhom tu rapsodiju, tu hvalu, čuli bismo najljepše hvalospjeve i himne ovoj zemlji koji bi nas naučili ako ništa, a ono malo više ljubiti njezinu prošlost za bolju budućnost!

Otpuhnuti patinu…

Znate li da podno Graca, kod današnjih Hadžića, postoji lokalitet Kraljevi vrtovi? Jeste li ikada prohodali još uvijek očuvanim stubama Borča uklesanim u živoj stijeni, promišljajući kako su istim stubama koračali plemeniti Pavlovići? Jeste li ikada vidjeli doborske bedeme s prsobranima, i danas još ravne pod viskom? A jeste li gledali zalazak sunca u ravni s gradom Srebrenikom, smještenim na oštroj stijeni kojoj se moglo prići samo pokretnim mostom? Je li vam zastao dah od strahopoštovanja pred pogledom sa zvorničke tvrđave koja stoljećima motri na vijugavu Drinu? Jeste li zagrabili bukovičke vode u dlan i utažili žeđ pod zidinama kraljevskoga Bobovca? Je li vas šarm banjolučkoga Kastela u potpunosti uspio osvojiti? Jeste li znali da je Teočak, jedna mala utvrda u majevičkim vrletima, čuvala neprocjenjivo duhovno blago na njegovu putu iz Carigrada? Niste? Niste stigli ili planirate za nikada?

Ne mislite li da je baš sad vrijeme da poslušate unutarnji zov, osluhnete unutarnji glas, otpuhnete tu patinu s naših srednjovjekovnih gradova i krenete rijekama ka gradovima?! Otkrit ćete, sasvim sigurno, jedno ogromno, zanimljivo i uzbudljivo blago, koje je, gle čuda, naše!