Osnivač Jajca zamislio si je grad kao krasan dvor, koji je gospodaru svome u slučaju nužde pružao dovoljno sigurnosti protiv navala, ali je vrijeme pretvorilo grad u tvrđavu, koja je imala da odoli i najvećem jurišu.

Pošto je grad nastao za vrijeme, kada se još vojevalo starim sredovječnim načinom ratovanja, koji je ali u brzo zamijenila novija ratna reorganizacija, valjalo je prema tome preudesiti i grad i prilagoditi ga novijim potrebama te ga pregragjivati, a to je valjalo ponovno učiniti.

Promatrajući grad pobliže, lahko je raspoznati po ostancima razne gragjevne periode, a mi ćemo ih u slijedećem u kratko razmotriti.

Kako se gradski oblik ćešće mijenjao razumljivo je, da njegov dojam na motrioca neće biti jedinstven, već da će se ovome činiti da je grad nastao djelomice i od slučaja do slučaja proširen, kako je to potreba zahtijevala.

Hrvoji samom pripisao bi samo osnutak i gragju akropole, ali baš se tu vremenom toliko toga pregragjivalo, da je od prvobitnog rasporeda grada osim vanjskog platna bedemova malo šta preostalo, a osobito što je zgrada bila u gradskom oboru, propalo je do temelja.

Gradski zid opasao je tu, slijedeći prirodni oblik glavice gradskog krša te ogragjuje prilično pravilan četverasti prostor, kojemu stranice na sjevero-istočnoj strani čine pravokut a na protivnoj tupi kut. Na toj strani teče lice zida nešto nepravilnim vijugastim smjerom.

Protivni gradski zid, koji je mjestimice bio 15 m visok, do danas se buri i jurišu dosta dobro sačuvao, aodlikuje se lijepom tesanom gragjom od sedre. Debljina tome zidu bila tek 2.40 m.

Ako taj zid i nije bio osobito jak, ipak je bio dobrim branikom u vrijeme, kada se još nisu vukli topovi u rat, a uz onu visinu jedva da je bilo moguće popeti se uz visoki bedem i uzeti ga jurišem ili ga oboriti.

Premda nam od prvobitne osnove grada, kako ju je Hrvoja zamislio, nije osim zida gotovo ništa preostalo, možemo ipak bar od prilike da si predočimo idealnu rekonstrukciju tog grada, jer su se u srednjem vijeku po svoj Evropi gradili gradovi po stalnim, ustanovljenim načelima.

Grad spada u onu vrstu, koju u Njemačkoj zvahu imenom “Burgstall” to jest prostor opasan zidom, pokićenim na gornjem rubu vijencem kamenih štitova (Zinnenkranz).

Kula (Bergfried, donjon) bijaše u ovakih gradova obično na onoj strani, koja je bila neprijatelju lašnje pristupna, dakle u našem slučaju na sjevernoj strani ili tačnije u sjeverozapadnom uglu grada. Ta kula, ali nije bila okrugla nego četverasta, jer je u sjeverozapadnom uglu grada nadvisila sam gradski bedem. Druga kula, sazidana izvan grada, nešto niže na nepristupnoj stijeni, koja nadvisuje Plivu bijaše Medvedkula.

Danas ne ima ni traga više kuli, koja je bila u sjeverozapadnom uglu grada, jer je oborena a supstrukcija njena poslužila je za uregjenje tabije, koja je tu kašnje smještena, ali da je tu nekoć bila kula to ćemo zaključiti po velikoj debljini zida, koji tu tabija opasuje.

Na protivnoj strani, koja nije bila neprijatelju lahko dosežna, gdje se gradski krš na istoku strmo oborio, bijaše sazidana palaća (Palas) – “slavni dvor”, u kome je stolovao gospodar grada. Taj dvor nadvisio je gradski bedem te se sa njega razgalio krasan vidik na romantični kraj doline Plive i Vrbasa.

I taj dvor kasnije razoren, jer je to zahtijevala savršenija tehnika ratovanja u vrijeme kada su se vojske služile topovima, ali u narodu ostala je još uspomena u tom slavnom dvoru, što ga je Hrvoja sagradio a kralj Stjepan Tomašević možda iskitio. Tradicija u Jajcu priča, da se nalazio na onom mjestu bedema, koji je najbliži do turke sahat kule, a tu bi mu i prema načelima gragjevne ratne tehnike bilo i najzgodnije mjesto.

Nekoliko gragjevnih ornamenata, koji su dijelom razbacani, dijelom uzidani u gradski bedem, svjedoče nam o krasoti tog gospodskog dvora.

Od tih se ulomaka sačuvalo ovo nekoliko:

a) dva lijepo uriješena, akantovim listom pokićena kapitela, uzidana oko 12. m visoko u južnom gradskom bedemu.

b) dva velika obilno profilovana ulomka od kamenog okvira prozora sa sukanom pruticom i dvostrukim zupčastim urnekom, koji su bili uzidani blizu netom spomenuta dva kapitela;

c) lijepi obilnim listnatim ornamentima uriješeni kapitel stupca, koji je bio smješten u gradskom dvoru, te je tamo služio ka ures na jednom vojničkom grobu;

d) lijepi četverasti stupac, 15 m visok, uriješen kapitelom od akantova lista, po motivu sličan pregjašnjemu.

Svi ti ulomci prenešeni su u Zemaljski muzej u Sarajevo, da se tamo sačuvaju kao spomenici sredovječnog umjetnog graditeljstva u Bosni.

Osim ovih ulomaka naći će se još po koji manje savršeni komad uzidan na raznim mjestima u zidovima grada; lijepi ulomak arkade sa probitom rozetom u barutani, dva omanja jednostavno uriješena kapitela u gradskom dvorištu, ulomci okvira prozora i drugi profilovani gragjevni komadi u južnom gradskom bedemu i drugdje po zidovima.

Svi ovi ulomci svjedoče o nekom savršenom gragjevnom stilu i umjetničkom ukusu graditelja; po slogu svome valja ih uvrstiti u onu skupinu gragjevnih spomenika, koja označuje prelaz od romanskoga gotskome slogu, a ističu se posebnim lokalnim obilježjem, koje je značajan za palače mletačkog graditeljstva u XIV. vijeku.

Ovaj gragjevni slog, koji usuvršen vigjamo u Mlecima, te ima daje ono dražestno obilježje, sa koga taj morski grad na daleko slovi, udomio se je i na istočnoj obali Jadranskoga mora, te ga je jamčno i Hrvoja sam prenio iz Spljeta u Jajce.

Ono malo gragjevnih ostanaka gospodskog dvora u Jajcu doduše nam ne dozvoljava, da si po njima stvorimo cjelokupnu sliku čitave palače, ali i to malo dosta je da nas uvjeri o krasoti i sjaju dvora, koji je njima bio uriješen.

Važni su ti ostanci i s toga što su dosele jedini spomenici nagjeni u Bosni, koji nam i u umjetnom graditeljstvu zasvjedočuju zapadni upliv u Bosni.

Osim palače bijaše u gradskom dvoru još kemenata, kuhinja, prostorija za gospodarstva itd. ali i to sve je tijekom vremena nestalo bet traga. Koliko su bile velike te gragjevine možemo po tome prosuditi, da je mnogo toga ukopano i uzidano u pojačane bedemove. Jajčanima služio je mnogo vremena stari grad majdanom, gdje su vadili kamenu gragju za svoje kuće, te se i time sila toga razvuklo na sve strane, a ipak je još u gradu na sjeveroistočnoj strani ostala golema hrpa ruševina i oborenog gradiva, koja je na mjestima sizala do 10m visoko, ali je u zadnje vrijeme ta hrpa izravnana ili bar pravilnije regulirana.

Grad imagjaše, kako je to obično u sredovječnih tvrgjava samo jedna vrata, namještena na onoj strani, koja je bila teže pristupna neprijatelju ili, koja je bila kao u našem slučaju, još zaštićena posebnom, izvan samog gradu sazidanom kulom (Medved-kulom).

Ta vrata, ali nijesu ona malena, na južnoj strani smještena vrata, koja danas služe kao ulaz u grad, nego su bile nekoliko rnetara daije postranice u jugozapadnom uglu. Vanjsko lice odlikuje im se bogatom ornamentikom, pomno is kamena istesanom, koja se sastoji iz zabata, okružena zavojitim ćenarom, a dva ga stupca dijele u tri odjela. Srednji je odjel uriješen heraldičnom slikom sa srcolikim štitom, nagnutim na lijevo, a posred štita je krinova kruna, više štita nalazi se kaciga, okrunjena istom krunom, a iz krune izdiže se kita s hemeljovim cvijetom. Niz zatiok štita spušta se plašt, a nabori odaju mu stilistička obilježja gotskoga sloga.

Ovo je grb bosanskih kraljeva, kojim se oni služe otkada se je Tvrtko zakraljio pa sve do Stjepana Tomaševića i na novcima i na pečatima. Vremenom se taj grb doduše promijenio, ali tek neznatno, jer su Tvrtko i Toma pod krunom smještavali još i početna slova svog imena, ali je Stjepan Tomašević odustao od toga te upotrebljavao samo krunu kao bitni heraldični dio svoga grba. Zato i mislim, da je baš sam Stjepan Tomašević dao smjestiti taj grb više gradskih vrata, a moguće da je prije na istom mjestu bio i grb Hrvojin.

Da kapija i heraldična ornamentika više nje nijesu nastall u isto doba, to zaključujemo iz toga, što nam ne predstavljaju arhitektonički jedinstvenu cjelinu: okvir ruba mnogo je bogatije profilovan nego li zabat, a to ne bi bilo, da su obje gragjevine nastale u isto vrijeme, a od iste ruke.

Kralj Stjepan Tomašević, odabravši Jajce svojim stonim mjestom, dao je valjda Hrvojin grb zamijeniti svojim.

Pred nekoliko godina bijaše taj stari ulaz u grad zazidan, pa se nije znalo, što li znači ta arhitektura: jedni mišljahu, da je ulaz u kapelicu, drugi. da je u zidu kaka grobnica, a to me je ponukalo, te sam dao izvaditi zid, kojim je otvor bio zazidan i proučio nutarnji raspored. Otstraniv zid, ukazala se je panjega, napunjena kamenjem i zemljom, a tek kada se ovaj smet otstranio, moglo se je razabrati, da su dovratnici bili uzidani u duvaru, debelom prvobitno 1 .50 m, nazidanom od krasno otesana kamena. Time se je dokazalo, da prvobitni zid nije bio deblji od 1 .50 m , a kada su zapadni bedem proširili u tabiju, zazidan je taj ulaz, koji se nalazio tik do ugla, a kraj njega vaijalo je načiniti drugi, oko 8 m daije od ugla, koji i danas još služi kao ulaz u grad. Ali da ona krasna kapija ne propane, ozidaše za njom mali svod i pretvoriše je u malu kapelicu. Ta kapelica bijaše 3.85 m duga, 2.70 m široka, a u dnu svedena u apsidu, pod kojom je cijelu širinu zapremio kameni stol, koji je služio kao oltar. Više njeg bijaše uzidan kameni krst, ali ga kašnje izvadiše te je ostala sama šupljina, u koju je bio uzidan. Gragja ove kapelice vrlo je jednostavna i priprosta, a nastala je u doba, gdje nije bilo vremena, da se gleda na umjetničku i pomniju izradu.

Ta vrata pregragjena su u kapelicu valjda odma kako je kralj Matija osvojio Jajce, a u ratno doba služio je gradskoj posadi crkvom.

Prije okupacije bila je pred tom kapijom posebna zgrada, duguljasta oblika, a u donjem spratu ozidana kamenom, u gornjem drvetom. Doli bile su dvije tijesne komore, u gornjem prostrana odaja. Kuću pokrivao je strmi drveni krov od šašavca. Ta je kuća služila kao stan stražaru na kapiji. Za okupacije ta je zgrada bila već tako trošna, da ju je valjalo oboriti, pa se danas razabiru samo temeljni zidovi, a u gornjem spratu, na licu bedema, tragovi, gdje su se grede i hatule prislanjale uz zid.

Kad su Osmanlije 1463. jurišali i osvojili Jajce pokazalo se je, da je grad uz svu svoju ljepotu preslab, a da odoli snažnijoj navali. pa kada ga je malo za tim , kralj Matija na juriš oteo, bila mu je prva briga da ga tako utvrdi, da uzmogne odoljeti i topovima. Ljepotu i udobnost grada valjalo je žrtvovati strategčnoj nuždi, a bedemove podvostručiti i kazematirati.

U oboru sagradiše uporedo sa vanjskim bedemovima visoke, tvrde zidove, a prostor izmegju njih i bedema ispuniše do gomjeg vijenca bedema nasipom. Pošto je radi tijesna mjesta valjalo oboriti sve zgrade unutar obora, to sazidaše na mjestima ispod proširena bedema kazemate, u kojima bi vojska za opsade stanovala. Tako nastadoše namjesto dosadanjih tek 1.50 m debelih bedemova čitave tabije, široke 6-10 m, koje su mogle odoljeti i krupnim topovima, a bile su dosta prostrane, da se je na njima mogla lahko kretati vojska.

Osobito su pojačane zidine na istočnoj i sjevernoj strani, jer je već sultan Mehmed II. sa Careva polja bio grad. Osim što su pojačani bedemovi, smjestiše u jugo-istočnom i sjevero-zapadnom uglu po jednu tabiju, a potonja, razdijeljena u dvije terase, izbočila se na vanjskoj strani ošrim kutom.

Pod zapadnim, vrlo prostranim bedemom, bijaše tijesan, sveden trijem (botorma), koji je vodio do malih vratašca, na koja bi vojska pošla na juriš.

Vas grad dug je 89 m a širok 57 m.

O sjeveroistočni dio ovoga grada oslanja se o bedem drugi jedan zid, koji nas najprije vodi do utvrde izvan samoga grada, do prostrane poligonske tabije, a otale ravnim pravcem do Vrbasa. Gornji mu je rub dijelom čitave dužine pokićen izmjenice puškarnicama i mušikalima, sa kojih je lako bilo odbijati neprijatelja, ako bi se primicao gradu. Usred ovoga bedema bijaše smještena prostrana, ne previsoka kapija, koja je gragjanima otvarala put u Carevo polje. Više kapije, na krševitoj glavici, uz koju se prislanja, bijaše sazidana četverasta kapikula, koja ju je visoko nadvisila.

Na južnoj strani bile su one strme sedraste stijene, na kojima se uzdiže grad, najsigurniji zakon, a tamo gdje prestaju, oslanja se o njih bedem, koji teče uporedo s Plivom, te je sastavio sa Vrbasom. I u tom je bedemu bila smještena kapikula, slična onoj na protivnoj strani varoši.

Istočnu stranu grada opasuje strmi, neoborivi klanac Vrbasov i tako je na osnovi prirodnog položaja, sa nužnim umjetnim utvrdama preudešena čitava varoš Jajce u tvrgjavu, koja je za dugo mogla da odoljeva neprijatelju.

Sve pomenute gragjevine, koje pripisasmo kasnijoj gragjevnoj periodi, razlikuju se od starijih time, što nisu kao one pomno izvedene, već na brzu ruku, kako je to dalo burno ratno vrijeme od god 1463.- 1527., za kojeg je samo malih pauza mira bilo, te bi se takav posao mogao obaviti.

Južna kapikula, koja se zove Plivskim vratima jednako je osnovana kao mnoge slične gragjevine u Bosni iz poznijeg vremena. Ona nam predstavlja masivnu kamenu prizmu, a pod njom vodi prolaz sveden niskim svodom, pod kojim su uzidane u zidove po strance plitke panjege. Više prolaza nalazi se u gornjem spratu prostrana odaja, u kojoj je nekoć stanovao kapidžija. Strmi drveni krov natkrio je te kule.

Krila kapijska, smještena na vanjskoj strani kapikule, bila su načinjena od krupnih hrastovih dasaka, a pokovana gvozdenim pločama, debelim 10 mm. Krila vrbaške kapije postoje još i danas, dočim su na plivskoj nestala.

U slučaju opsade, ta bi se kapija zatvorila i golemim mandalom, usagjenim u samom duvaru, pritvrdila a za veću sigurnost, još bi zasuli prolaz pod njom kamenjem.

Kada je Gazi-Husrefbeg osvojio Jajce, nije se mnogo brinuo oko popravka tog slavnog grada: tek je dao ispopravljati zidove, gdje su ih topovi izobarali, a pošto od onda pa do okupacije nije dolazila neprijateljska vojska pod grad, zanemariše utvrde. Zidovi oslabiše, kule i bedemovi postadoše majdanima, gdje su Jajčani vadili gragju za svoje kuće, a nekoć slavni grad postajao je vremenom podorom.

Za osmanlijske vlade ne sazidaše u Jajcu osim džamija drugih javnih gragjevina, a samo sahat-kula, koja ne smije da fali ni u kojem turskom gradu, sazidana na podnožju istočnog bedema akropole, jedina je poveća zgrada iz toga vremena, ali i ta je gragjevina danas tek podor.

(Svjetsko udruženje Jajčana)

Vlada FBiH usvojila je u petak inicijativu za realizaciju projekta izgradnje brze ceste Lašva – Nević Polje kao prve faze projekta brze ceste Lašva – Donji Vakuf po modelu koncesije, u skladu sa Odlukom Vlade Federacije BiH od 25. januara 2010. godine.

Javno preduzeće “Autoceste Federacije BiH” je zaduženo da potencijalnim investitorima predstavi projekt izgradnje ove brze ceste i objavi javni poziv za iskazivanje interesa.

Po okončanju javnog poziva za iskazivanje interesa, “Autoceste FBiH” će angažovati vanjskog konsultanta koji će pripremiti studiju ekonomske opravdanosti, predložiti model koncesije i pripremiti konkursnu dokumentaciju.

Vlada je Federalno ministarstvo prostornog uređenja zadužila da hitno pristupi aktivnostima koje će omogućiti dobijanje urbanističke saglasnosti.

U inicijativi je navedeno da “Autoceste FBiH”, kao nositelj javnih ovlaštenja za izgradnju autocesta i brzih cesta u FBiH, dostavlja resornom ministru inicijativu za realizaciju projekta izgradnje ove brze ceste koja je predmet odluka Vlade Federacije još od 2007. godine. Tako su za brzu cestu kroz srednju Bosnu donesene tri odluke o utvrđivanju javnog interesa i jedna odluka o pristupanju dodjeli koncesije, ali niti jedna nije realizirana.

Trasa Lašva – Nević Polje je dio nove proširene evropske mreže brzih cesta, takozvana ruta 2A Okučani (Hrvatska) – Banja Luka – Jajce – Travnik – Lašva i kao veoma frekventna saobraćajnica predstavlja odličnu priliku za dodjelu prve koncesije u oblasti izgradnje saobraćajnica u Federacije BiH.

Glavni projekt brze ceste Lašva – Nević Polje izrađen je i revidiran u maju 2013. godine. Ova dionica je podijeljena u tri poddionice: Lašva – Kaonik u dužini 5,356 kilometara, Kaonik – Vitez u dužini 8,1175 km i Vitez – Nević Polje u dužini 10,854 km, što ukupno iznosi 24,385 kilometra brze ceste. Na ovoj saobraćajnici projektirane su četiri petlje, 18 mostova, tri tunela, četiri centra za naplatu i jedno odmorište. Procijenjena vrijednost projekta je 217 mil EUR.

(eKapija.ba)

Poput zametnutog bisera, koji je istovremeno i tajanstven i romantičan i privlačan, o Komotinu se malo zna. Grad kao da čeka svoj izlazak na svjetlo povijesti.

Piše: Leonard VALENTA

Taman kada čovjek pomisli, obilazeći nemali broj srednjovjekovnih kula i gradova, da ga više niti jedan ne može iznenaditi svojom ljepotom, pojavi se eto uvijek još jedan, zavučen i skrit u bosanskim gudurama. Tako skriven, čini se, želi svoju ljepotu sačuvati samo za Bosnu i njezine krajolike, pa se s njima natjecati u toj ljepoti, a ljudima što se samo s nakanom uputiše k njemu dati jednu potpunu sliku tog nadmetanja. Doista, takvi gradovi su poput prosutih bisera po šarenom bosanskom ćilimu, što svojom nenametljivom ljepotom upotpuniše ljepotu Bosne!

Jedan od takvih je zasigurno Komotin. Zavučen iza pašnjaka i strmih stijena, pripada onim prosutim biserima što se negdje zametnuše po strani i dalje od ostalih. Najbliži biser mu je Jajce, no do Komotina se mora nakaniti i dobro namučiti. Ipak, jesenski kolorit što ga Bosna prošara po svojim brdima, bit će zadovoljština za uloženi trud. Napuštajući Vrbas i podmilačke stijene na putu za Komotin, zalazite u gotovo netaknutu prirodu, pitome pašnjake i divlje stijene, strme planine i umilne doline.

Komotin u svemu tome jednostavno bljesne na visokoj i veoma strmoj uzvisini, koju okruni svojim bedemima. Iz daljine djeluje romantično, tajanstveno, privlačno, a kad mu se približite prvi osjećaj koji se budi u vama jest strahopoštovanje pred gordošću njegovih, iako urušenih ali još uvijek očuvanih, zidina i kula.

Iako takav, Komotin nije zauzeo neko posebno mjesto u političkoj povijesti srednjovjekovne Bosne. O njemu se, bar po pisanim izvorima, zna veoma malo. Možda ga je sjaj jajačkog bisera zasjenio, pa je uvijek ostajao po strani. U izvorima se spominje samo jednom za bosanske samostalnosti, i to zahvaljujući posljednjem bosanskom kralju Stjepanu Tomaševiću.

Mladi kralj 18. rujna 1461. izda povelju kojom strica svoga Radivoja bogato darova velikim posjedima i brojnim gradovima, među kojima u Luci i gradom Komotinom. Grad je dakle, uz brojne druge u Bosni, bio u posjedu Radivoja Kotromanića, koji se prozvao gospodarom komotinskim ili dominus de Comothyn. Po tome, a i po njegovoj arhitekturi može se zaključiti da je Komotin bio vlastelinski dvor. Po svojoj veličini, objektima i smještaju na visokoj stijeni sred doline bio je istovremeno i tvrd za opsadu i udoban za stanovanje. No, o njegovoj povijesti prije i poslije spomenute darovnice ne znamo gotovo ništa.

Grad se spominje još jednom i to 1497. godine u vrijeme osmansko-ugarskog primirja, kada je bosanski namjesnik u Komotin postavio svoju posadu. To je izazvalo negodovanje s ugarske strane, pa čak i prosvjednu notu koja je otišla u Carigrad.

Sva priča oko Komotina kao da se skamenila u njegovim kulama. Narod zato ne osta dužan starom gradu pa ispreda niz legendi oko grada, koje su i danas žive u komotinskom i cijelom jajačkom kraju. Začuđuje činjenica da na Komotinu nikada nisu poduzeta arheološka iskapanja, čak ni ona površinska. Nitko se nije bavio izučavanjem povijesti ovoga grada, niti je pisao o njemu. To zasigurno provocira zaključak da bi sustavno istraživanje grada, arheološki i u arhivima, otvorilo jednu novu stranicu još neispisane bosanske povijesti, skrivene poput zametnutih bisera. Komotin treba naći mjesto upravo na tim stranicama.

Na arheolozima je i povjesničarima da zavuku ruku za zametnutim biserom i iznesu ga na svjetlo povijesti. Kule i zidine, iako odavno napuštene i prepuštene samo sokolovima i njihovim gnijezdima, još su danas dobro očuvane. Dok dođe vrijeme za Komotin, on će i dalje šutjeti u svojoj skamenjenoj povijesti.

Samo komotinski potok podno grada narušava taj muk, ispunjen tek pučkim legendama i pričama kojima jajačke majke uspavljivaše stoljećima djecu svoju.

ZAVNOBiH

(Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) je bio najviši državni organ antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata

25.11.2015. godine, navršava se tačno 72 godine od dana kada su u II Svjetskom ratu 25.11.1943.g., zasjedali vijećnici ZAVNOBIH-a, pripremajući se za AVNOJ koji je uslijedio 4 dana kasnije u Jajcu. Tada je u Mrkonjić gradu (Varcar Vakufu) donesena rezolucija u kojoj je između ostalog stajalo:”Po prvi put u historiji BiH, predstavnici Srba, Muslimana i Hrvata BiH, ujedinjeni u narodno oslobodilačkom pokretu, stupili su na isti put donošenja političkih odluka koje će otvoriti put našim narodima da organiziraju svoju zemlju prema svojoj volji i interesima, na osnovama rezultata oružane borbe jugoslovenskih naroda i naroda Bosne i Hercegovine. U Rezoluciji je dalje istaknuto: Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje političke predstavnike, žele svoju zemlju koja nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, žele živjeti u slobodnoj i bratskoj Bosni i Hercegovini u kojoj je garantirana potpuna jednakost i ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine će učestvovati na osnovama jednakosti sa drugim narodima, u izgradnji Narodne Demokratske Federalne Jugoslavije.”

28.11. (subota)

08.45 – 16 sati

– Regionalna konferencija – 1945-2015: MUZEOLOŠKE APOLOGIJE (DIS)KONTINUITETA

1. dan – Tema: MUZEALIZACIJA DRUGOG SVJETSKOG RATA U MEMORIJALNIM MUZEJIMA

11.00 – 12.00 sati

– Polaganje cvijeća na Spomen-fontanu

12.30 – 14 sati

– Svečana akademija povodom 72. godine Drugog zasjedanja AVNOJ-a

14.00 sati

– Izložba Međunarodne galerije portreta iz Tuzle: „TITO U DJELIMA LIKOVNIH  UMJETNIKA“

16.15 – 17.15 sati

– Predstavljanje projekta Muzeja istorije Jugoslavije  „STO GODINA JUGOSLAVIJE“

17.30 sati

– Vođenje kroz Muzej II zasjedanja AVNOJ-a

29.11. (nedjelja)

09.00 – 14.00 sati

– Regionalna konferencija – 1945-2015: MUZEOLOŠKE APOLOGIJE (DIS)KONTINUITETA

2. dan – Tema: MUZEALIZACIJA DRUGOG SVJETSKOG RATA U NACIONALNIM HISTORIJSKIM MUZEJIMA

Lokacija: Muzej II zasjedanja AVNOJ-a

Ulaz: 2 KM

Radnici Agencije službenom posjetom posjetili su najbolje i najzanimljivije turističke destinacije R. Hrvatske. Cilj posjete je bio vidjeti i snimiti pozitivne stvari poznatih Hrvatskih destinacija te u narednom periodu pokušati primijeniti te iste stvari u Jajcu. Posjetili smo NP Plitvice, Zadar, Biograd, Šibenik, NP Krka, Split i Dubrovnik.

Povodom 554-te godišnjice krunisanja posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića jučer 27.11.2015. u Domu kulture govor je održao Prof. dr. Dubravko Lovrenović.

Teme govora bile su posljednji bosanski vladari – Stjepan Tomaš i Stjepan Tomašević kao i Crkva bosanska.

Jajce, koje leži na obalama rijeka Pliva i Vrbas, dokazalo je status grada muzeja, a u prilog tome ide i najnoviji pronalazak grobova i sarkofaga na nekropoli Potkriž u mjestu Divičani.

TURISTI SA SVIH STRANA: Mnoštvo turističkih putokaza na svakih nekoliko koraka upućuje na činjenicu da se u Jajcu ima šta posjetiti i da je turizam važna privredna grana.

Ipak, iako broj turista iz godine u godinu raste, i u ovoj godini ih je bilo preko 100.000, za nadležne i turističke radnike to još nije zadovoljavajuće, te im je cilj da nekad kraljevski grad doživi predratni procvat kada je u Jajce godišnje dolazilo čak 250.000 turista.

PARK PRIRODE: Turistički radnici u ovoj opštini ponosni su i na međunarodne skokove sa vodopada, a o posljednjim skokovima je, tvrde, izvještavalo oko 150 medijskih kuća, među kojima i kineske i američke.

U planu je uređenje prostora oko vodopada, premošćivanje Vrbasa pješačkim mostom, stavljanje u funkciju nekoliko mlinova, a od većih pojekata je uređenje parka prirode na malom Plivskom jezeru, kupališta, trim i biciklističkih staza.

Cijeli članak pročitajte ovdje!

Bezbrojne su lokalne predaje o postanku i imenu nekog mjesta. U njima se obično polazi od etimologije riječi od koje je ime izvedeno, ili od položaja na kojem je grad smješten. Predaje i jedne i druge osnove zastupljene su u građi koja se odnosi na postanak i ime grada Jajca. Tako se kazuje da Jajce ime duguje činjenici da su “prilikom zidanja grada u malter stavljali jaja da bi malter bio čvršći”, što je motiv koji se često javlja u predajama o različitim gradnjama. Druga predaja ističe da je “tvrđava-grad sagrađena na jajolikoj stijeni, pa otuda i ime grada”. Taloci bilježi da “…ima ih koji ime grada Jajca dovode u svezu s imenom legendarnoga vojvode kastela Grmuše (na lijevoj obali Une u Bihaćkom kotaru) Jajice”. Ruševine tog kastela raznesene su prije 1889. godine. Prigodom čišćenja nađen je pernati buzdovan i koplje mađarske forme. Puk priča, “da je ondje prije pesto godina živio vojvoda Jajica…”.

Predaja o porijeklu imena grada, koja se u različitim pisanim izvorima najčešće prenosi, kazuje da je “Hrvoje povjerio gradnju nekom graditelju imenom Luculli, koji je sagradio grad po uzoru napuljskog kastela – Castello del Uovo” (dvorac jajce). Varijanta ove predaje, koja je zabilježena i u naše dane, nesumnjivo je knjiškog porijekla. U njoj je izostavljen graditelj, a u prvi plan istaknut je bosanski velikaš Hrvoje Vukčić hrvatinić, gospodar Donjih krajeva, čije je oduševljenje talijanskim Castellom del Uovo bilo presudno za postanak Jajca: “Hrvoje Vukčić Hrvatinić bio je vazal napuljskog kralja i kad je vidio Kastelo, po uzoru na to  izgrađen je grad Jajce”. Sve predaje vezane za postanak Jajca su kratka, jednoepizodična saopćenja, za čiji nastanak je samo ime grada nudilo, ali do izvjesne mjere i ograničavalo maštu prenosilaca usmene tradicije.

Priča iz knjige “Jajce u narodnoj predaji”  autorica Aiše Softić i Ljiljane Ševo.

više starih slika Jajca na našoj facebook stranici

Jajcu u posjeti bio je danas Prof.Dr Izet Kubat, dipl.ing.geol. jedan od najuglednijih geologa Bosne i Hercegovine koji takođe radi kao redovni profesor na geološkom fakultetu.

Darovao je brojne minerale koji danas krase jajačku zbirku minerala i fosila. Naveo je kako se jako rijetko viđa ovako bogata zbirka. U razgovoru sa direktorom Agencije Husom Hadžić izdiskutovane su i brojne teme o unapređenju postojeće zbirke.

Kao prijatelju Agencije gosp. Kubatu, uručena je zahvalnica.