U ulici Svetog Luke pod je ukrasila kocka. Ovo je veliki korak u napred s obzirom da je ulica jako prometna. Posebno veliki značaj ima za turizam. U navedenoj ulici nalaze se jedni od najvrijednijih spomenika Jajca, kao što su crkva sv. Marije sa tornjem sv. Luke, Medvjed kula, Katakombe i drugi.

Na nadmorskoj visini od 470 metara nalazi se tvrđava. Građena je u 13. stoljeću i dograđivana za vrijeme osmanske, a zatim austrougarske vlasti. Ostaci prozora ukazuju na to da je tu građena i palača. U sklopu tvrđave se nalaze baruthana i rezervoar za vodu iz kojeg se vodom i danas snabdijevaju okolne kuće. Prema nekim navodima, od tvrđave do vodopada u Jajcu je izgrađen podzemni tunel za vrijeme vladavine Josipa Broza Tita, no, taj tunel je zakopan.

Na samom ulazu u tvrđavu se nalazi portal s grbom kralja Stjepana Tomaševića. Danas, krenete li ka tvrđavi, uglavnom možete sresti zaljubljene parove koji odlaze da uživaju u tišini i pogledu na grad te slušaju šaputanje starih zidina.

U Jajce dolaze brojni turisti iz zemalja regije, ali i inozemstva. Posjećuju srednjovjekovni kompleks grada koji je bio kandidovan za listu UNESCO-a, ali je kandidatura povučena, posjećuju i predivne bogomolje, stare kuće, dolaze da čuju historiju jedne zemlje, obiđu hram biga Mitreja – nepobjedivog boga Sunca, sagrađen u 4. stoljeću, džamiju Esme Sultanije, ali i da vide kosti posljednjeg bosanskog kralja, koje su smještene u Franjevačkom samostanu u Jajcu, u staklenom lijesu.

(visitmycountry.net)

Le casino 1xbet opère en France avec des slots et des paris sur la Ligue 1. Les joueurs accèdent aux jeux de table. La plateforme 1xbet en france propose les services du casino en ligne.

Prvi “Susret Jajčana” – okupljanje Jajčana koji žive u Jajcu i Jajčana koji žive u republikama bivše Jugoslavije, Evrope i ostatka svijeta, zakazan je za 16.7.2016. godine u hotelu “Turist”, s početkom od 20 sati. Ideju za “Susret Jajčana” dala je naša sugrađanka, gospođa Zikreta Dumančić.

Pozivaju se svi zainteresovani da se odazovu putem ovog  Fb- događaja, kojoj su organizatori dali istoimeni naziv “Susret Jajčana”.

Takođe, pozivaju se svi zainteresovani da  napišu svoje prijedloge na stranicu kako bi obogatili sadržaj druženja i slično, a koji bi se nastavio i sutradan, u nedjelju, 17.7.2016.godine.

Za sva pitanja i informacije možete se direktno obratiti osobama koje u sadašnjem sastavu čine Organizacioni odbor:

– Zikreta Dumančić, organizator

– Ivan Popović Pop, član Odbora

– Ivana Pejić, član Odbora.

Pozivaju svi zainteresovani da se priključe kao članovi Odbora kako bi navedenim kolegama olakšali i pomogli u što boljoj i kvalitetnijoj organizaciji prvog “Susreta Jajčana”.

(Jajce Online)

Rufford Small Grant Foundation je Britanska fondacija koja potpomaže biološka istraživanja u državama van EU i nerazvijenim državama u cilju očuvanja i konzervacije vrsta i biodiverziteta uopšte. Ove godine se kongres organizuje na prostoru Balkana te će trajati dva dana 21.-22.03.2016. godine u Banjoj Luci. Na kongresu se predstavljaju 34 učesnika, dobitnika grantova, koji su završili ili tek počeli sa realizacijom projekta na prostoru Balkana (i Turske). Projekti i tematike su uglavnom vezane sa određene biljne i životinjske vrste koje su malo istražene ili ugrožene.

Studenti iz Sarajeva smijera arheologije posjetili su danas 15.12.2015. Jajce. Uz turističkog vodiča obišli su najznačajnije spomenike kraljevskog grada. Posebnu pažnju posvetili su katakombama, crkvi sv. Marije, mitreju i tvrđavi. Prisutan je također bio i arheolog Edin Bujak koji je prethodno radio na brojnim historijskim iskopima u Jajcu.

U zatišjima su vođeni razgovori s bosanskim dvorom da se ugovori svadba despotove djevojčice i mladoga bosanskog princa. Ugovorena je i zakazana i vlast nad Srbijom preuzeta tijekom miseca lažnjaka (ožujak/mart) godišća tisuć četiri stotine pedeset i devetoga, a svadba se održa u prevrtljivom i okrutnom misecu travnju iste.

Rođenje bosanskog princa

Možda je marljiva i učena gospođa Truhelka, Ćirina sestra Jagoda, zavirujući u bratova slavna otkrića bosanske drevnosti, znala više nego što je u svom romanu Vojača, objavljenu u Sarajevu prije stotinu i pet godina, znala gdje se mladićem krio budući kralj koji će, potpuno nenajavljeno, naslijediti Tvrtka II. Tvrtkovića Kotromanića. Ali nije znala gdje je sretna Vojača rodila svom zaljubljenu mužu Stjepanu Tomašu sina prvijenca, Stipana!

Tajnom je koprenom prekriven život ljubavne mladosti Vojače i Stjepana Tomaša; živio je u nekoj zabiti, kažu ljetopisci, strijepeći za svoj život u dinastičkim borbama između pristalica kralja Tvrtka II. i kralja Ostoje, za kojeg će, za tog potonjeg, tek kad jednoć u planinsku brvnaru starog patarena upadoše glasonoše bosanskog stanka, čuti krajnju istinu: tražili su mladića koji se zove Stjepan Tomaš, jer je – sin Ostojin.

Rođen s nekom ženom neznanom u tajnosti, ali – da je sin, a to se poreci ne može! lzabrali smo tebe, rekli su, za istinskoga kralja bosanskoga, jer u tebi je krv Ostojina, bosanska od početka svijeta. lzabrali smo tebe, a ne brata tvojega, Radivoja, koji Turcima potpomognut prijestolje išće za sebe samoga. Vojača je stajala skamenjena od čudesna preokreta, od sudbinskog zaleta koji u jednom hipu podiže ljude iz stanja najbjednijega u stanje zlatne omame! Na grudima joj je plakao dječak, zgranut slikom ljudi s mačevima a lica presvučenih zastrašujućim maskama iza kojih su gorjele samo žareće oči.

Kralj Bosanski Stjepan Tomaš kotromanić – kažu kronike franjevačke

bi ubijen od ruke svoga sina i ruke svoga brata…

A kad na prijestolje sjede i osvrnu se unutanjoj zemlji Kraljevstva bosanskoga i po svijetu koji ga je zapljuskivao i u svakoj prigodici progutati hotio, naiđoše silne nevolje: Papa je grmio protiv žestoke hereze što je cijelu Bosnu poklopila, da i sami kralj u opačini život svoj provodi, da u braku nevjeran s nevjerom bludniči, da će poslati križare koji će sve u krvi potopiti i sve nevjerno potamaniti. A sa Istoka čula se jeka bubnjeva, čulo se obrušavanje “nepobjediva i nerazrušiva” Konstaninopolja!

Da ga poput mrava ne zgaze, sagnu šiju i zaroni u vodu krstionice, zajedno sa malodobnim sinom, dragim prvorođenim sinom, princom bosanskim. A ljubav? A Vojača? A zakletve koje su u didovoj nazočnosti izricali poput bijelih golubova, što će s njezinom prisegom najjačega među vjenčavajućim Bošnjanima i Bošnjankama –da će mu dobra biti, i da će mu virna biti sve do svoje smrti?!

Pred drmajućim granicama bosanskog orsaga, okrenu leđa svemu, pa prionu uz Crkvu rimsku, puneći grudi nadom u spas Bosne i naroda svojega u njoj, dobrih Bošnjana! Mijenjajući grozničavu sadašnjost za bilo kakvu budućnost, mogao je vidjeti gotovo sve, osim svoga kraja. Jer, baš kao što je Eshil u Okovanu Prometeju zloguko, nadnijet nad sudbinu ljudi, rekao:

Smrtniku uskratih da sagleda svoj kraj.

A kakav li mu lijek za to nađe ti?

Njegovu grud napućih slijepim nadama.

Bošnjanin, despot na srpskom prijestolju

Baš tako, kroz odmotane godine koje su žestoko napinjale svaku stvar u Bosni, svako bosansko žiće, dođoše i one potrage za nevjestom: Vidje Tomaš da u susjednoj, u despotovini serbskoj, u despota Lazara Brankovića nema nasljednika ali ima Jelaču, čisto dijete od dvanaest godina.

Naskoro, smrt zateče Lazara, i to u godini 1458., kad se sastavi namjesništvo nad despotovinom s Mihailom Anđelovićem, ratu vićnu, i bratom despotovim, slijepim Stefanom, i ženom Lazarovom, despoticom Jerinom. A desi se i to da Mihailo imade brata koji je i do vezirskih časti dosezao, Mahmud-pašu, vojskovođu u turskoj vojsci, beglerbega Rumelije, znamenita pjesnika uz to, pod tajnim imenom – Adni, hej! Pa se desi da taj Mihailo propusti jedan odred Turaka u Smederevo! Pa ga zbog toga okovaše lancima i željezom, a sudbinu despotovine dadoše u ruke onoga slijepoga brata Lazareva, tužnog Stefana. Ni oni što svijet promatraju s oba oka, malo dobra u svijetu mogu vidjeti, a kamoli slijepi što opipava svaku stopu na kojoj se treba uspraviti!

U zatišjima su vođeni razgovori s bosanskim dvorom da se ugovori svadba despotove djevojčice i mladoga bosanskog princa. Ugovorena je i zakazana i vlast nad Srbijom preuzeta tijekom miseca lažnjaka (ožujak/mart)godišća tisuć četiri stotine pedeset i devetoga, a svadba se održa u prevrtljivom i okrutnom misecu travnju iste. A siroti, za što li samo kriv, slijepi despot, vladar od puke nevolje, Stefan Branković, izgnan bi iz vlastitoga otačstva.

Pa šta će sad bili! Nesretne li zvijezde princa bosanskoga! Na srpskom prijestolju ispuni sedamdeset dana, ni da ga zagrije, pa doživje da vidi kako mu iz ruku ispadaju uzengije vlasti i nesmiljeno tursko oduzimanje tvrdoga grada Smedereva! Sve se to zbi u danu 20., u mjesecu juniju, u istoj, kobnoj, 1459. Stric mu je, onaj svima sumnjivi lijepi Radivoj, pregovarao s Turcima o uvjetima predaje Smedereva, despotovine, smederevskoga blaga i zatamnjenih života: dali su im iznijet što se iznijeti dade, uključiv i živu glavu, u svoju bosansku domaju.

Mara (Jelena) Branković

Marija Branković (poznata i kao Mara, Jelena i Jelača) posljednja bosanska kraljica, bila je žena kralja Stjepana Tomaševića.
Iako se njena svekrva, kraljica Katarina, često spominje kao posljednja bosanska kraljica, to je zapravo bila Marija.
Ona je bila kćerka srpskoga despota Lazara Brankovića, vladajućeg srpskog despota, i bizantske princeze, Jelene Paleolog, kćerke brata posljednjeg bizantskog cara Ivana viii Paleologa. Rođena je oko 1447. godine i krštena kao Jelena.

Kako nije imala braće već samo dvije sestre, Jerinu i Milicu, 1. aprila 1459. godine kao dvanaestogodišnjakinja udata je za Stjepana Tomaševića, bosanskog prestolonasljednika,
najstarijeg sina tadašnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša i krstjanke Vojače.

Brak je sklopljen kako bi on preko nje dobio pravo na srpsku despotovinu, a bračne ugovore vodili su Marijina majka, tada već udovica, despotica Jelena i kralj Stjepan
Tomaš. U sklopu braka, Jelena se preobratila na rimokatoličanstvo i uzela ime Marija.

Vladavina Stjepana Tomaševića u Srbiji je bila kratkoga vijeka.
U julu 1459. godine osmanski sultan Mehmed II osvojio je Srbiju, te su Tomašević i Marija bili prisiljeni skloniti se na dvor njegovog oca u Bosni.

Izvori: Ibrahim Kajan –  Pogled u Bosnu . Tragom bosanskih kraljeva.

Aida Zaćiragić –  Žene iz priča i legendi Bosne i Hercegovine.

JU Agencija za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca svim građanima čestita 1. Mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Hrvatsko kulturno društvo Napredak podružnica Jajce organizira Tradicionalni božićni koncert 19. prosinca 2015. godine u Domu kulture s početkom u 18.00 sati.

Gost koncerta je Sandra Bagarić, hrvatska operna pjevačica i glumica s bosanskohercegovačkim korijenima. Pored Sandre Bagarić nastupit će i Napretkovo zbor Nikola Šop, Veliki crkveni zbor te zbor Frame Jajce.

Nakon koncerta nastavit će se druženje uz božićne pjesme kuhano vino i čaj kod Napretkovog božićnog drvca gdje će se održati i božićni sajam. Predsjednik HKD Napretka Jajce Dragan Glavaš istaknuo je kako je sajam još u svome razvoju te se nada da će sajam jednog dana prerasti u znatno veću i dužu manifestaciju koja će povezati sve koji slave Božić.

HKD Napredak poziva sve građane Jajca da posjete Napretkov Tradicionalni božićni koncert.

Jajčanin A.M. (ime poznato redakciji), uposelnik jedne građevinske firme iz Jajca, pronašao je ovih dana vrijedan novčić. Radi se o slučajnom nalazu koji je pronađen prilikom radova na vodovodu na Harmanima, izvan utvrdenja Starog grada u Jajcu.

Radi se o pojedinačnom nalazu, to znači da je neko novčić svojevremeno izgubio, ispao mu je iz džepa, kao što nama danas ispadne neka kovanica. Takvih slučajeva ima prilično i bilo tko može naletjeti na „nalaz“ čim malo začeprka, osobito ako je riječ o kontinuiranom naseobinskom prostoru.

–Prilikom izvođenja radova na izgradnji vodovodne infrastrukture u naselju Harmani pronašao sam novčić. Malo sam ga očistio i oprao pod vodom i vidio sam da se radi samo o Austrijskoj kovanici, rekao je pronalazač.

Novčić je promjera oko 25 mm, a većim dijelom je oštećen. Kontaktirali smo Miru Ladan, mladu arheologinju iz Jajca za stručno mišljenje.

– Riječ je o pojedinačnom nalazu koji je mnogo oštećen. Na licu kovanice je ugravirano “EIN KREUZER 1816” , a na naličju vjerovatno grb koji je oštećen. S obzirom da je lokalitet na kojem je novčić pronađen mjesto kontinuiranog života, vjerovatno možemo pronaći još neke površinske nalaze koji datiraju iz tog perioda, izjavila je Mira Ladan za portal Jajce Online.

(JAJCE ONLINE)