STARO-BOSANSKE – STARO-JAJAČKE KUĆE

Bosanske stare kuće u Jajcu su sličnog oblika kao u ostalim dijelovima Bosne ali specifičnog izgleda. Specifičnost stare jajačke kuće je zbog terena na kojem su nestajale. Zbog potrebe za obradivim zemljištom, za lijepom avlijom-dvorištem kuće su uvijek pravljenje na najkamenitijem djelu posjeda. Stara jajačka kuća uvijek jednim djelom u kamen ili zemlji i uvijek sa dobrim podrumom. Podrum i magaze su služile za odlaganje namirnica, jer u takvim podrumima je uvijek konstatna temperatura oko 10-tak stepeni celzija. Posebna pažnja se vodila da pendžer – prozor ne gleda u komšijin, sve zbog održavanja dobrih komšijskih odnosa.

Kuće u Jajcu su većinom na dvije etaže, prva etaža se uvijek zidala kombinacijom kamena i drvenih geda, dok druga je često bila od drvenih grada i sedre (vrsta poroznog materijala kojeg proizvode mikro organizmi u Plivi). Za pokrov se koristila drvena šindra, ali kasnije šindra pokrivena limom jer je lim mnogo dugotrajniji materijal.

pogled na panoramu Jajca

Nacionalni spomenik Filipovića kuća

Privatne kuće sa limenim pokrovom

Nacionalni spomenik Kršlakova kuća

Basamke – stepenice  u Kršlakovoj kući

Drvena šindra na Omerbegovića kući

Pogled na unutrašnjost drvene šindre

Omerbegovića kuća

Penđer-prozor na Kršlakovoj kući

Penđer-prozor na Kršlakovoj kući, pogled na avliju-dvorište

Privatna kuća sa limenim pokrovom

Vrata na Kršlakovoj kući

Prikaz staro-bosanske sobe u etno muzeju grada Jajca

READ MORE

Zajednička terenska nastava islamske i katoličke vjeronauke u Katakombama u Jajcu

Danas 28.10.2013. godine učenici četvrtog razreda gimnazije “Nikola Šop” u sklopu terenske nastave islamske i katoličke vjeronauke posjetili su nacionalni spomenik Katakombe u Jajcu. JU ” Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” je učenike oslobodila plaćanja ulaznica i obezbjedila kratko predavanje o nacionalnom spomeniku Katakombe.

READ MORE

Posjetite planinu Hum

JU “Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” u saradnji sa klubom “Ljubitelji prirode” nudi vam izvrsnu turističko-planinarsku šetnju na planinu Hum. Planina Hum nalazi se 2-3 km od Jajca, a najviši vrh je Bandira 1162 m nadmorske visine. Prilikom uspona na planinu Hum pored prelijepi pejzaža i raznovrsne flore i faune, posjetitelji mogu vidjeti i grob posljednjeg Bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića.

Svi zainteresirani turisti, planinari mogu se obratiti Agenciji za usluge turističkog vođenja na gore spomenutu planinu.

Grob posljednjeg Bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.

foto: Amir Bašimamović

više fotografija na našoj facebook stranici

READ MORE

Ugledni profesori, članovi Slovenskog instituta za geologiju, posjetili su geološku zbirku minerala u Jajcu

Po povratku sa naučnog skupa “V. geološko savjetovanje BiH” koje je održano na Jahorini, na kojem je i Agencija imala svoje predstavnike geologe g. Atifa Kučukovića i g. Darija Puizinu, u subotu 26.10.2013. godine gosti JU “Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” bili su ugledni profesor-doktori geologije, g. Bogdan Jurkovšek i  gđa. Tea Kolar-Jurkovšek. Posebna tema na gore navedenom skupu je bila o fosilima pronađenim u Jajcu (Bravnicama). Sa ciljem da se ti fosili sačuvaju slovenski profesori su i došli u Jajce. Agencija je uzela na sebe da će rijetke fosile postaviti i izložiti u vitrine geološke zbirke minerala u Jajcu. Zahvaljujemo se profesorima na dolasku, korisnim savjetima i obećavamo dalju saradnju.

vrlo rijetki primjer morske zvijezde pronađen u Jajcu (Bravnice) šanse da se nađe sličan primjerak su 1 : 1 000 000



READ MORE

Poučan tekst AHDNAME, od danas 25.10.2013 g., možete pročitati u prostorijama Agencije (Etno muzeja)

U prostorijama JU „Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“ (etno muzeja) od danas 25.10.2013. godine možete vidjeti i pročitati zanimljivu poruku najstarijeg dokumenta o ljudskim pravima – AHDNAMA SULTAN MEHMED FATIHA.

Fatih sultan 28.maja 1463 god.  u svom logoru na polju Milodraž kod Fojnice je primio fratra Anđela Zvizdovića jer je ovaj zatražio zaštitu za franjevce i bosanske katolike.Rezultat ovog razgovora bi ahdnama kojom sultan pod svoju zaštitu stavi bosanske katolike i da garancije za one koji su izbjegli da se mogu slobodno vratiti.

Ova ahdnama kao pravni akt se ne može staviti u istu ravan sa Međunarodnom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. Godine.Ali ona predstavlja izuzetan instrument pravne zaštite drugog i drugačije, u skladu sa tolerantnim stavom muslimanske države prema pripadnicima krščanskih vjerskih zajednica.Ovakvih dokumenata u to doba u Evropi i nema.Oni koji više stotina godina kasnije nastadoše (u doba Francuske buržoazijske revolucije), rezultat su pokušaja sekularne države da preko zaštite ljudskih prava riješi političke probleme.Oni su dakle , rezultat političkog pragmatizma a ne životne filozofije ili vjerskog ubjeđenja kakav prevladavaše kod sultana.

AHDNAMA SULTAN MEHMEDA FATIHA

MEHMED SIN MURAT-HANOV VAZDA POBJEDNONOSNI

ZAPOVIJED ČASNOG UZVIŠENOG ZNAKA I SVIJETLE CARSKE TUGRE OSVAJAČA SVIJETA JE SLJEDEĆA:

Ja sultan Mehmed-han, dajem na znanje svom građanstvu i odličnicima, da su posjednici ovog carskog fermana, bosanski duhovnici, našli moju veliku milost, pa zapovijedam: Neka niko ne smeta i ne uznemirava spomenute, ni njihove crkve. Neka mirno žive u mom carstvu. A oni koji su izbjegli, neka budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama moga carstva nastane u svojim manastirima.

Ni moje visoko visočanstvo, ni moji veziri, ni moji službenici, ni moji podanici, niti iko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijeđa i ne uzenmirava. Neka niko ne napada, niti vrijeđa i ugrožava: Ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to ako bi iz tuđine doveli kojega čovjeka u moju državu, da im je dopušteno.

Kunem se slijedećom velikom zakletvom: Tako mi Stvoritelja zemlje i nebesa, koji hrani sva stvorenja i tako mi sedam musafa i tako mi našeg velikog pejgambera i tako mi 124 000 vjerovjesnika, i tako mi sablje koju pašem, niko neće protivno učiniti ovome što je napisano, dok ne budu pokorni mojoj službi i vjerni mojoj zapovijesti.

Pisano 28.maja, u mjestu Milodraž.

 

(28.maj 1463. Godine Milodraž, Bosna I Hercegovina između Fojnice I Busovaće)

READ MORE

Kraljica Katarina Kosača i Jajce

Katarina Kosača-Kotromanić (1425/6 – 25. oktobar 1478)  bila je supruga bosanskog kralja kralja Stjepana Tomaša (1443-1461) i pretposljednja bosanska kraljica.

Rođena je 1425. ili 1426. godine u Blagaju kod Mostara. Otac joj je bio herceg Stjepan Vukčić Kosača, a majka Jelena Balšić,  kćerka zetskog velikaša Balše Balšića i unuka Jelene Lazarević, kćerke srpskog kneza Lazara Hrebljanovića.

Prije nego se udala za bosanskog kralja Stjepana Tomaša živjela je Katarina u sredini izložen snažnom utjecaju šizmatičke Crkve bosanske čiji je vjernik bio njezin otac. Sigurno je bila i pod utjecajem svoje pravoslavne bake koja je odgojila njezinu majku. Isto je tako morala poznavati i katolike brojne na posjedima njezina oca koji je u jednom trenutku i sam prihvatio katoličku vjeru.

Tražeći suprugu kralj Stjepan Tomaš je, po nagovoru savjetnika, izabrao Katarinu, kćer Stjepana Vukčića Kosače, koja je u to vrijeme imala 22 godine. Vjenčanje je obavljeno na dan Uzašašća, 26. maja 1446. godine u Milodražu kod Fojnice. Prije braka, Katarina se morala odreći Bosanske vjere i Crkve bosanske i prihvatiti rimokatoličanstvo. Ovim brakom kralj Stjepan Tomaš dobio je moćnog saveznika u liku svoga punca, Stjepana Vukčića Kosače, u ratu protiv Osmanlija. Za vjerski odgoj kraljice Katarine brinuli su se franjevci. Papa Eugen IV poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, sagradila je po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine.

Katarina je Stjepanu Tomašu rodila dvoje djece – Žigmunda i Katarinu, a imala je i pastorka Stjepana Tomaševića, vanbračnog sina njenog muža i krstjanke Vojače. Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjesci.

Katarinin muž umire 10. jula 1461. godine i ona njegovom smrću prestaje biti bosanska kraljica. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević, dao joj je titulu kraljice majke i Katarina je nastavila živjeti na dvoru kraljice Mare, supruge Stjepana Tomaševića.

Prilikom turskog osvajanja Bosne maja i juna 1463. Katarina se spasila bijegom u Dubrovnik, dok su joj djecu Turci zarobili i odveli sa sobom iz Bosne tako da ih više nikad nije vidjela.

Tokom druge polovice 1464. Katarina dolazi u Rim gdje je, uživajući papinsku zaštitu, boravila do smrti oktobra 1478. Iako u tuđini, bez muža, djece i kraljevstva, Katarina je dostojanstveno podnosila svoje nedaće. Uvijek se očitovala kao zakonita nasljednica porobljenog kraljevstva. Talijanska i rimska javnost s poštovanjem je gledala na njezinu nezavidnu sudbinu. Nekoliko vijesti govore o njezinim tadašnjim javnim nastupima i njezinom kraljevskom držanju, kao prilikom prijenosa kostiju sv. Bernardina Sijenskog 1472. u gradu Akvili. Tom prilikom, pored markantnog lika kraljice obučene u crno, posebnu je pozornost privukla njezina pratnja.

Teže od svega ostalog, kraljici je padala razdvojenost od njezine djece koja su u međuvremenu primila islam. Godine 1470. zatražila je od milanskog kneza Galeazza Sforze pomoć u cilju oslobađanja svoje djece. Istu molbu kraljičino je poslanstvo u Milanu ponovilo 1474. godine. Sve to, kako je poznato, ostalo je bez pravoga odjeka.

Njezin boravak u središtu katoličanstva djelovao je na njezin vjerski život. Teška sudbina silila ju je da razmišlja o smislu života, da produbljuje kršćansko rješenje ljudskog životnog puta i da što bolje primjenjuje u svome životu pravila za pravo kršćansko življenje. U Rimu je stupila u vezu sa franjevačkim samostanom Aracoeli, bujnim rasadištem franjevačkog života. Tu je bosanska kraljica pristupila u bratstvo Trećeg reda sv. Franje. U crkvi samostana Aracoeli skupljalo se i društvo Bl. Djevice Marije, koje se, među ostalim, brinulo i za bolnicu sv. Alberta u Rimu. Katarina je s ovim društvom svojski surađivala i pomagala ga. Dugo su iza njezine smrti članovi toga društva davali jedanput godišnje služiti svetu misu za ispokoj njezine duše.

Zdravlja načetog životnim nedaćama Katarina je teže obolila te je kao zakonita nasljednica Bosanskog kraljevstva 20. X. 1478. odlučila napraviti oporuku.

U svojoj oporuci bosanska je kraljica najprije izrazila svoju volju da se pokopa u crkvi Aracoeli. Za posmrtne obrede i pokop ostavila je 200 dukata.

Papu Siksta IV i njegove zakonite nasljednike imenovala je baštinicima Bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u cijelosti predaju njezinom sinu Sigismundu ako se vrati na kršćanstvo; ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćanin da Bosansko kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini ako se ona obrati na kršćanstvo. Ako bi pak oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri, Sveta Stolica postaje vlasnica Bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti. Ostala svoja dobra, pokretna i nepokretna, razdijelila je kraljica svojim dvorjanicima koji se je vjerno služili tijekom svih 14 godina boravka u Rimu.

Crkvi sv. Jeronima ”pro natione Sclavonorum” ostavila je kraljica sve ostale stvari iz svoje kapelice (misal, kalež s patenom i korporalom, kazulu i ostalo misničko odijelo zajedno sa svilenim oltarnikom).

Sinu Sigismundu ostavila je mač njegova oca, ukoliko bi se vratio na kršćanstvo, a ako ne bi postao kršćanin, onda je mač trebalo predati Balši, sinu njezina brata Vladislava.

Sve relikvije koje je posjedovala ostavila je bosanska kraljica crkvi sv. Katarine u Jajcu.

Pet dana nakon što je napravila oporuku, 25. X. 1478., kraljica Katarina je umrla i sahranjena u franjevačkoj crkvi Aracoeli, kako je to oporučno odredila. Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. Nadgrobna ploča bila je ukrašena reljefnim likom kraljice u naravnoj veličini (1,78 m),  s krunom na glavi. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb, kraljevski bosanski i obitelji Kosača. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen natpis bosanskom ćirilicom. Godine 1590., prilikom rekonstrukcije crkve, grob je pomjeren na drugo mjesto, nadgrobna ploča je skinuta i postavljena na najbliži stup. Tu se gubi svaki trag njezinim kostima. Današnji latinski natpis ispod nadgrobne ploče kraljice Katarine godine 1545. napravljen je rukom rimskog kaligrafa Ivana Palatino.

Kraljica Katarina umrla je u tuđini, ali nije ostala zaboravljena. Sam položaj njezina groba u jednoj od najpoznatijih crkava u Rimu, u službenoj crkvi rimske gradske općine, pred glavnim oltarom, jasno je govorio da je osoba u njemu zakopana prije smrti uživala izuzetan ugled.

pruzeto sa: www.kraljeva-sutjeska.com

———————————————————————————————–

Katarina Kosača bila je veoma pobožna žena. Od svoga miraza gradila je crkve po Bosni, sv. Marije u Grebenu (Krupa n/Vrbasu), Presvetog Trojstva na Kupresu (1447.),  v. Marije u „Virbenu“ (Vrbanja, Kotor Varoš) i svetog Jurja u Jezeru „koju diže Juraj Vojsalić-Hrvatinić.“

Kad su Stjepan Tomaš i Katarina Kosača došli u Jajce, zatekli su ondje već jednu crkvu, crkvu sv. Marije, koja je bila obnovljena prije njihovog dolaska. Fra Antun Knežević, jajački kroničar iz 19. stoljeća, nabraja u svojoj Povjestnici  stare jajačke crkve i posebno izdvaja: „Brez sumnje ona koja je bila spojena sa samostanom fratarskim, a to je Crkva sv. Katarine Divice i Mučenice…U vrime kralja Tomaševića, Jajce je bilo kako glavno mjesto Kraljevine i glavno mjesto franjevacah bosanskih, zvato ‘Vikarija’  …glavno mjesto ‘Kustodije’.“

U prosincu 1458. godine kraljica Katarina piše u Rim i moli Svetu Stolicu za svoju crkvu sv. Katarine, uz koju je i franjevački samostan i „domus vicarie“, sjedište franjevačke vikarije. Papa Pio II. odgovara bulom od 13. XII. 1458.  u kojoj spominje crkvu sv. Katarine u Jajcu za koju izričito tvrdi da ju je te godine sagradila Katarina Kotromanić, žena bosanskoga kralja Stjepana Tomaša, te dodjeljuje oprost svima koji na Božić, Uskrs, Veliku i Malu Gospu, sv. Tomu, sv. Mariju Magdalenu i sv. Katarinu posjete crkvu sv. Katarine.

Ta je crkva nekada, misli fra Josip Markušić, bila hram Crkve bosanske. Nakon progona shizmatika, hram je napušten, a Katarina ga je preuredila u gradsku crkvu posvećenu ovoj svetici. U narodu postoji predaja da je tu nekada bila „Šarena crkva“, koja se pripisuje hramu crkve bosanske.

Bosanska kraljica Katarina u svojoj oporuci, danoj 20. X. 1478., želi da se „svete moći predaju franjevačkoj crkvi sv. Katarine u Jajcu“. Navedene bule i oporuka bosanske kraljice svjedoče o postojanju ovih dviju crkava. Osim toga, ovo je potvrda da su obje crkve bile katoličke.

 

(Autor teksta: Prof. Bruno Ljubez)




READ MORE

ZANIMLJIVOSTI O MLINČIĆIMA

…Kažu da ih je bilo 33, sasvim slučajno kao bobaka u tespihu. Od svog prvog susreta i prvih svojih poteza perom i kistom pred njima pamtim ih 27. Ostale su, vele, bile stupe za sukno pa prestale valjati i u zanemaru propale. Sada ih je samo dvadesetak. Većina ih je sa četverostranim krovovima koji su upijali prostor, ali i tih nekoliko sa dvostranim sa širokim strehama stvarale su ugođaj. Male ćuprijice od smrčevih i bukovih greda povezivale su ih sve baš kao svileni gajtan na tespihu.

Bilo je lijepo vidjeti starije ljude i žene kako na zapornicama iznad badnjeva uzimaju abdest i dostojanstveno klanjaju pred ulazom u svoje mlinove ili unutra pred košem žita i sandukom  brašna kao pred mihrabom….  (zapisao je Ismet Ramljak, akademski slikar)

Jajce raspolaže sa 20 mlinčića. Smatra se da je izgradnja mlinčića počela još u Srednjem vijeku. Precizniji podaci datiraju tek iz Osmanskog perioda, gdje je prema defteru iz 1562.g., utvrđeno da je bilo 24 mlina, od kojih 6 nije bilo u funkciji. Početkom 17. stoljeća broj mlinova je dosegao brojku 26.

Dispozicija mlinova je u skladu sa  okruženjem, te odražava prirodnu uklopljenost u prirodni poredak stvari. Mlinovi su postali nerazdvojivi dio prirodnog okruzenja i danas su dio  jedinstvene panorame Plivskih jezera.

Svrha izgradnje mlinova je prvobitno bila funkcionalna. Bez dekoracije, bez suvišnih detalja graditelj je mlinove podredio funkciji iprirodnom okruženju, te iako su pokazatelj industrijskog razvoja, savršeno harmoniziraju s prirodom. Mlinovi u Jajcu su isključivo služili za proizvodnju brašna i bili su u vlasništvu velikih i imućnih zemljoposjednika koji su mlinove davali na korištenje lokalnom stanovništvu, a porez na njih su plaćali u proizvedenoj robi, što je iznosilo 10% od njihove proizvodnje. Svaka porodica je imala određeni dan u sedmici kada je mogla koristiti mlin i taj se raspored strogo poštovao. Otvorena vrata mlina su ukazivala na to da su mlinari tu, dok su zatvorena ukazivala  da nema nikoga te se zatvorenim mlinovima  nije prilazilo, što je pokazatelj nekadašnje kulture na ovim prostorima.

Jedan mlinčić se sastojao iz više djelova (turbine, vratila, korita, okn za zito, mlinskoga kamena, poluge za podizanje mlinskog kamena) iimao je svoja pravila korištenja.Mlinari su vodenice koristili tako da su vodu kroz korito usmjeravali na turbine koja je mljela žito, a pomoću poluge za podizanje mlinskog kamena se regulisalo kakvo brašno će se proizvesti; ako se kamen spusti dobivalo bi se sitnije brašno, a ako se podigne dobivalo bi se krupnije.

Vrijeme je postepeno ostavljalo svoj trag na mlinčiće, te brzi razvoj industrije i brži način života su umanjili funkciju mlinova, koji su postepeno prestali da se koriste, i njihovo neodržavanje je dovelo do destrukcije njihova mehanizma i narušenoga izgleda.

Međutim historijska važnost mlinčića, kao ogledala nekadašnje bosanske tradicije rada i načina života su  doveli do njihove obnove 2005. godine, te od tada je 6 mlinčića ponovo u funkciji, dok se ostalima vratio prvobitni izgled i od tada mlinčići ponovo krase panoramu grada Jajca.

2009 godine mlinčići na Plivskom jezeru su proglašeni nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i jedan su od ključnih elemenata u razvijanju turizma u Jajcu.

READ MORE

Izložba slika Mirsade Masal u Gradskoj galeriji u Jajcu

JU “Dom kulture Jajce” organizuje izložbu slika Mirsade Masal. Izložba će biti postavljena od 24.10. do 05.11. 2013 godine u nacionalnom spomeniku Kršlakova kuća (Gradska galerija).

Svečano otvorenje izložbe je 24.10.2013 godine u 19:00 sati.

Mirsada Masal rođena je 1950 g. godine u Jajcu.Slikarstvo se bavi od 1980 g. Pohađala je privatnu školu slikanja grupe “Zvono” a kasnije sama usavršavala svoj likovni izraz. Učesnik je više aukcijskih i humanitarnih izložbi kao i likovnih kolonija. Živi i stvara u Sarajevu.

 

READ MORE

TRAVNIČKA I BANJALUČKA KAPIJA – sjeverni i južni ulaz u srednjovjekovni grad Jajce

Travnička kapija predstavlja južni ulaz u stari grad Jajce. Naziva se još i Plivska, Donja i Južna. Padom pod otomanski imperij Jajce gubi strateški značaj koji je dugo imalo,i to tek nakon poraza kod Beča, a zatim i Sente. Tada je sagrađena visoka kula, u osnovi četverougaonik, tipična forma za osmanske kapi-kule s kraja XVII i početkom XVIII stoljeća. Pored nje je podignuta manja tabija. To je jedina kula tvrđavnog pojasa Jajca koja ima kameniti svod iznad prizemlja. Sudeći po obliku sagrađen je krajem XVII ili početkom XVIII stoljeća. Malo više ove kapije je u XVI stoljeću sagrađen je solidniji most preko Plive. Most je bio stalno i dobro održavan zbog njegove važnosto za kretanje vojske iz centralne Bosne, tj. Travnika (Đ. Mazalić, 1952, 76). Teren ispred obje kapije, Banjalučke i Travničke, je vjerovatno bio štićen dubokim i širokim jarcima s pomičnim mostovima. Travnička kapija ima pravougaonu osnovu dimenzija 8,75 x 9,10 m. Zidana je lomljenim kamenom gdje su debljine zidova u prizemlju: sa vanjske – južne strane 3,30 m i sa unutrašnje – sjeverne strane 1,45 m. Visina ulaza sa južne strane iznosi 2,27 m, dok je sa sjeverne njegova visina 4,37 m. Debljina zidova na spratu iznosi oko 1,20 m. Na spratu se nalazi jedna prostorija u koju se ulazi sa zapadne strane, sa prostora bedema, odnosno danas iz avlije Omer-begove kuće. Ova prostorija ima dimenzije 6,82 x 5,93 m i u njoj je vjerovatno bila smještena straža. Prema jugu, sjeveru i istoku je imala puškarnice. Iz ove prostorije drvenim stepeništem dolazilo se do drugog sprata kule, gdje je bila smještena još jedna prostorija. Dimenzije i oblik ove prostorije slične su dimenzijama i obliku prethodne, s tim da ova gornja etaža ima samo dva prozorska otvora koji su orijentirani prema unutrašnjosti, odnosno na sjevernu stranu. Međuspratna konstrukcija je bila drvena.

Banjalučka kapija čuvala je sjeverni ulaz u grad Jajce. Objekt se sastoji od kule i kapije – sjevernog ulaza u grad. Ispred kapije je nekada bio suhi odbrambeni jarak. Debljina zida na kapiji iznosi 4,55 m. Vrata se od sjevernoj prema južnoj strani postepeno šire i njihova širina sa sjeverne strane iznosi 3,21 m, dok je sa južne 5,50 m. Visina sjevernog ulaza iznosi 4,55 m, dok je visina sa južne strane 5,35 m. Kapija danas nema više prvobitni vanjski dovratni okvir koji je bio nekada uži i nosio je baglame za metalna vrata. Ova kapija se mogla zatvarati čvrstim zaslonom koji se spuštao polugom. Otvor za polugu se nalazio između drugog i trećeg prsobrana i još je danas vidljiv. Željezom okovana vrata stajala su do 1906. godine, kada je kapija proširena zbog uvođenja širih vozila. Sa vanjske strane sjevernog dovratnika nalazi se ukras-gravura ratnika. Ucrtana je u osmansko doba, po običaju onog vremena. Na kruništu zida iznad kapije rekonstruirani su prsobrani na temelju sačuvanog crteža iz 1890. godine, kao i prema preostalim temeljima dva prsobrana. Zidovi sa puškarnicama oko Banjalučke kapije, a zatim, barem u svojim supstrukcijama, i sama kula uz kapiju, imaju dio gradnje slične kao na Medvjed-kuli, tj. vertikalno slagan kamen na oplatama.

Travnička kapija i Omerbegovića kuća

Papaz kula i Banjalučka kapija

READ MORE
CroatiaBosniaEnglishGermanDutchTurkeySaudi ArabiaItalyPoland