Vijesti

Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine 5. juna/lipnja na godišnjicu održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP).

U proteklih četrdesetak godina ova manifestacija je izrasla u jedan od najjačih mehanizama kojima Ujedinjeni narodi podižu svijest ljudi širom našeg planeta o nužnosti uvrštavanja pitanja zaštite okoliša među goruće probleme današnjice i potiču ih da postanu aktivni sudionici održivog i ravnomjernog razvoja, te preuzmu odgovornost za očuvanje planeta poimajući da je uloga lokalnih zajednica ključna za razumijevanje važnosti pitanja zaštite okoliša i ostvarenja sigurnije i prosperitetnije budućnosti za sve.

Ovogodišnja tema obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša 5. lipnja je „Zabrana nelegalne trgovine divljim vrstama“ (‘Go Wild for Life’). Ovom temom želi se ukazati na važnost očuvanja diverziteta na Zemlji, tačnije borbi protiv nezakonite trgovine ugroženim divljim vrstama i potrebi očuvanja divljih vrsta biljaka i životinja na njihovim prirodnim staništima.

I pored nastojanja da se vrijednosti prirode očuvaju i zaštite, priroda je ozbiljno ugrožena brojnim faktorima, čiji je osnovni uzrok, uglavnom, neodgovorna i nekontrolisana ljudska djelatnost. Jedna od najvećih opasnosti po životinjski i biljni svijet predstavljaju krivolov i trgovina autohtonim vrstama, biznis koji svake godine donosi između 8 i 20 milijardi eura i čije su žrtve preko 350 miliona biljaka i životinja. Najveći pritisak je na rijetke, ugrožene i ranjive vrste kako flore, tako i faune, što direktno dovodi u pitanje njihov opstanak.

Jedan od četiri sisara, jedna od osam ptica, jedan od tri vodozemca i 70 posto biljaka u svijetu su, prema Crvenoj listi ugroženih vrsta Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN), ugroženi.Bosna i Hercegovina (BiH) karakteriše se iznimnom genetičkom, specijskom i ekosistemskom raznolikošću, a na prostoru Evrope je među najvišim stepenima endemičnosti. Čak 30% ukupne endemične flore Balkana (1.800) vrsta se nalaze u BiH, od kojih su mnoge u ostatku Europe gotovo istrijebljen.

Faktori koji dovode do smanjenja diverziteta su, između ostalog: eksploatacija prirodnih resursa, sječa šume, otvaranje brojnih kamenoloma, lov i krivolov itd. Nelegalno ubijanje i trgovina životinjama (šverc), jedan su od alarmantnih problema u sistemu zaštite biodiverziteta u BiH.

Bosna i Hercegovina, kao malo koja druga zemlja, ima, na relativno malom prostoru, povoljne ekološke uslove za opstanak i uzgajanje različitih vrsta divljih životinja.

Primjer za to je svakako opstanak populacija velikih zvijeri (vuka i medvjeda) i brojnih drugih autohtonih vrsta kao što su divokoza, veliki i mali tetrijeb, medvjed, vuk, ris, jarebica kamenjarka i poljska, i dr. Osiguranje zaštite divljih životinja je važna odgovornost za buduće generacije, za vlasti i druge donosioce odluka, kako na Evropskom tako i na nivou pojedinih zemalja, pa i Bosne i Hercegovine. Ovaj cilj se može postići jedino integralnim upravljanjem prirodnim resursima.

Kako bi se osiguralo provođenje odgovarajućih mjera za zaštitu zaštićenih ugroženih vrsta, potrebno je donošenje adekvatnih, odnosno redefiniranje postojećih zakonskih i podzakonskih akata usklađenih sa evropskim direktivama, te strateških programa i planova iz ove oblasti, jednako kao i kontinuirana saradnja i efikasniji rad svih provedbenih mehanizama, od carine, preko inspekcija itd, kako bi se spriječio šverc zaštićenim vrstama.

Međunarodne Konvencije kojima se uređuju pitanja zaštite, upravljanja i unapređenja flore i faune su brojne, a BiH je do današnjih dana prihvatila i potpisala najznačajnije, među kojima su za pitanja lovstva najvažnije Bernska Konvencija, CITES Konvencija i Konvencija o biološkoj raznolikosti. Nažalost, i pored toga što je prošlo više od dvije godine od potpisivanja najvažnijih Konvencija za razvoj Lovstva u Bosni i Hercegovini (Bern i CITES), po pitanju implementacije ovih Konvencija nije urađeno ništa.

Kada je riječ o problemu krivolovnih aktivnosti i drugih negativnih pojava koje postepeno dovode do uništenja zaštićenih područja i vrsta, potrebno je podizati svijest društva o ovoj problematici. Nizak nivo svijesti i nedovoljan značaj koji se u medijima pridaje ovoj tematici, razlog je što šira javnost ne pokazuje mnogo interesa za probleme sprečavanja ili borbe protiv krivolova. Ukazivanje na štetne posljedice krivolova mora se intenzivirati kroz medijske kampanje i edukciju lokalnog stanovništva, posebno djece i omladine, o važnosti i vrijednosti zaštićenih područja, kao i kroz saradnju sa lovačkim organizacijama, koje edukacijom svojih članova mogu značajno doprinijeti sprječavanju krivolova.

U mnogim područjima, od kojih se neka smatraju i zaštićenima, krivolov je veoma raširena pojava koja se najčešće manifestuje kroz ubijanje zaštićenih vrsta, lov u periodu lovostaja, korištenje nedozvoljenog oružja. Stoga je u ovim slučajevima, između ostalog, važno razviti održive načine upravljanja ovim područjima, od kojih će i zaštićeno područje i stanovnici okolnih naselja imati koristi.

(Izvor: Federalno ministarstvo okoliša i turizma)

Jučer je u prostorijama Privredne komore (PK) FBIH u Mostaru održana Osnivačka skupština Udruženja za turizam PKFBIH.

Kako je saopćeno iz te komore, privrednici iz realnog sektora djelatnosti turizma prepoznali su potrebu za međusobnim povezivanjem i zajedničkim djelovanjem, a Privredna komora FBIH je prepoznala značaj razvoja ove gospodarske grane u sveukupnom razvoju gospodarstva BIH, te je Predsjedništvo PKFBIH donijelo odluku o osnivanju novooformljenog Udruženja za turizam.

Osnivanje novog udruženja je podržalo i Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Savjetnica ministrice za turizam i ugostiteljstvo, Azra Džigal je pozdravila sve prisutne, izrazila zadovoljstvo pozivom na osnivačku skupštinu, pozdravila samu inicijativu i Komore i privrednika te poručila „da se nada da će i Ministarstvo (FMOIT) i PKFBIH, odnosno njeno Udruženje za turizam u budućnosti biti prijatelji i partneri jednom drugom u svakom smislu.“

Skupštini se odazvalo preko 30 privrednih subjekata iz svih regija FBIH.

Udruženje je i zamišljeno da u budućnosti radi u sekcijama, a na Osnivačkoj skupštini usvojeni su interni dokumenti Udruženja, te izabrani predsjednik i potpredsjednik Udruženja.

(FENA, foto: Agencija)

Jajce spremno ulazi u ljetnu turističku sezonu, a trenutno ovaj grad, osim domaćih gostiju, najviše posjećuju turisti iz Turske, arapskih zemalja i Hrvatske.

Direktor Turističke zajednice Srednjobosanskog kantona Miroslav Matošević kazao je Feni da, ako vremenski uvjeti budu povoljni, očekuje dobru turističku sezonu u cijelom kantonu, dok goste očekuje mnoštvo manifestacija.

Kad je riječ o ljetnoj turističkoj sezoni, osim Jajca, mnogo se očekuje i od Vlašića, Travnika, Fojnice i Viteza, dok se više gostiju očekuje i u Kreševu. Turistima će, kako je rekao Matošević, i ove godine na raspolaganju biti brojne aktivnosti, među kojima su planinarenje, fly fishing, motocross, te obilazak kulturnih znamenitosti.

(Klix.ba)

Kraljevski grad Jajce će ove godine u periodu od 04. 05. – 12. 05. 2016. godine  biti domaćin desetog jubilarnog Festivala duhovne poezije i muzike „Plivske omahe – 2016.“.

Ovaj Festival je po mnogo čemu značajan i predstavlja višednevnu međureligijsku tradicionalnu manifestaciju. Drevni je običaj da se na poseban način dočekuje Đurđevdan i tako pozdravi dolazak ljeta. Svojim posjetiocima, grad Jajce će pružiti priliku da uživaju u raznovrsnim sadržajima kao što su: izložbe, promocije, predavanja, književne večeri, koncerti i predstave. Organizator manifestacije je JU “Dom Kulture” Jajce.

Program manifestacije;

Srijeda, 04. maj/svibanj

Plato Doma kulture, 17:00 sati

Nastupi folklornih skupina

Učestvuju: BZK Preporod, KUD Stari grad,

KUD Jajce, Folklorna skupina „Prijatelji“

Salon Doma kulture, 18:30 sati

U povodu jubileja: 10 godina Plivskih omaha

Govori: Mevzudin Duranović

Dvorana Doma kulture, 19:00 sati

SVEČANO OTVARANJE X FESTIVALA PLIVSKE OMAHE

Dvorana Doma kulture, 19:30 sati

Večer duhovne muzike/glazbe

Učestvuju: Hor Fatih Sarajevo, Hor franjevačke teologije iz Sarajeva

Četvrtak, 05. maj/svibanj

Salon Doma kulture, 17:00 sati

Promocija kataloga: Skriveni svijet balkanskih žena: Odjeća u 19. i 20. stoljeću

Promotori: Dževada Šuško, Svetlana Bajić, Mirela Humić

Gradska galerija, 19:00 sati

Izložba Levhi Fikreta Čančara

Promotor: Nusret Isanović

Gradska galerija, 20:00 sati

Nacionalni spomenici u Jajcu

Govore: Huso Hadžić, Tvrtko Zrile

Petak, 06. maj/svibanj

Salon Doma kulture, 17:00 sati

Tragovima naših komšija; Jevreji u BiH i holokaust

Predavači: Husnija Kamberović, Amir Duranović

Salon Doma kulture, 18:30 sati

Portret književnika Josipa Mlakića

Razgovor vodi: Drago Bojić

Dvorana Doma kulture, 20:00 sati

Predstava: Kušnje fra Anđela Zvizdovića

U izvođenju studenata Franjevačke teologije iz Sarajeva

Subota, 07. maj/svibanj

Salon Doma kulture, 16:30 sati

Predavanje: Zemlja je naša kuća

Predavači: s. Iva Klarić, Sabahudin Makić

Salon Doma kulture, 18:00 sati

Promocija knjige: Izr(ij)eke – Za raju iz Raja, Hfz. Sulejmana Bugarija

Dvorana Doma kulture, 20:00 sati

Predstava: Elči Ibrahim paša

U izvođenju učenika Elči Ibrahim pašine medrese

Nedjelja, 08. maj/svibanj

Salon Doma kulture, 17:00 sati

Promocija novih Prosvjetinih izdanja

Učestvuju: Savo Vlaški, Dejan Garić, Dragana Tomašević, Živana Jovančić, Slobodan Šoja, Ljubica Žikić, Zoran Drašković

Salon Doma kulture, 19:00 sati

Pisma iz doline Vrbasa (život i djelo Franza Pfannera)

Učestvuju: Učenici Srednje strukovne škole iz Jajca

Salon Doma kulture, 20:00 sati

Svežanj poetskih kliktaja

Učestvuju: Vahida Filipović, Tahira Musić, Slavica Rakita, Ella Bojčetić, Mustafa Hamur, Džemal Sefer, Branko Serdar, Marin Ljubičić, (Ljubica Cvitanović, Senad Kurić)

Ponedjeljak, 09. maj/svibanj

Salon Doma kulture, 17:00 sati

Duhovni velikan: Šejh Mustafa ef. Čolić

Govore: Ibrahim Babić, Zehrudin Hadžić

Salon Doma kulture, 19:00 sati

Predstavljanje: BZK Preporod Jajce, HKD Napredak Jajce

Učestvuju: Azra Mađo, Dragan Glavaš

Utorak, 10. maj/svibanj

Salon Doma kulture, 17:00 sati

Promocija djela: Risale-i Nur autora Bediuzzaman Said Nursi

Promotori: Aljo Cikotić, Abdullah Smajić, Sanadin Voloder

Salon Doma kulture, 19:00 sati

600 godina od smrti H.V.Hrvatinića

Predavač: Mirko Ljubez

Srijeda, 11. maj/svibanj

Salon Doma kulture, 17:00 sati

Vjerski simboli u javnom prostoru

Učestvuju: Drago Bojić, Dževad Hodžić

Salon Doma kulture, 19:00 sati

Promocija knjige: Hasan Kjafi Pruščak autora Elvira Duranovića

Promotori: Sumeja Ljevaković-Subašić, Elvir Duranović

Četvrtak, 12. maj/svibanj

Salon Doma kulture, 17:00 sati

Arheološki lokaliteti religijskog konteksta

Predavači: Adnan Kaljanac, Jesenko Hadžihasanović

Dvorana Doma kulture, 20:00 sati

Večer duhovne poezije i muzike/glazbe

Učestvuju: Djeca Dječijeg vrtića Bare, Mektebski hor „Cvijeće Šipova“, Učenici osnovnih i srednjih škola iz Jajca, BZK Preporod, HKD Napredak, Hor imama MIZ Jajce, Župni zbor Jajce, Hor Frame, Hor udruženja/udruge penzionera Jajca

Dvorana Doma kulture, (po završetku programa)

ZATVARANJE X FESTIVALA PLIVSKE OMAHE

( JU „ Dom kulture Jajce“ )

Stara željeznička česma u Vincu porijeklom iz 1893. godine nalazila se je u kritičnom stanju. Kako nebi došlo do obrušavanja, JU Agencija za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca obnovila je česmu vlastitim sredstvima. Za domaćine kao i sve prolaznike ova česma  će i dalje da nudi hladno i izvorsko osvježenje.

Koji su to prepoznatljivi simboli nekadašnjeg kraljevskog grada i jednog od najljepših gradova Bosne i Hercegovine? Koji su najznačajniji primjeri arhitektonskog naslijeđa grada Jajca? Kakav značaj imaju kulturno-historijske vrijednosti grada koji nosi epitet “muzej pod otvorenim nebom”? Kako su mediteranski, srednjoevropski i osmanski i kulturni krugovi utjecali na kulturno-historijsko naslijeđe grada Jajca?

Razvoj Jajca od prahistorije do danas može se sagledati na osnovu jedinstvene veze prirodnog i izgrađenog, odnosno jake veze vodopada, rijeka Plive i Vrbasa, morfologije terena s jedne , i umjetnosti, arhitekture, graditeljstva i naslijeđa s druge strane. Simbiozom datih i kreiranih uvjeta sačuvan je kulturno-historijski vrijedan i raznolik graditeljski fond koji čine svjetovna, sakralna, fortifikaciona, memorijalna, saobraćajna i javna arhitektura. Ova raznolikost funkcija koje grad čine gradom jednako je bogata i u pogledu arhitektonskih stilova i oblikovnosti različitih arhitektonskih objekata. Jajce predstavlja jedinstven fenomen srednjovjekovnog bosanskohercegovačkog grada koji je u velikoj mjeri zadržao svoju autentičnost s jakim obilježjima svih historijskih perioda koje je prošao.

Iako se u pisanim dokumentima Jajce prvi put spominje 1396. godine, razvoj grada se može pratiti od doba eneolita, o čemu svjedoče nalazi materijalne kulture i tragovi naselja na Varošicama (lokalitet u neposrednoj blizini vodopada). Na osnovu pronađenih ostataka keramike, pretpostavlja se da je na mjestu srednjovjekovne tvrđave bilo naselje. To je moglo biti naselje koje je imalo ulogu čuvara Vrbasa, odnosno carinske stanice. Sačuvani su arheološki tragovi postojanja rimskog municipija i to arhitrav, maska Meduze i reljef Silvana (rimsko božanstvo). Među ostacima materijalne kulture koji potječu iz rimskog perioda izdvaja se žrtvenik Boga Jupitera. Do polovine četvrtog stoljeća na ovom prostoru poštovan je nepobjedivi Bog Sunca Mitra, a iz tog vremena je sačuvan i žrtvenik s reljefom Mitre koji ima obilježja rimske provincijske umjetnosti. Poštovaoci Mitre gradili su jednoćelijske hramove koji se zovu speleje, a koristili su i pećine za molitvu i obrede. Mitrej u Jajcu je spelej, hram izdubljen u stijeni. Reljef na kojem su prikazani Bog Mitra u perzijskoj nošnji, bik, pas, zmija i škorpion jedinstven je u Bosni i Hercegovini, a 2012. godine konzerviran je i zaštićen novom konstrukcijom i tako prezentiran javnosti.

Iz 15. stoljeća sačuvana je grobna kapela, djelo domaće klesarske radionice s elementima srednjovjekovne gotike, koja se nalazi pored Medvjed-kule. Ovakve grobne kapele-kripte u Evropi su građene u periodu od devetog do 16. stoljeća. Grobnu kapelu poznatiju kao katakombe dao je izgraditi vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, utemeljitelj grada Jajca, kao mjesto vječnog prebivališta vojvodske porodice Hrvatinića. Katakombama se pristupa preko nadsvođenog trijema koji stepenicama vodi do predvorja na čijim stijenama su isklesani reljefi Hrvoja i njegovog grba i ženske figure s ljiljanom u ruci.

Dolina rijeke Plive predstavljala je granicu između jadranskih i panonskih utjecaja, pa je u Jajcu moguće pronaći elemente ranohrišćanske arhitekture iz ovih rimskih provincija. Grad se nalazio na rimskom putu Salona – Servitium koji je povezivao Sredozemlje s Panonijom. O prelazu iz antičkog kulturnog kruga u slavenski kulturni krug nema dovoljno podataka. Pouzdano se zna da je u tom vremenu napuštanja paganskih običaja i usvajanja monoteističke religije Crkva odigrala značajnu ulogu posredstvom svojih biskupija. Također, velik broj stećaka raspoređen je u više od 30 nekropola u blizini Jajca.

Za predosmanski period karakteristične su utvrde, od kojih se za jednu od najspecifičnijih uzima utvrda Sokol, podignuta u blizini izvora Plive. Ova utvrda je važna s aspekta historije jer je tu bilo sjedište Hrvoja Vukčića Hrvatinića, nakon čega je sjedište preneseno u Jajce. U 15. stoljeću područje kojem je upavljao Hrvoje Vukčić Hrvatinić prostiralo se od jadranske obale do granice s Ugarskom, a grad Jajce je bio njegovo sjedište. Razvijajući se kao grad-utvrda s primarno odbrambenom funkcijom, Jajce je raslo u skladu s ekonomskim razvojem zemlje te s lokalnim potrebama. Dokaz uključenosti područja u tadašnje svjetske tokove su nalazi bizantijskih zlatnika i novca salzburških nadbiskupa. Pretpostavlja se da je tvrđava Jajce nastala u 13. stoljeću, a nakon što je više puta mijenjala izgled, danas se sastoji iz barutane, rezervoara za vodu, Medvjed-kule, Papaz-kule, Kule na Džikovcu, Travničke kapije, Banjalučke kapije, Velike tabije, Šamića-tabije i prepoznatljivih masivnih zupčastih zidina. Pored ulaza u tvrđavu nalazi se portal koji se prvobitno koristio kao ulaz i iznad kojeg je grb Kotromanića, jedini ove vrste sačuvan u Bosni i Hercegovini. Na putu prema tvrđavi je i prvobitni srednjovjekovni ulaz u grad koji je u osmanskom periodu adaptiran u sahat-kulu i taj naziv se i do danas zadržao.

Naziv grada prvi put se spominje u putopisima putopisca Amija Bouea, koji kaže da je Jajce sagrađeno po ugledu na napuljski Castel del Uovo (Kastel Jaje), a koji je bio domaćin posjete Hrvoja Vukčića Hrvatinića napuljskom kralju Ladislavu. Ako se u obzir uzmu uske veze između ova dva vladara i činjenica da je napuljski kralj dodijelio Hrvoju titulu splitskog hercega, te utjecaj koji je Italija imala na Bosnu u tom periodu, sasvim je izvjesno da je ovo porijeklo imena tačno. Nakon njegove smrti Jajce je pripojeno 1416. godine oblastima kojima je upravljao bosanski kralj Tvrtko II Tvrtković koji se poslije i nastanjuje u ovom gradu. Za vrijeme vladavine njegovih nasljednika Stjepana Tomaša i Stjepana Tomaševića, Jajce je bilo državna prijestolnica koja je ubrzano napredovala.

Za vrijeme osmanske vladavine Jajce nije poprimilo odlike osmanskog grada u pogledu urbanizma kako se to desilo s drugim bosanskohercegovačkim gradovima. Pa ipak, većina najznačajnijih objekata u Jajcu je izmijenjena u pogledu funkcije i oblikovnosti, poput Tvrđave i Crkve sv. Marije s Tornjem sv. Luke, odnosno Sultan Sulejmanove (Fethija) džamije. Napušteni objekt crkve/džamije potječe iz srednjeg vijeka i prvobitno je izgrađen kao jednostavna bazilika s jednim brodom i odlikama ranog romaničkog stila. Ako se Bobovac formirao pod utjecajem ugarskih gradova, onda je Jajce nastalo pod utjecajem gradova na Jadranu, odnosno s mnogo vidljivih elemenata romaničkog stila kakav je posebno Toranj sv. Luke. Na zapadnom zidu objekta nalazi se portal s dekorativnim tordiranim užetom i profiliranim dovratnikom koji je nekad bio glavni ulaz u Crkvu sv. Marije. Iznad portala je kružni otvor-rozeta. Na južnoj fasadi je utvrđeno postojanje trijema koji je imao romaničke stupove, ali nisu utvrđene tačne dimenzije prvobitne crkve koja je u 15. stoljeću obnovljena u gotičkom stilu. Tokom ove adaptacije na istočnoj je strani dograđen dio s apsidom, a na južnoj strani dio sa sakristijom.

Freske crkve su sačuvane u zonama koje su zatrpane šutom, pripisuju se dubrovačkim majstorima i datiraju iz 15. stoljeća. U ruševinama crkve pronađeni su ostaci skulpture ruke sa svijećnjakom, što ukazuje na bogatu unutrašnju opremu. Toranj sv. Luke dograđen je u prvoj polovini 15. stoljeća sa sjeveroistočne strane Crkve sv. Marije. Toranj ima romaničke elemente interpretirane po domaćim utjecajima. Ovdje je posebno vidljiv i utjecaj primorskog graditeljstva romaničkih tornjeva koji su izgrađeni u Splitu i na Rabu. U konačnici, toranj je oblikovan u stilu dalmatinsko-venecijanske gotike. Djelovanje domaće klesarske radionice je bilo najaktivnije u periodu između 13. i 15. stoljeća i ostavilo je iza sebe značajne arhitektonske elemente. Posebno je značajna radionica majstora Andrije Alešija, ali i utjecaj ugarskih klesara u 15. i 16. stoljeću.

Kad je Crkva sv. Marije transformirana u Sultan Sulejmanovu džamiju (16. stoljeće) uništena je srednjovjekovna plastična i polihromna dekoracija. Kota poda džamije je podignuta nakon požara 1658. godine kad je zazidan portal na zapadnom zidu i rozeta. Južni zid je ponovo izgrađen s mihrabom. Na sjevernom zidu su dodate sofe, prozorski otvori te novi ulaz u objekt. Svi otvori na tornju su zazidani, a na vrhu je dozidana kaca munare sa šerefetom. Objekat je trenutno u izuzetno lošem stanju očuvanosti i, s obzirom na to da je bez krova, stalno je izložen lošim vremenskim utjecajima i atmosferilijama.

Iz osmanskog perioda datiraju džamije Esme-sultanija, Dizdareva, Sinan-begova, Hadadan i Šamića-džamija. Džamija Esme Sultanije, ili Čaršijska džamija izgrađena je 1749/50. godine i pripada tipu jednoprostornih potkupolnih džamija s jednom velikom kupolom iznad molitvenog prostora i tri male kupole iznad ulaznog trijema. Džamija je u potpunosti je bila izgrađena od kamena uključujući i munaru. Dio džamijskog kompleksa čine šadrvan, mekteb i mezarje. Historijski izvori govore da je džamiju podigla Esme-sultanija, supruga bosanskog namjesnika Mehmed-paše Muhsinovića. Godine 1993. džamija i prateći objekti kompleksa potpuno su porušeni. Rekonstrukcija kompleksa počela je 2003. godine, a obnova same džamije završena je 2010. godine. U Gornjoj mahali nalazi se Ženska ili Dizdareva džamija koju je 1812/13. podigao Sulejman-beg Kulenović i koja pripada tipu jednoprostornih mahalskih džamija sa četverovodnom krovnom konstrukcijom ispod koje se nalazi kamena kupola. Džamija nema munaru, a sve do obnove 2002. godine, bila je u stanju loše očuvanosti.

Prepoznatljivim u panorami grada našle su se porodične kuće koje su znatno stradale u ratu 1992/95. i koje su većinom obnovljene zahvaljujući švedskoj fondaciji “Kulturno naslijeđe bez granica” (CHwB). Specifičnost ovih kuća je veliki ugao krovnih ploha s drvenom krovnom konstrukcijom i šindrom. Prvi sprat, izgrađen od nešto lošijeg materijala kraćeg vijeka trajanja, bojen je u bijelo, a prizemlje i suteren su uglavnom građeni od kamena. Karakteristični primjeri stambene arhitekture osmanskog perioda u Jajcu su Burića kuća, dvije Kršlakove i Omerbegova kuća. U restauriranoj Kršlakovoj kući danas je smještena Gradska galerija čiju stalnu postavku čine slike s motivima Jajca. Omerbegova kuća zadržala je autentičan enterijer s duborezima na unutrašnjim vratima i stropovima – šišama i u njoj je smješten restoran.

Ni austrougarska uprava nije uspjela izmijeniti u srednjem vijeku jasno definiranu matricu grada. Objekti koji su izgrađeni u ovom periodu skladno su se stopili s naslijeđenom arhitekturom. Značajni ahitektonski objekti ovog perioda su Šarenica (Saračeva kuća), zgrada finansija i bivša osnovna škola, a danas Etno muzej. Kuća Šaranica je u Drugom svjetskom ratu bila mjesto osnivanja Telegrafske Agencije Nove Jugoslavije (TANJUG) i atalje vajara Antuna Augustinčića.

Franjevački samostan sv. Luke višestoljetni je centar duhovnog i kulturnog života Jajca. Samostan je izgrađen 1885. godine i čuva jednu od najvrednijih relikvija za Bosnu i Hercegovinu – kosti posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića koje je 1888. godine iskopao profesor Ćiro Truhelka, tad 23-godišnji kustos u Zemaljskom muzeja Bosne i Hercegovine. Kompleks je potpuno porušen u ratu 1992/95. i današnji izgled ne odgovara izvornom izgledu. Desetak kilometara od centra grada nalazi se mjesto hodočašća, Crkva sv. Ive u Podmilačju koja je postojala još u osmanskom periodu i jedina je srednjovjekovna katolička crkva koja je kontinuirano zadržala svoju funkciju.

Muzej II zasjedanja AVNOJ-a osnovan je 1953. godine i posvećen je antifašističkoj borbi. Nalazi se u zgradi nekadašnjeg Sokolskog doma iz 1932. godine koja je promijenila originalni izgled. Zgrada u kojoj se muzej nalazi značajna je ne samo za bosanskohercegovačku nego i za jugoslavensku historiju jer je u toj zgradi 29. i 30. novembra 1943. godine održano Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ). Predstavnici Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore su se tada odrekli dijela suvereniteta i donijeli odluku o osnivanju Socijalističke federativne republike Jugoslavije uz potpunu ravnopravnost njenih naroda i narodnosti. Ovom stalnom postavkom Muzej AVNOJ-a baštini ideje antifašističkog pokreta.

Izgradnja objekta Srpske pravoslavne crkve u duhu historicizma počela je 1930. godine i trajala je pet godina, prema projektu koji je izradio sarajevski arhitekt Miloš Miloradović. Crkva presvete Bogorodice u Jajcu je bila jednobrodna crkva, s oltarom, pripratom i petostranom oltarskom apsidom smještenom na istočnoj strani. Nije imala kupolu i bila je zasvođena dvovodnim krovom. Za njenu gradnju korištena je kombinacija kamena vapnenca, sedre i cigle. Crkva je u potpunosti srušena u toku rata 1992/95. godine. Ostao je sačuvan samo zvonik i dio podne konstrukcije.

Arhitektura nastala nakon Drugog svjetskog rata ima jaku tendenciju uklapanja u ambijent, što pokazuje zgrada Doma kulture s tipičnom dispozicijom i fasadom objekata nastalih u periodu socijalizma, ali s dodatkom četverovodnog krova karakterističnog za Jajce, te poslovni dio grada izgrađen kao interpretacija historijske gradske čaršije.

Historijski kontinuitet jasno je čitljiv od antike pa sve do danas na primjeru Jajca. Spomenici kulture iz različitih historijskih perioda predstavljaju vrijedno kulturno-historijsko naslijeđe i grade snažan genius loci (duh mjesta) koji se ogleda u harmoniziranoj vezi prirodnih datosti i izgrađenog naslijeđa. Grad Jajce sastavni je dio i svjetskog naslijeđa i predstavlja univerzalno dobro svih građana Planete, zbog čega i zaslužuje da se nađe na UNESCO-voj Listi svjetske baštine. U tom kontekstu treba posmatrati i tretirati gradsku jezgru Jajca s jasno definiranim smjernicama za dalji razvoj.

(novo vrijeme)

Bliži se kraj ovogodišnjeg Festivala “Plivske omahe 2016.“. Predzadnji dan ove manifestacije biti će obilježen predavanjem o  „Vjerskim simbolima u javnom prostoru“ sa učesnicima Dragom Bojić i Dževadom Hodžić. Predavanje će se održati u salonu Doma kulture sa početkom u 17:00 sati.

U salonu Doma kulture, u 19:00 sati, počinje promocija knjige „Hasan Kjafi Pruščak“ autora Elvira Duranovića. Promociju će održati Sumeja Ljevaković-Subašić i Elvir Duranović.

Nekropola stećaka Katica u selu Bistrica odmah pored katoličke crkve, jedni su od najljepših stećaka u Jajcu. Nekropola broji 10-tak stećaka. U gradu Jajcu do prošle godine se znalo za 9 nekropola sa ukupno 118 stećaka, a prošle godine prilikom provođenja pilot projekta „Registriranje stećaka u BIH“ pronađeno je i zabilježeno 31 nekropola s preko 380 stećaka. Ovo registriranje su provodili arheolozi Edin Bujak i Dijana Koljić uz pomoć Društva za očuvanje spomenika Jajca

Ljubica Brtan Cvitanović je rođena u blizini ovih stećaka u Gaju kako ona naziva ovu lokaciju.

-Odrasla sam igrajući se na njima i oko njih, studirala ih dječjim znatiželjnim oćima i usput u ono vrijeme dakle, prije 30-tak godina upoznala i mnoge arheologe koji su sa zanimanjem prikupljali informacije istih. Duboko u moje sjećanje mi se urezao arheolog sa Novog Zelanda, jako je volio djecu pa smo se i slikali s njim. Sjećam se još kao dijete da je jedan stećak svake godine svijetlio ali uvijek u isto vrijeme, obično iza ponoći. Taj put prije 30-tak godina, sjećam se bilo je negdje oko 3 sata ujutro, kada je tata vidjevši kroz prozor naše kuće naglo skočio iz kreveta pozvao prijatelja. Prišli su stećku  na par metara, čučnuli i nisu mogli vjerovati šta su vidjeli “vatrene iskrice” su frcale iz stećka. Jedva su čekali da svane jutro i da pohitaju i obavijeste nadležne. Sljedeće večer kada su se svi okupili čekajući “vatrene iskrice” iskrica više nije bilo,ali su čvrsto odlučili otkopati grobnicu. Zaista se imalo šta vidjeti,u grobnici je bila mala beba, te žensko i muško tijelo. Dakle to su bile obiteljske grobnice. I dan-danas se toga sjećam. Našem čuđenju nije bilo kraja i par godina kasnije. No kosti su kasnije odnesene u Sarajevski muzej, šta je nakon toga s njima bilo ne znam – istakla je Ljubica, a ovu priču nam je potvrdio i Ljubicin brat Jakov Brtan.

(avaz.ba/agencija-jajce.ba)

Turističke posjete  Bosni i Hercegovini početkom  2016. godine  odlikuju se pozitivnim trendom. U januaru i februaru Bosnu i Hercegovinu posjetilo je preko 100 hiljada turista što je za 6,8 posto više u odnosu na isti period 2015. godine. Broj noćenja premašio je 220 hiljada što je također više za 6,2 posto u odnosu na isti period 2015. godine.

U ukupnom broju noćenja učešće domaćih turista iznosio je 38,9 posto, dok na strane otpada 61,1 posto. Kada su u pitanju noćenja u 2016. godini zabilježeno je smanjenje domaćih turista za 2,4 posto, dok je broj noćenja stranih turista povećan za 12,5 posto u odnosu na isti period 2015. godine.

Na osnovu podataka Agencije za statistiku BiH 67 posto su činili turisti iz Hrvatske (26,1%), Srbije (18,6%), Turske (8,2%), Slovenije (6,6%), Crne Gore (4,3%) i Njemačke (3,2%).

Po dužini boravka stranih turista u BiH, prvo mjesto čine turisti s Malte s prosječnim zadržavanjem preko 6 noći, zatim iz Južnoafričke Republike sa preko 4 noći, Estonije i Novog Zelanda do 4 noći te Islanda i Australije do 3 noći.

Prema vrsti smještajnog najveći broj noćenja ostvaren je u okviru hotelijerstva i sličnog smještaja sa učešćem od 93,8 posto

(Izvor: Fena)