Kao što sam vam obećala u prvom dijelu priče o Jajcu – jednom od Mastercard Top Hidden Treasures, darlings, u ovom postu vodim vas kroz mnoštvo drugih poznatih jajačkih znamenitosti, koje ni po koju cijenu ne biste smjeli propustiti, prilikom vaše posjete ovom “muzeju pod otvorenim nebom”.

Obilazak smo započele s jednim zatvorenim – Etnografskim muzejom, koji se nalazi samo nekoliko koraka od hotela “Stari grad” u kojem smo odsjele i o kojem sam također već pisala u prethodnom postu. Muzej je smješten u zgradi, u kojoj je nekada bila prva osnovna škola u Jajcu. U njemu možete vidjeti, između ostalog, s originalnim eksponatima uređenu, tradicionalnu bosansku sobu, nošnje naroda tog kraja, zatim stare predmete za svakodnevnu upotrebu, alate, oruđe te instrumente. Posebnu pažnju privlače dva simpatična razboja za tkanje tepiha i ponjava.

Na spratu muzeja nalazi se bogata zbirka minerala i ruda – kako onih koji su karakteristični za područje Jajca (posebno boksit i sedra) i BiH, tako i iz cijelog svijeta. Ono što je posebnost ove zbirke (jedne od najbogatijih u BiH) jeste da je konstantno nadopunjuju bivši stanovnici Jajca, koji sada žive u drugim krajevima svijeta i koji prilikom posjete rodnom gradu donose uzorke minerala i ruda i na taj način daju svoj doprinos muzeju. Na izloženim uzorcima ispisana su imena donatora i mjesta odakle su donijeti. Taj podatak me potpuno oduševio. 🙂

Od ovog muzeja smo strmim kamenim putem prošle pored tzv. “Zgrade finansija” iz austrougarskog perioda u pravcu tornja sv. Luke i ostataka franjevačke samostanske crkve sv. Marije, kasnije džamije sultana Sulejmana II u periodu osmanske vladavine u Bosni. I tu dolazimo do kruna, kraljeva i sultana. 🙂

Naime, u ovoj crkvi krunisan je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Njegova supruga i posljednja bosanska kraljica Jelena (pored čestih i raširenih zabluda da Katarini Kosači, Stjepanovoj maćehi, pripada ova uloga) je u miraz donijela relikvije sv. Luke, po kojem je ovaj zvonik i dobio ime. Nažalost ova crkva/džamija je više puta gorjela, tako da danas možemo vidjeti samo njene zidine.

Kada nastavite dalje uzbrdo, u pravcu Jajačke tvrđave, proći ćete pored Sahat-kule i tzv. “Ženske džamije”, koja danas nije aktivni vjerski objekat, ali je zaista dug vremenski period tokom svetog mjeseca Ramazana bila rezervisana samo za žensku molitvu.

Na ulazu u tvrđavu, za koju se pretpostavlja da je izgrađena još u 13. vijeku i kasnije nadograđivana, na ranijem ulaznom portalu dočekao nas je ponosni grb bosanske vladarske porodice – dinastije Kotromanića.

Ova tvrđava je služila u odbrambene svrhe i slovila za neosvojivu (između ostalog i zbog toga što je imala vlastiti izvor pitke vode), što pokazuje i činjenica da se jedan njen bedem pruža do Plive, a drugi do Vrbasa, kao prirodnih ograničenja. Rekonstrukcija i restauracija tvrđave započete su u austrougarskom periodu i u biti još uvijek traju. Zaista je bio poseban osjećaj kročiti njenim zidinama i pod nogama osjetiti historiju kako vrije i pulsira. A grad – vidite ga kao na dlanu. Svakim korakom mi je bivalo jasnije, zašto je Jajce odabrano za jedno od Top Hidden Treasures.

To me dovodi do imena grada Jajca i nekoliko predanja vezanih za njega. A vi procijenite, darlings, koje vam zvuči najsmislenije. 😉 Naime, jedni kažu da potječe od toga, da je osnivač grada, bosanski vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić naložio izgradnju grada po uzoru na napuljski Castello del Uovo (tj. Dvorac Jajce). Drugi, pak, da su se prilikom zidanja grada u malter stavljala jaja, kako bi malter bio čvršći. A treći, pak, polaze od geografskog smještaja. Prema njima, Jajce je kao grad i utvrda bilo smješteno na jajolikoj stijeni prema kojoj je dobilo ime. Meni se ova posljednja najviše sviđa. Šta vi kažete, darlings? 🙂

Kada se spustite niz tvrđavu u njenom podnožju vas očekuje Medvjed kula. Kao i za grad Jajce, za ime ove izvidničke i odbrambene kule vezane su dvije legende. Jedna kaže da se zove tako jer je čvrsta i snažna kao mrki medvjed. A druga, da je kazna za teške prestupnike u prošlosti bila da ih u kulu zatvore s medvjedom. Brrrrr! Mislim da smo ovog puta svi istog mišljenja – da je ova prva puno ljepša. 😉

Prekoputa kule nalazi se ulaz u katakombe, uklesane u živu stijenu, čiju je gradnju započeo osnivač grada i koje su njemu i njegovoj supruzi trebale služiti kao grobnica i sakralni objekat.

Međutim, Hrvoje je preminuo prije okončanja radova, te ova podzemna utvrda nikada nije završena. Ono što me je fasciniralo jeste da je unutra temperatura cijelu godinu konstantna i iznosi 10 stepeni celzijusa, te da su katakombe duboke tačno 10 metara.

Također, finalizirani strop katakombi ima formu ljiljana (“Lilium Bosniacum”) s grba vladarske dinastije. Potpuno WUNDERBAR, zar ne?! Ipak, za vrijeme II svjetskog rata, katakombe su dobile i drugu svrhu. Naime, u njima su u periodu njemačkog bombardovanja Jajca zaštitu našli budući predsjednik Jugoslavije Tito i njegov glavni štab. I time dolazimo do maršala. 🙂

Kada izađete iz starog dijela grada kroz Travničku kapiju, predlažem vam da napravite mali predah od obilaska znamenitosti i prošetate kroz park ispod mosta. Pojedite sladoled, odahnite na klupi uz šum vode i pogled na divno zelenilo. Ili, možete obići porodicu paunova, koja se također nalazi u parku i čiji “pater familias”, i pored nagovaranja s naše strane, nije bio raspoložen da nas počasti čarolijom boja svog repa. 😉

Kada pređete most, s desne strane vas čeka Muzej II zasjedanja AVNOJ-a (Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije).

U pitanju je muzej posvećen historijskom zasjedanju održanom 29. i 30. novembra 1943. godine, na kojem su postavljeni temelji bivše države Jugoslavije, čiji je Bosna i Hercegovina bila sastavni dio.

Ako se u gradu zadesite krajem novembra mjeseca, možete uzeti učešće i u manifestaciji “Dani AVNOJ-a u Jajcu”. U muzeju se nalazi sala u kojoj je održana ta sjednica s većinom originalnog namještaja, dosta pisane i fotodokumentacije i, između ostalog, originalnom foteljom na kojoj je sjedio tadašnji maršal i kasniji predsjednik Tito.

I šta mi je još ostalo da vam ispričam? Pa naravno – nedostaju još samo hobiti! 😉 Da, šalim se, nismo srele ni jednog, ali gotovo sam ubijeđena da bi se samo 5 kilometara od grada Jajca, gdje su u raju zelenila, mostića i malih vodenica smješteni Malo i Veliko plivsko jezero, bez problema mogao nalaziti i čuveni “Auenland” – domovina ovih mitskih bića iz trilogije “Gospodar prstenova” pisca R. R. Tolkiena.

Pored divlje prirode u području poznatijem kao “Mlinčići” nalazi se nekih 20 malih vodenica za mljevenje žita, koje su nakon mnogo godina napokon 2016. godine rekonstruisane, ali još uvijek, osim dvije, ne služe svojoj funkciji.

Smatra se da su izvorno izgrađene u srednjem vijeku i danas predstavljaju pravi turistički mamac. Vjerujte mi na riječ, prva stvar koju želite uraditi kada vidite tih 20 malih drvenih kućica obilježenih rednim brojevima, ispod i oko kojih huči žustra Pliva i koje su povezane uskim rampama i mostićima, jeste da sjednete na travnjak prekoputa njih, slušate vodu kako skače s kamena na kamen i oči odmarate njihovim neodoljivim prizorom. Ma možda su ih stvarno sagradili hobiti!? Šta vi kažete, darlings? 😉

I tako, nakon dva dana srednjobosanskog gostoprimstva, čistih voda, legendi, historije, dobre hrane i još mnogo toga, vrijeme je bilo da Alma i ja krenemo nazad kući u Sarajevo. A ostalo nam je još toga da vidimo, npr. Saračeva kuća ili Šarenica – objekat izgrađen u pseudomaurskom stilu (slično sarajevskoj Vijećnici), gdje je osnovana prva novinska agencija nove Jugoslavije – TANJUG. Tu je, zatim, hram boga Mitre, čuvenog indo-iranskog božanstva Sunca i svjetlosti, koji potječe još iz 4. vijeka, pa Gradska galerija u staroj Kršlakovoj kući…

To znači samo jedno – da ubrzo moramo doći ponovo. A nema nam svakako druge, jer smo dio srca definitivno ostavile na čuvanje u ovom posebnom gradu.<3

Doskora, darlings!

Ovaj post je pripremljen u okviru kampanje Top Hidden Treasures kompanije Mastercard. Kako bi otkrili i druge nepoznate i prekrasne destinacije širom Evrope, pratite hashtag#TopHiddenTreasures na društvenim mrežama.

 Fotografije: Alma Hadzic Photography

Zahvaljujem se od srca JU “Agenciji za kulturno-historijsku i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” na ukazanom izuzetnom gostoprimstvu, te pomoći i podršci prilikom pripreme ovog putopisa, a posebno njenom direktoru, gospodinu Husi Hadžiću, koji je neprikosnoveni ambasador svog grada, te saradniku Agencije gospodinu Samedu Žužiću na odvojenom vremenu i pruženim “insajderskim” informacijama. Također se zahvaljujem hotelu “Stari grad” na više nego ugodnom boravku, zbog kojeg sam se osjećala gotovo kao kod kuće.

A za još više informacija o Jajcu, možete napraviti besplatan download dvojezične turističke brošure o ovom gradu, pripremljene od strane Agencije Jajce.

Moja prva uspomena na Jajce seže u neke rane osamdesete godine. Sjećam se da sam s roditeljima krenula na put. Kamo tačno ‒ ne znam. Sjećam se da smo se vozili autobusom. Zašto autobusom, a ne našim automobilom ‒  također ne znam. Jedino što znam jeste da me je u jednom momentu mama probudila iz sna, dok me je otac držao u svom naručju, i da je rekla: “Pogledaj dolje, pile.” A ispod nas se u svoj svojoj veličanstvenosti, kao gusta djevojačka kosa kada se rasplete pletenica, slijevao moćni Plivski vodopad.

Ta slika je zauvijek ostala zalijepljena u mentalnom fotoalbumu mog djetinjstva. Mama se ne sjeća kamo smo išli, niti da me je probudila. Kaže da smo nas troje jednom zaista bili u Jajcu, ali da je to bio dvodnevni izlet i spominjala mi je neke kule i jezera, ali meni su ti doživljaji i mjesta potpuno nepoznati. Možda sam ja vodopad i Jajce ustvari samo sanjala. A ne bi me ni čudilo, jer Jajce ‒ to je grad koji i jeste satkan od prizora i priča koje se viđaju u snovima. Od tvrđava, kraljeva, sultana, maršala, moćnih voda…

Previše godina poslije, ovaj put budna, vrlo odrasla i u društvu moje saradnice na blogu ‒ talentovane fotografkinje Alme Hadžić, zaputila sam se ponovo ka Jajcu, danas opštine od nekih tridesetak hiljada stanovnika u području središnje Bosne.

Ukoliko vaša polazna tačka, darlings, kao što je to bio slučaj kod mene, bude Sarajevo, očekuje vas vožnja od nekih 150 km, a ako dolazite npr. iz pravca Banjaluke, tek nekih 70 km, odnosno iz Mostara otprilike 160 km. Pri tome to ne znači mnogo, jer je u BiH opštepoznato da se ovdje razdaljina između gradova ne računa u kilometrima već u vremenskim jedinicama. 🙂 E pa, da bi očuvala tradiciju mog stvarnog ili izmišljenog putovanja iz djetinjstva, ponovo sam na put krenula autobusom i to je bila odlična odluka, jer će vas prva i oku najimpresivnija jajačka znamenitost  ‒ Plivski vodopad ‒ dočekati samo nekih 100 m od autobuske stanice na putu do centra grada. I tako smo se “nas dvoje” ponovo sreli. No, o ovom čudu prirode u samom srcu grada ću vam puno detaljnije pisati nešto kasnije. Pa gdje još na svijetu imate vodopad u samom centru naseljenog mjesta? Mislim, stvarno vas pitam, darlings. 🙂

U jezgru starog dijela grada ulazite tako što pređete most na rijeci Plivi (Gle! Lijevo je Muzej II zasjedanja AVNOJ-a! Ali tamo ćemo ići kasnije. ;-)) i prođete kroz tzv. Travničku (neki je još zovu i Plivska ili Južna) kapiju. U drugom dijelu grada čeka vas Banjalučka ili Sjeverna kapija, a obje su dobile ime po gradovima u koje možete stići, ako se zaputite u nekom od ta dva pravca.

Što se tiče vremena koje vam je potrebno da obiđete ovaj grad, imam za vas dvije opcije ‒ sve u zavisnosti od toga koji ste tip putnika. Znamenitosti i prirodne ljepote koje se nalaze u gradu Jajcu i njegovoj bližoj okolini (a ne znam da sam se na svojim mnogobrojnim putešestvijima po svijetu zatekla u manjem mjestu s većom koncentracijom turističkih atrakcija ‒ čak 24 nacionalna spomenika) možete okvirno obići i za jedan puni dan. Ali moram vam s druge strane reći da bi to bila ‒ čista šteta. Šteta, jer ćete sigurno nešto propustiti, ili nećete imati dovoljno vremena da u punoj mjeri doživite ovaj gradić i relaksirate se u čudesnoj prirodi koja ga okružuje.

A da ne spominjem da se vodopad mora vidjeti i po noći, kada je osvijetljen. 😉

To me ujedno dovodi i do pitanja ‒ kada je nabolje posjetiti Jajce i koje još sadržaje nudi ovaj grad? Ukoliko ste ljubitelj boravka u prirodi i sportova na vodi, onda je ljeto odlično vrijeme za posjetu. Vožnja kajakom i kanuom, te rafting na Plivi, pecanje (2015. godine Jajce je bilo domaćin svjetskog prvenstva u “fly fishingu” ili “mušičarenju”), vožnja biciklom dolinom ove rijeke (u mjesecu maju održava se i manifestacija “Biciklijada”), zatim čuveni skokovi s vodopada, koji se tradicionalno održavaju prve subote u augustu, pa Sajam turizma i ekoproizvoda… Sve su ovo aktivnosti u koje se možete uključiti u periodu ljetnih mjeseci. Ali i zimi Jajce ima svoje čari ‒ samo zamislite kako izgleda vodopad na temperaturama ispod nule. E to je pravo “Snježno kraljevstvo”! ;-). A ukoliko budete htjeli da sa svojim prijateljima podijelite ove doživljaje u “real time” ‒ Jajce je spremno da vam u tome pomogne, jer u starom dijelu grada na raspolaganju je otvorena Wi-Fi mreža (Wi-Fi: opcinajajce), koja će ubrzo biti dostupna i na tvrđavi, vodopadu i vodenicama. Pa zar to nije WUNDERBAR?!

Što se tiče smještaja, moja topla preporuka je šarmantni hotel “Stari grad”, koji se nalazi u samom centru starog dijela Jajca i koji je idealna polazna tačka za obilazak lokalnih znamenitosti.

Za pristupačnu cijenu sobe (ca. 47 eura za dvokrevetnu sobu i ca. 67 eura za apartman), u koju je uvijek uključen i slasni doručak, očekuje vas vrhunsko gostoprimstvo, besprijekorna čistoća, komfor i odlična usluga.

Ono što mi je bilo simpatično jeste da sobe i apartmani u ovom hotelu imaju posebna imena. Pa tako npr. tri luksuzna apartmana nose nazive “Vodopad”, “Tito” i “Esma Sultanija”.

Soba u kojoj smo bile smještene zvala se “Katakombe”, ali je bila sve drugo osim mračna i hladna ‒ naprotiv!:-) Još jedna posebnost hotela je i ta da je sagrađen na ruševinama starog hamama, tako da kroz djelimično stakleni pod u restoranu možete vidjeti njegove iskopine.

A šta fino pojesti u Jajcu? Mogu vam samo pričati iz vlastitog gastronomskog iskustva i pri pomisli na taj ukusni ručak već počinje da mi krči stomak. 🙂 Naime, mi smo kalorije potrošene u obilasku grada nadoknadile u restoranu “Kod Asima”, koji se nalazi u Travničkoj kapiji, koju sam vam već gore spomenula.

Radi se o restoranu tradicionalne bosanske kuhinje, čiji ugodni ambijent također odiše lokalnim folklorom i u kojem smo uživale u porciji ćevapa (koji nisu ni kao travnički, a ni kao sarajevski, već su jednostavno na svoj način preukusni ;-)) i slasnoj begovoj čorbi.

Prvi dio priče o mojoj posjeti ovom gradu zaključit ću s Plivskim vodopadom i to činim iz jednog određenog razloga. Naime, vjerovatno sada mislite, darlings: “Pa to je ujedno i najinteresantnija lokacija za posjetu! O čemu ima još pisati? I ko će onda uopšte čitati taj drugi dio priče?” E pa, darlings, ja vam na ovaj način postavljam jedan mali izazov. 😉 Vodopad zaista jeste jedinstven i fascinantan u svojoj ljepoti i neobičnosti svoje centralne gradske lokacije. Ali Jajce je puno više od vodopada! Zato za sve znatiželjnike i “nestrpljivce” počinjem s njim, ali vas ujedno pozivam da zavirite sa mnom “iza vodopada”, uvučete se u srce Jajca, kao što se ovaj grad uvukao u moje srce i saznate šta još ima da ponudi ‒ a sve to vas čeka u drugom dijelu posta.

A vodopad… Šta sam sve saznala o njemu! 😉

Kao prvo, Plivski vodopad ujedno predstavlja i “kraj” toka ove rijeke, jer se ona na tom mjestu ulijeva u rijeku Vrbas. Taj prirodni fenomen, koji posebno dobro možete primijetiti ako vodopad posmatrate s uzvišice (prilaz gradu), predstavlja zaista fascinantan prizor. Dvije rijeke imaju potpuno drugačiju boju i dinamiku, tako da je taj prelaz veoma vidljiv. Zar to nije WUNDERBAR! 🙂 Voda s vodopada slijeva se u 4 metra dubok bazen i ispred samog vodopada nalazi se osmatračka platforma, koja će vam… pa, recimo, omogućiti da u punoj mjeri osjetite divlju snagu i intenzitet kojim se hektolitri vode survavaju u ponor. 😉

Šta mislim pod tim? Pa na platformi će vas obuhvatiti vodena magla i sigurno nećete izbjeći pokoju kapljicu Plive, ali ćete se zato osjećati ponovo kao dijete, koje nakon kiše “šljapka” po barama, a ako budete imali sreće i posjetili vodopad u pravo doba dana ‒ svojom ljepotom će vas počastiti i njeno veličanstvo duga. Ono što me je posebno fasciniralo, bila je činjenica da vodopad nije statičan, već se mijenjao kroz vrijeme. Naime, cijeli grad Jajce leži na sedri, pa je od njega formiran i sam vodopad. Budući da se radi o materijalu koji je porozan, koji se troši na jednom i stvara na drugim mjestima, Plivski vodopad isto tako pomalo “šetka”. Zar to nije zanimljivo!?:-) Stoga, fotografije i razglednice, na kojima vidite vodopad od prije nekih dvadesetak godina, ne predstavljaju njegovu sliku danas. Ipak, kako to kretanje ne bi prešlo neke granice, vodopad se kontinuirano sanira i stabiliziran je betonskom krunom.

I – da li ste radoznali da saznate više?

E pa, o krunama, kraljevima, maršalima, sultanima i… hobitima 😉 u narednom postu.

Doskora, darlings!

Ovaj post je pripremljen u okviru kampanje Top Hidden Treasures kompanije Mastercard. Kako bi otkrili i druge nepoznate i prekrasne destinacije širom Evrope, pratite hashtag #TopHiddenTreasures na društvenim mrežama i bacite pogleded na zvaničnu stranicu Mastercarda.

 Fotografije: Alma Hadzic Photography

Zahvaljujem se od srca JU “Agenciji za kulturno-historijsku i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca” na ukazanom izuzetnom gostoprimstvu, te pomoći i podršci prilikom pripreme ovog putopisa, a posebno njenom direktoru, gospodinu Husi Hadžiću, koji je neprikosnoveni ambasador svog grada, te saradniku Agencije gospodinu Samedu Žužiću na odvojenom vremenu i pruženim “insajderskim” informacijama. Također se zahvaljujem hotelu “Stari grad” na više nego ugodnom boravku, zbog kojeg sam se osjećala gotovo kao kod kuće.

A za još više informacija o Jajcu, možete napraviti besplatan download dvojezične turističke brošure o ovom gradu, pripremljene od strane Agencije Jajce.

(www.darlingitswunderbar.com)