BLOG

Banjalučka kapija čuvala je sjeverni ulaz u grad Jajce. Objekt se sastoji od kule i kapije – sjevernog ulaza u grad. Ispred kapije je nekada bio suhi odbrambeni jarak. Debljina zida na kapiji iznosi 4,55 m. Vrata se od sjevernoj prema južnoj strani postepeno šire i njihova širina sa sjeverne strane iznosi 3,21 m, dok je sa južne 5,50 m. Visina sjevernog ulaza iznosi 4,55 m, dok je visina sa južne strane 5,35 m. Kapija danas nema više prvobitni vanjski dovratni okvir koji je bio nekada uži i nosio je baglame za metalna vrata. Ova kapija se mogla zatvarati čvrstim zaslonom koji se spuštao polugom. Otvor za polugu se nalazio između drugog i trećeg prsobrana i još je danas vidljiv.

Željezom okovana vrata stajala su do 1906. godine, kada je kapija proširena zbog uvođenja širih vozila. Sa vanjske strane sjevernog dovratnika nalazi se ukras-gravura ratnika. Ucrtana je u osmansko doba, po običaju onog vremena. Na kruništu zida iznad kapije rekonstruirani su prsobrani na temelju sačuvanog crteža iz 1890. godine, kao i prema preostalim temeljima dva prsobrana. Zidovi sa puškarnicama oko Banjalučke kapije, a zatim, barem u svojim supstrukcijama, i sama kula uz kapiju, imaju dio gradnje slične kao na Medvjed-kuli, tj. vertikalno slagan kamen na oplatama.

Povodom nadolazećeg blagdana, JU Agencija za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca želi Svim vjernicima katoličke vjeroispovjesti sretan i blagoslovljen Uskrs.

Travnička kapija predstavlja južni ulaz u stari grad Jajce. Naziva se još i Plivska, Donja i Južna. Padom pod otomanski imperij Jajce gubi strateški značaj koji je dugo imalo,i to tek nakon poraza kod Beča, a zatim i Sente. Tada je sagrađena visoka kula, u osnovi četverougaonik, tipična forma za osmanske kapi-kule s kraja XVII i početkom XVIII stoljeća. Pored nje je podignuta manja tabija. To je jedina kula tvrđavnog pojasa Jajca koja ima kameniti svod iznad prizemlja. Sudeći po obliku sagrađen je krajem XVII ili početkom XVIII stoljeća. Malo više ove kapije je u XVI stoljeću sagrađen je solidniji most preko Plive. Most je bio stalno i dobro održavan zbog njegove važnosto za kretanje vojske iz centralne Bosne, tj. Travnika (Đ. Mazalić, 1952, 76). Teren ispred obje kapije, Banjalučke i Travničke, je vjerovatno bio štićen dubokim i širokim jarcima s pomičnim mostovima.

Travnička kapija ima pravougaonu osnovu dimenzija 8,75 x 9,10 m. Zidana je lomljenim kamenom gdje su debljine zidova u prizemlju: sa vanjske – južne strane 3,30 m i sa unutrašnje – sjeverne strane 1,45 m. Visina ulaza sa južne strane iznosi 2,27 m, dok je sa sjeverne njegova visina 4,37 m. Debljina zidova na spratu iznosi oko 1,20 m. Na spratu se nalazi jedna prostorija u koju se ulazi sa zapadne strane, sa prostora bedema, odnosno danas iz avlije Omer-begove kuće. Ova prostorija ima dimenzije 6,82 x 5,93 m i u njoj je vjerovatno bila smještena straža. Prema jugu, sjeveru i istoku je imala puškarnice. Iz ove prostorije drvenim stepeništem dolazilo se do drugog sprata kule, gdje je bila smještena još jedna prostorija. Dimenzije i oblik ove prostorije slične su dimenzijama i obliku prethodne, s tim da ova gornja etaža ima samo dva prozorska otvora koji su orijentirani prema unutrašnjosti, odnosno na sjevernu stranu. Međuspratna konstrukcija je bila drvena.

Britanska fondacija Rufford Small Grant Foundation ove godine organizuje kongres u BiH u trajanju od dva dana. Prvi dan održan je u Banja Luci dok je drugi dan iskorišten kao posjeta Jajca i upoznavanje sa njegovim prirodnim i historijskim vrijednostima kao jednim od najznačajnijih gradova u Bosni i Hercegovini. Učesnike kongresa udomaćili su radnici JU Agencije za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca.

Rufford Small Grant Foundation je Britanska fondacija koja potpomaže biološka istraživanja u državama van EU i nerazvijenim državama u cilju očuvanja i konzervacije vrsta i biodiverziteta uopšte. Ove godine se kongres organizuje na prostoru Balkana te će trajati dva dana 21.-22.03.2016. godine u Banjoj Luci. Na kongresu se predstavljaju 34 učesnika, dobitnika grantova, koji su završili ili tek počeli sa realizacijom projekta na prostoru Balkana (i Turske). Projekti i tematike su uglavnom vezane sa određene biljne i životinjske vrste koje su malo istražene ili ugrožene.

Jajce je jedno od 19 mjesta u Bosni i Hercegovini u kojima su podignute sahat – kule, od kojih je  čak pet izgrađeno na obalama Vrbasa i to u Donjem Vakufu, Pruscu, Gornjem Vakufu i Banjoj Luci.

Sahat-kula u Jajcu razlikuje se od svih drugih u našoj zemlji. To, zapravo, i nije objekat ove vrste, nego obična kapi-kula jajačke tvrđave, u kojoj je negdje poslije njena osnutka postavljen uređaj za otkucavanje vremena.

Sahat-kula se nalazi u Gornjem dijelu grada, u Gornjoj mahali. Iako se nalazi unutar bedema, ona je svojevremeno pripadala fortifikacionom sistemu. Kula je sagrađena u srednjem vijeku, kao isturena kula ispred tvrđave.

Pretpostavlja se da je građena u periodu vladavina Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Kula je sačuvala u cjelini karakter srednjevjekovne ulazne kule prema podgrađu. To je jasno vidljivo po staroj jajačkoj stambenoj aglomeraciji, ali i po karakteru i položaju ovog objekta.

U drugoj polovini 18. stoljeća, u Jajce dolazi i neko vrijeme u njemu živi i radi Muhamed Prozorak, vrstan poznavalac satova i jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih astronoma toga vremena.

Mnogi smatraju, da je baš on ubjedio Jajčane da im treba sahat – kula, Dizdara nagovorio da kupi sat i astronomska pomagala i sve to smjesti u već postojeću kapi – kulu.

Sahat-kula u Jajcu predstavlja tipičan fortifikacioni objekat. U osnovi predstavlja nepravilni pravougaonik. Zidovi su od lomljenog kamena, na nekim mjestima debljine i do 3,50 m. Kao vezivno sredstvo korišten je hidraulični krečni malter.

Sahat-kula je često popravljana i prepravljana. Čitavi gornji dijelovi su nespretno izmijenjeni.

Nakon okupacije Bosne i Hercegovine i zauzeća Jajca 7.augusta 1878. godine od strane austro-ugarskih okupacionih četa, odmah prvih dana skinuše vojnici sat i zvono, misleći da je to zvono pripadalo nekada crkvi sv. Luke u Jajcu, kada je ona nakon turske okupacije 1528 pretvorena u džamiju.

– Prema kazivanjima izvjesnog Hadže Šećerćehajića objekat je ustvari za vrijeme osmanske uprave preinačen u sahat-kulu, a satni mehanizam bio je okačen iznad kapije, na luku sa istočne strane. O održavanju sata brinula se porodica Šeherćehajića, čija se kuća nalazila u blizini, navodi nam uposlenik Agencije za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca i turistički vodič Samed Žužić.

Šerifbeg Šeherćehajić, po zanatu sahačija, zadnji je jajački muvekit, koji je upravljao ovom sahat-kulom.

Historijsko područje – Bedemi i tabije starog grada Jajca, u kojem se nalazi i sahat-kula proglašeni su nacionalnim spomenikom BiH.

(Avaz.ba)

U Srednjobosanskom kantonu, zahvaljujući prije svega privatnom kapitalu, turizam je postao ozbiljna privredna grana. Jajce, Travnik i Vlašić, prema ocjenama Turističke zajednice FBiH, nalaze se među deset najposjećenijih turističkih destinacija u Bosni i Hercegovini.

Iako ovakve ocjene gode, turistički radnici u Srednjobosanskom kantonu kažu da su one rezultat ulaganja i truda, ali i tradicije u turizmu, koji je ovdje ozbiljna turistička grana.

Kraljevski grad Jajce, koji su zvali Bosanska Venecija i Kontinentalni Dubrovnik, sa svojih 29 nacionalnih spomenika, Velikim i Malim Plivskim jezerom, mlinčićima i vodopadom smještenim u centru grada, ima sve preduvjete da bude na top listi turističkih destinacija. Ovdje je već 1879. izgrađen jedan od četiri hotela u Bosni i Hercegovini. Uz Jajce, tu je i Travnik, a uz kulturno-historijske spomenike, te rodnu kuću nobelovca Ive Andrića, posebnu pažnju plijeni Plava voda.

“Jajce i Travnik napravili u prošloj godini jako dobar i kvalitetan posao”, kaže Miroslav Matošević direktor Turističke zajednice SBK-a, dodajući kako su jako puno unaprijedili turističku ponudu i organiziranost.

Tvrtko Zrile, član Upravnog odbora Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu Jajca, ističe kako je vodopada prošle godine posjetilo preko 50.000 turista, tvrđavu 25.000, katakombe 20.000. Kako naglašava, “to su oni turisti koji su platili kartu”.

Nezaobilazno mjesto na listi uspješnih turističkih destinacija je i Vlašić. Uz tradicionalnu zimsku ponudu, posljednjih godina postaje prepoznatljiv kao turističko odredište svih 365 dana u godini.

“Tu su šetališta, planinarske i biciklističke staze, mala igrališta za rekreativne sportove – postoji i projekt stadiona za veliki fudbal, konji za jahanje, bazeni”, navodi Goran Šarić, vlasnik vertikalnog transporta na Vlašiću.

Nezaobilazno mjesto kada je turizam u pitanju pripada Fojnici, koja je u protekloj godini zabilježila više od 140.000 noćenja. Sve ovo praktično potvrđuje da je u ovom kantonu, zahvaljujući prije svega privatnom kapitalu, turizam postao ozbiljna privredna grana.

(federalna.ba)

Povodom Dana općine Travnik delegacija iste posjetila je danas prirodna i kulturna bogatsva Jajca. Delegaciju su ugostili radnici Agencije. Turističkim vođenjem gosti su upoznali veličansvenost ovog malog grada. Navode kako su pozitivno iznenađeni te da vide velikog potencijala kada je u pitanju turizam.

Klub “Prijatelji prirode” za 20. mart organizira tradicionalni uspon na planinu Hum. Planina je udaljena 3-4km od Jajca, a najviši vrh joj je Bandir 1162 mnv.

Uspon se organizira u čast dolaska proljeća i svjetskog dana zaštite šuma. Vrijeme polaska je u 08:00 sati ispred zgrade Muzeja “Drugog zasjedanja AVNOJ-a”. Neophodno je adekvatno se obući i ponijeti pribor za jelo, jer poslije pređene planirane rute članovi ovog kluba sve učesnike dočekuje sa ručkom.

Za sve dodatne informacije kontaktirajte broj telefona 061/786-268.

(srednjabosna.ba)

Nastanak južnog zida tvrđave u Jajcu, na kojem se i nalazi portal s grbom iz vremena Bosanskog kraljevstva, okvirno se datira krajem XIII. stoljeća. Kasnije su na njemu vršene određene izmjene u čijem je sklopu i naknadno otvaranje novog portala s ” heraldičkim ukrasom”, koji je, po mišljenju Đure Baslera, bio izrazito domaća tvorevina. Ovaj portal s grbom karakterističan je izraz gotičke klesarske umjetnosti, a kao najranije moguće vrijeme njegova nastanka uzima se 1421. godina, kada je Jajce došlo u posjed vladarske dinastije Kotromanića. Široki raspon i nesigurna datacija rezultat su činjenice da klesarska ruka majstora koji je izradio grb u velikoj mjeri sliči onoj koja je određene dijelove radila i u jajačkim katakombama, koje su po nekim drugim karakteristikama starije od 1421. Arheolog Pavao Anđelić s pravom je smatrao da se nastanak grba na portalu mora pomaknuti bliže sredini XV. stoljeća jer bi se tako njegova pojava podudarala sa jačanjem pozicije Jajca kao stolnog mjesta Bosanskoga kraljevstva. Ono što ovaj grb razlikuje od ostalih spomenika na kojima se javljaju heraldički simboli Bosne ili Kotromanića jest da je on okrenut na suprotnu stranu – umjesto na heraldičku desnu. Grb na tvrđavi u Jajcu okrenut je naime na lijevu stranu.  Pošto je heraldička desna strana smatrana pozitivnom i časnom, te stoga i pravilnijom, ova je činjenica neke autore navela  na pomisao kako je grb rađen nestručno i heraldički nepravilno. Tome je svakako doprinijela i činjenica da je to jedini poznati primjer bosanskoga grba koji je ovako okrenut. Čini se malo vjerojatnim da je majstor radio prema usmenim uputama i opisu nekog drugog portala, kako to pretpostavlja Basler, jer se u srednjem vijeku velika pažnja posvećivala načinu na koji će kraljevstvo, vladar ili vladarska dinastija, biti predstavljeni u javnosti.

Ništa se ni u koncepciji, ni u izvedbi, nije smjelo prepustiti slučaju , a to se posebno odnosilo na grbovne predstave. Nedugo nakon osmanskog osvajanja Bosne u ljeto 1463. godine uslijedila je i akcija kralja Matije Korvina kojom je uspio zauzeti veći dio sjeverne Bosne, uključujući i grad Jajce. Ćiro Truhelka tvrdi da su u to vrijeme prvobitna kasteiska vrata s grbom zazidana, i načinjena su poslije sadašnja vrata tik do njih, te dalje ističe da je dogradnja biće po tome izvršena oko 1464. No, godine 1528. Gazi-Husrev-beg ponovno je osvojio Jajce. Tako je od pada Jajca pod osmansku vlast heraldički portal ostao nezaštićen i izložen zubu vremena uslijed čega je bio i znatno oštećen. U tom periodu mu nije posvećivana skoro nikakva pažnja da bi tek krajem XIX. i početkom XX . stoljeća počeo privlačiti interes mnogih stranih putnika koji su nakon Austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine putovali novom provincijom Habsburške monarhije i prolazili kroz Jajce. Neki od njih o tome su ostavili i zapise u kojima su iznosili svoja zapažanja o izgledu i značenju grba na portalu gradske tvrđave. Carski i kraljevski pukovnik Gustav Bancalari (1842. -1900.), koji je 1887. prolazio kroz Jajce, detaljno je opisao portal s grbom, istaknuvši pri tome da je samo od laika čuo da je to kraljevski grb. Također je izrazio sumnju u opravdanost tih tvrdnji jer, prema njegovim saznanjima, bosanski vladari nisu imali krunu u grbu. Taj grb ga je ponukao da pretpostavi da se tvrđava u prošlosti mogla zvati i Kronenberg ili Kronenstein. Slovenski pisac i putnik Josip Marinko (1848. -1921.) u svojim je bilješkama iz 1898. jajački grb proglasio najznamenitijim detaljem na tvrđavi , istaknuvši da Franjo Rački misli da je to grb bosanskih kraljeva. Budući da se to nije moglo dokazati, Marinko podsjeća daje Zemaljska vlada Bosni i Hercegovini dodijelila sasvim drugi grb. U Bosni je od 8. do 22. rujna 1900. godine boravio i princ Muhamed Ali-paša od Egipta, brat Njegove ekscelencije kediva Abas-paše II, a praunuk egipatskog valije i kediva Muhameda Alija . Prilikom svog boravka sastavio je putopis u kojem je zabilježio i sljedeću bilješku o kraljevskom grbu u Jajcu: Nedaleko odatle vodič nam je pokazao vrata na kojima je naslikana gornja polovina čovjeka , odrubljenog nosa sa nekim simbolom na glavi. Vodič nam je ustvrdio da je to lik jednog od kraljeva i da mu je na kruni bio nacrtan krst, te da mora biti da su Turci izbrisali taj krst i unakazili nos. Ja mislim da je to ustvari slika koja predstavlja jednog od hrabrih, vjerovatno mađarskih ili, možda ruskih junaka.

I britanski časnik , bojnik vojske Istočnoindijske kompanije, Percy E. Henderson, iznio je svoje mišljenje o portalu i grbu kada je 1909. prolazio kroz Bosnu. On je pretpostavljao da je grb pripadao bosanskome kralju Tvrtku I. Kotromaniću te da je šupljina ispod grba zapravo krila prostoriju u kojoj se čuvao sarkofag tog vladara. Njegova zemljakinja, Henrietta (Nettie) Huxley Roller (1863. – 1940.), kći čuvenog engleskog biologa i darvinista Thomasa Henryja Huxleya, koja je putovala Europom kao pjevačica , također je o grbu ostavila samo kratak zapis u kojem je konstatirala da vrata nalikuju na kraljevsku grobnicu za koju se priča da potiče iz XIV. stoljeća. Grb koji se nalazi iznad zazidanog prolaza kroz koji se nekada ulazilo unutar gradskih zidina Jajca i dalje predstavlja svojevrsnu heraldičku zagonetku. Sa sigurnošću se ne može detaljnije govoriti o vremenu njegova nastanka, kao što se ni njegova izrada ne može preciznije pripisati jednom od tri bosanska kralja koja su tijekom XV. stoljeća boravila u Jajcu – Tvrtku II. Tvrtkoviću, Stjepanu Tomašu ili Stjepanu Tomaševiću. Također je teško odgonetnuti razloge zbog kojih je okrenut na drugačiju stranu od svih ostalih heraldičkih spomenika Bosanskog kraljevstva. Jedino što možemo ustvrditi jeste da bi se u eventualnoj potrazi za prihvatljivijim državnim grbom Bosne i Hercegovine, morali okrenuti i ovom heraldičkom spomeniku kao potencijalnom rješenju kompliciranog bosansko-hercegovačkog grbovnog pitanja.

IZVOR : Academia.edu; Grbovu u Jajcu Emir O. Filipović