Vijesti

piše: Aida Zaćiragić

Esme Sultanije džamija nalazila se u centru jajačke čaršije, u glavnoj ulici koja povezuje srednjovjekovna gradska vrata, Travničku i Banjalučku kapiju. Prema tarihu koji se nalazio iznad portala, džamija je podignuta 1749./1953. godine. Tarih ukazuje da je na tom mjestu postojala ranije džamija Mir Mustafe Čehaje Vinačkog, koja je najvjerovatnije izgorjela u velikom požaru krajem XVIII vijeka.

Pripadala je centralnom potkupolnom tipu džamije, sa natkrivenim sofama i kamenom munarom visokom 29 metara. Prema M. Mujezinoviću ova džamija je spadala među posljednje izgrađene džamije u Bosni i Hercegovini koje su bile pokrivene kupolom. U sklopu džamijskog kompleksa nalazili su se i prelijepi šadrvan, mekteb i mezarje. Objekat Esme Sultanije džamije u potpunosti je srušen 1993. godine. Obnovljen je konačno 2008. godine. Malo je historijskih podataka o izgradnju džamije Esme Sultanije, a zato legenda o njenoj izgradnji koju je narod ispredao stoljećima spada među najljepše i najpoetičnije legende bosanskohercegovačke tradicije.

Esma Sultanija, kako je narod naziva, bila je kćerka sultana i žena travničkog vezira. Suočena sa teškom bolešću Esma Sultanija je tražila lijeka na sve strane. I onda kada su svi ljekari odustali od liječenja, Esma Sultanija se obratila imamima.

Mnogi imami su joj nastojali pomoći, ali sve je bilo uzalud. Napokon jedan od imama je posavjetovao Esmu Sultaniju i kazao joj da ako svojim novcem napravi most preko rijeke koja sa velike visine pada u drugu rijeku, a pored te rijeke džamiju, da se može nadati ozdravljenju.

Polovinom osamnaestog stoljeća tursko carstvo je bilo prostrano. Narodno predanje kazuje da se tako jedinstveno mjesto tražilo širom carstva i da je napokon nađeno nadomak Travnika u Jajcu. Esma Sultanija je prodala svoj nakit i tim novcem izgradila drveni most na Plivi, a nadomak plivskog vodopada jednu od najljepših džamija u Bosni i Hercegovini.

Ovdje prestaje narodno predanje, ali historijski podaci kazuju da je u narednim stoljećima džamija Esme Sultanije bila jedina džamija u Bosni i Hercegovini koja je ime dobila po ženi, odnosno njenom imenu. Bila je džamija Esme Sultanije u tom periodu centar vjerskog i kulturnog okupljanja Bošnjaka, koji su uz pomoć imama sačuvali stoljetnu tradiciju.” (1)

Legenda o Esmi sultaniji

”Bilo je to u proliće 1747., kad se Esma Sultanija, mlada hanuma namisnika Bosne Mehmed- paše, naglo razboli. Iz dana u dan sve je više slabila, a da je ni jedan hećim nije uzmoći mogao izvaditi. No, bila je u donjoj mahali kaurkinja koja je od soja krstijanskoga, pa je ona posavjetovala da ode lijeka tražit od jedne pametne žene tamo, što u zvizde gledat zna. I uputi se Esma Sultanija u donje kraje i nađe na rečenu ženu, zvizdaricu imenom Ljubu Vidakovu. Esma Sultanija je uhvati za ruku, i zakle je Bogom istinitim da joj kaže hoće li ozdraviti ili neće.

Ljuba listala po nekim tefterima, pa kad završi, pogleda je tužno:

– Neš ozdravit lipa anumo…

Esma Sultanija obori glavu i briznu u plač.

– …dok ne staviš kamen na kamen tamo di se voli, tamo di se mrzi i tamo di se moli! Evo, tako ti je u ćitabu zapisano! Ali ne tide joj više ništa reći, niti stide zlata ni dukata. I povrati se Esma Sultanija svojim dvorima u grad Jajce, dumajući o svemu što je zvizdarica ispričala. Ni efendija Hadži Lojo nije znao o čemu se tu radi, već samo odmahivao rukom tvrdeći da su to šejtanska posla. A negdi s početkom lita dođe nova sluškinja Halima, da hizmet čini u Esme Sultanije i kad ču za tu priču ponudi se da odgonetne. Esma Sultanija je sve ispitivala od kud je, šta je i ispostavilo se da je i Halima iz donjih kraja. To bi čudno Esmi Sultaniji, ali je pusti da odgonetne.

I Halima joj objasni:

– Eto, tribaš sagraditi ćupriju!

– Ćupriju???

– Dvi ćuprije!

– Baš dvi?

– Dvi?

– I to je sve?

– Nije plemenita hanumo! Jedna ćuprija mora biti tamo di se neko voli, ali ne mere jedno drugom prići. Druga mora biti di je neka omraza nastala, pa će je voda ispod ćuprije odnit. A uz to trebaš i džamiju sagradit, kamen na kamen, tamo di se moli.

Esma Sultanija rasproda sav nakit kojeg je imala i dade da se naprave dvi ćuprije i jedna džamija. Nisu dugo tražili i nađoše misto na kom su se dvoje mladih volili, ali su bili rastavljeni Vrbasom. Tu niče prva ćuprija. Na drugom mistu nađoše braću u omrazi s dvi strane rike i tu podigoše most, i braća se izmiriše i dovika se ne posvađaše.

A u mahali, u bostanu Bibe Selimove, gdje se kazivaju, uz lipu navik molio dedo Idriz, dade Esma Sultanija da se sagradi lipa džamija.

Od tad ona posve ozdravi i dočeka duboku starost na svojoj kuli, a narod pripovida s kolina na kolino priču o Esmi Sultaniji.” (2)

Moram reći da je u narodu uvriježeno vjerovanje da je Esma Sultanija umrla i da nije dočekala da se džamija završi.

Azra, Indira, Zinaida

U tom istom gradu, mnogo kasnije, rođena je djevojčica toplih smeđih očiju, kojoj su roditelji dali ime Azra. U sjećanju mi je ostala stara, bosanska kuća Azrine tetke koja je sama u njoj živjela i u kojoj smo rado provodili vrijeme naročito zimi. Kuća se nalazila na osami, na kraju bašte, uz staru napuštenu cvjećaru. Bilo je nečeg posebno uzbudljivog u toj staroj kući, valjda zbog osjećaja opasnosti, zbog straha da bi neko svaki čas mogao pokucati na niske krhke prozore, pokrivene tankim bijelim zavjesama. Šporet je bio stari, na drva, a naši obrazi su gorjeli što od vatre, što od bezbrižnog kikotanja. Taj veseli kikot prekinulo je saznanje o Azrinoj teškoj bolesti koja je došla neočekivano i unijela tegobu u naše mlade živote. Čini mi se, desetak mi je godina. Pozvana sam na rođendan kod Alme. Alma je starija djevojčica pa sam uzbuđena što ću sresti Almine drugarice, Silhanu i lijepu Zinaidu. Obukla sam bijele štrample i bež haljinu. Plesaće se uz disco muziku, biraće se i mis rođendana. Na kraju ta ”laskava titula” pripade meni, potpuno neočekivano, ostavivši me u čudu. Odrasle smo. Zinaida se udala i postala majka preslatkih blizanaca. S osmijehom, tužila se da su dječaci nestašni i da ih jedva stiže. Došla je ’92. Azra je svoje prve izbjegličke dane provodila u Splitu. Stanje joj se pogoršalo, sjedila je u kolicima nepokretna. Uz sebe je imala jedan video aparat koji je ljubomorno čuvala i koji bi prodala ako joj bude trebalo za liječenja.

Indira je ostala kao jedna od posljednjih u gradu, radeći kao medicinska sestra i njegovala je ranjenike. I ona je napustila grad među posljednjima i stigla u Split. Srešće se s Azrom, ali prvo će otići sa nekim ljudima koje je njegovala na kafu. Desila se saobraćajna nesreća. Svi su preživjeli osim Indire. Zinaida je otputovala s mužem i dječacima u Njemačku, a kasnije je stigla vijest da je i ona teško bolesna. Po svoj prilici neće preživjeti. Umrla je jednog hladnog, decembarskog dana. U međuvremenu, Azra je stigla u Dansku na liječenje. Prolazile su godine neuspjelog liječenja.

Umorna od svega imala je samo jednu želju, da je sahrane pored Indire i Zinaide. Želja joj je ispunjena.

(Jajce Online/PROMO)

Promotivni video o turističkim potencijalima BiH koji je napravljen uz podršku Američko-bosanske fondacije (ABF), nakon uspješnog prikazivanja u Vašingtonu, naći će se na web stranicama i stranicama na društvenim medijima partnera u BiH, Alžiru, Tunisu, Turskoj, Maroku, Egiptu i Albaniji.

Promotivna videokompilacija atraktivnih lokacija bosanskohercegovačke kulturne baštine “Walk through the centuries in Bosnia and Herzegovina” je privukla veliku pažnju nakon što je prikazana na SAIS Transatlantskom ekonomskom forumu 2016 na Johns Hopkins univerzitetu u Vašingtonu, gdje su “prisutni ostali fascinirani viđenim lokalitetima”, navodi se u saopćenju.

Nakon iskazanog interesa, pored Centra za transatlantske odnose SAIS, ovaj promotivni video će se naći i na web stranicama i društvenima medijima partnera u BiH, Alžiru, Tunisu, Turskoj, Maroku, Egiptu, te Albaniji.

Iz Američko-bosanske fondacije su poručili da je ovo tek početak njihovih aktivnosti promocije turizma koje će  biti nastavljen i u sljedećoj godini, uz podršku i saradnju sa zainteresovanim partnerima koji će doprinijeti pozicioniranju BiH kao nove i atraktivne turističke destinacije.

– U saradnji sa “S toursom”, razvijamo i poslovni plan šire ponude za strane turiste i vjerujemo da ćemo doprinijeti razvitku turističke industrije u BiH. Također, Kanton Sarajevo nam pruža veliku podršku u radu, te imamo u planu posebnu promociju ovog kantona uz otvorenu suradnju o tom pitanju, koju smo ponudili i svim drugim zainteresovanim relevantnim institucijama – navodi se u saopćenju.

Jedna od stvari koju naglašavaju u Fondaciji jeste da je Bosna i Hercegovina prelijepa, ali vrlo često zanemarena država.

– Iako smo dio šire regije Mediterana, još nismo dovoljno aktivni u okviru tog tržišta. Nažalost, čak i danas prve asocijacije na spomen riječi Bosna i Hercegovina se odnose na rat i siromaštvo, mi želimo aktivno raditi da bi ova percepcija promijenila. Naša zemlja je zaista neotkriveni dragulj koja je spoj velikih prirodnih ljepota, resursa i bogate kulturne  te historijske baštine. Ova nevjerovatna kombinacija različitih religija, kultura, tradicija i ljudi je stvorila zemlju sa zaista jedinstvenom pozadinom. Kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine nećete naći samo izloženu na zidovima muzeja, nego je možete vidjeti na svakom uglu gradova koji kombinuju nekoliko različitih arhitektonskih stilova, u ispreplitanom zvuku crkvenih zvona, ezana, gradske gužve i smijeha, u stećcima, tvrđavama, nijemim svjedocima prošlih vremena koji uporno opstaju uprkos vremenu i svim nevoljavama. O gostoljubivosti i gostoprimstvu, postupanju prema gostima iz svijeta kao da su članovi porodice, te u duhu svih ljudi koji u njoj žive. To je stvarna Bosna i Hercegovina, i ona koju želimo prikazati a ovo je tek mali korak ka tom cilju. Kulturna baština BiH je turistički adut koji vrijedi promovisati – izjavio je za Fenu Dejan Radmilović, autor promotivne videokompilacije i projekt-menadžeri Američko-bosanske fondacije.

(Fena)

Bezbrojne su lokalne predaje o postanku i imenu nekog mjesta. U njima se obično polazi od etimologije riječi od koje je ime izvedeno, ili od položaja na kojem je grad smješten. Predaje i jedne i druge osnove zastupljene su u građi koja se odnosi na postanak i ime grada Jajca. Tako se kazuje da Jajce ime duguje činjenici da su “prilikom zidanja grada u malter stavljali jaja da bi malter bio čvršći”, što je motiv koji se često javlja u predajama o različitim gradnjama.

Druga predaja ističe da je “tvrđava-grad sagrađena na jajolikoj stijeni, pa otuda i ime grada”. Taloci bilježi da “…ima ih koji ime grada Jajca dovode u svezu s imenom legendarnoga vojvode kastela Grmuše (na lijevoj obali Une u Bihaćkom kotaru) Jajice”. Ruševine tog kastela raznesene su prije 1889. godine. Prigodom čišćenja nađen je pernati buzdovan i koplje mađarske forme. Puk priča, “da je ondje prije pesto godina živio vojvoda Jajica…”.

Predaja o porijeklu imena grada, koja se u različitim pisanim izvorima najčešće prenosi, kazuje da je “Hrvoje povjerio gradnju nekom graditelju imenom Luculli, koji je sagradio grad po uzoru napuljskog kastela – Castello del Uovo” (dvorac jajce). Varijanta ove predaje, koja je zabilježena i u naše dane, nesumnjivo je knjiškog porijekla. U njoj je izostavljen graditelj, a u prvi plan istaknut je bosanski velikaš Hrvoje Vukčić hrvatinić, gospodar Donjih krajeva, čije je oduševljenje talijanskim Castellom del Uovo bilo presudno za postanak Jajca: “Hrvoje Vukčić Hrvatinić bio je vazal napuljskog kralja i kad je vidio Kastelo, po uzoru na to  izgrađen je grad Jajce”. Sve predaje vezane za postanak Jajca su kratka, jednoepizodična saopćenja, za čiji nastanak je samo ime grada nudilo, ali do izvjesne mjere i ograničavalo maštu prenosilaca usmene tradicije.

(Priča iz knjige “Jajce u narodnoj predaji”  autorica Aiše Softić i Ljiljane Ševo/agencija-jajce.ba)

(foto: Samed Žužić)

Jajce iz godine u godinu posjećuje sve veći broj turista, koje kraljevski grad mami svojim bogatim prirodnim i kulturnim naslijeđem.

Agencija za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, pod čijim se okriljem i zaštitom nalaze kulturno-historijske i prirodne znamenitosti grada, ovoga puta odlučila se za nesvakidašnju atrakciju.

-Jajački gradski park prije rata je bio poznat po predivnim paunovima, koji su se njime nesmetano i slobodno šetali. U Agenciji smo došli na ideju da paunove vratimo u Jajce i na taj način dodatno obogatimo našu turističku ponudu. Paunovi su smješteni u ograđen i zaštićen prostor. Na proljeće planiramo nabavku novih paunova – izjavio je direktor Agencije Huso Hadžić.

Već prvog dana paunovi u jajačkom parku privukli su veliki broj zainteresovanih građana. Najviše su se isticali znatiželjni mališani, koji su željeli što bliže prići jednim od najljepših ptica na svijetu.

Kako navode u Agenciji, paunovi će na proljeće biti pušteni da se nesmetano kreću parkom, upravo onako kako je to bilo prije dvije i pol decenije.

(Dnevni avaz)

One of Jajce’s most unique features is this waterfall which is unusually situated right in the centre of the town. The falls are more than 20 meters high, and are at the point where two rivers meet and converge. The water is almost perfectly clear, and is a glittering bright turquoise color. There are a number of excellent viewing points, the best one being the official viewing platform where visitors are close enough to feel the spray of the water. The falls are currently at their highest recorded point, after an earthquake in the 1990s caused the area to flood and consequently increased the size of the waterfalls. Thanks to their central location, the Pliva waterfalls are a difficult attraction to miss when in Jajce.

(theculturetrip.com)

Radnici JU Agencije za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, posjetili su Sajam privrede, poljoprivrede, zanatstva i roba široke potrošnje koji je pod motom “Domaća proizvodnja u službi građana” održan 8. Decembra/Prosinca u dvorani “Mirza Delibašić” u KSC Skenderija.

Na ovom sajmu je svoje učešće uzelo oko 190 izlagača iz cijele Bosne i Hercegovine, među kojim je jedan štand zakupila i Općina Centar na kojem je izložila promotivni materijal i proizvode iz privrede, turizma, kulture, umjetnosti te malih obrta.

Sajam ostaje otvoren do 10. Decembra/Prosinca 2016. godine.

Više fotografija na našoj FACEBOOK STRANICI.

Dani europskog nasljeđa  održani su 25 i 26.oktobra 2016.  u Olovu.

Višegodišnji projekat Vijeća Europe, koji se realizuje u više od 50 europskih zemalja pa tako i u BiH, ove godine je prema mjestu održavanja nazvan “Kulturno nasljeđe Olova i olovskog kraja”.

Brojne delegacije, kulturni radnici i predstavnici ministarstva kulture Federacije BiH i Republike Srpske, predstavnici institucija Bosne i Hercegovine, Ambasade Hrvatske, Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, uvjerile su se u bogatstvo spomenicima u ovom kraju.

Manifestaciji su prisustovali i djelatnici JU Agencije za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, koji su iskazali zadovoljstvo očuvanosti historijskog nasljeđa. Ovo je bila i prilika da se kroz druženja razmjenu znanja i  iskustvo  koje će svakako doprinjeti međusobnoj saradnji.

Osim obilaska područja nekropole sa stećcima Mramor u Musićima (80 stećaka) koja je upisana  na Listu svjetske baštine UNESCO, u okviru zajedničkog projekta Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Ovakvi događaji kao što je obilježavanje Dana evropske baštine zaista puno znače za lokalne zajednice.

Posjetioci su obišli i druga mjesta bogatog kulturno-historijskog  nasljeđa Olova i olovskog kraja: obelisk Kralja Tvrtka, što je jedan od najstarijih kulturno-historijskih spomenika čija starost još nije precizno procijenjena, zatim ostatake srednjovjekovne crkve sv. Roka u Bakićima Donjim (jedno od najstarijih crkvišta na Balkanu), Crkvu Majke Božje izgrađene u XIV stoljeću – proglašene nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, graditeljsku cjelinu Drvene džamije u Solunu kod Olova izgrađene 1546. godine – proglašene nacionalnim spomenikom BiH koja baštini iskustva i tradiciju drvenih džamija u Bosni i Hercegovini. Upriličena je i posjeta kovačnicama u selu Oćevija (smještenom između Vareša i Olova), koje su do danas, sačuvale tradicionalni, srednjovjekovni način kovanja željeza.  Dani europskog nasljeđa su tradicionalna manifestacija koja se svake godine obilježava u više od 50 zemalja Europe. Različitim kulturnim programima želi se ukazati na važnost očuvanja zajedničke kulturne baštine, poštivanja različitosti, poticanja tolerancije.

Više fotografija na našoj FACEBOOK STRANICI.

Nekropola stećaka Katica u selu Bistrica odmah pored katoličke crkve, jedni su od najljepših stećaka u Jajcu. Na lokalitetu je evidentirano 27 stećaka. Od toga je prisutno 13 sljemenjaka, 12 sanduka i 2 ploče. Na jednom stećku nalazi se ukras u vidu polumjeseca, a na nekoliko stećaka vidljivi su ukrasi pravougaonih i polukružnih niša.

Ljubica Brtan Cvitanović je rođena u blizini ovih stećaka u Gaju za koje se vežu razne priče i legende.

-Odrasla sam igrajući se na njima i oko njih. Ti stećci su bili moja cvjećara, ordinacija, bolnica… Upoznala sam i mnoge arheologe koji su sa zanimanjem prikupljali informacije o njima, a duboko u sjećanje urezao mi se arheolog sa Novog Zelanda, govori Brtan–Cvitanović.

Jedan stećak svake godine je svijetlio i to uvijek u isto vrijeme. Ovaj fenomen se pojavio prije 30 godina.

-Sjećam se još kao dijete, da je jedan stećak svake godine svijetlio, ali uvijek u isto vrijeme, obično oko tri sata ujutro. Moj otac je prvi vidio tu neobičnu pojavu, prišao je stećku na par metara i vidio “vatrene iskrice” koje su frcale iz njega, govori nam ona, te dodaje:

-Sljedeće večeri kada su se svi okupili čekajući “vatrene iskrice” iskrica više nije bilo, ali odlučili su otkopati grobnicu, u kojoj su se nalazili žensko i muško tijelo, te tijelo bebe. Kosti su kasnije odnešene u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Prilikom provođenja pilot projekta „Registriranje stećaka u BIH“ pronađena je i zabilježena 31 nekropola s preko 380 stećaka u Jajcu.

(Jajce Online)

U avnojevskom Jajcu nalazi se objekat nazvan Šarenica ili Saračeva kuća, u kojoj je 5. novembra prije 73 godine osnovana telegrafska agencija nove Jugoslavije (TANJUG).

Prije 1992. godine kuća je pripadala porodici Ćuk, dok je sada u vlasništvu porodica Keljalić i Spahić. Saračeva kuća je 2004. godine proglašena nacionalnim spomenikom BiH.

– Saračeva kuća, poznatija kao Šarenica, izgrađena je 1899., a podigao ju je ondašnji  jajački veleposjednik Suljaga Sarač za svoju mnogobrojnu porodicu. Kuća je tipičan primjer ljepote austrougarske arhitekture. Šarenica je dobila naziv zbog svoje prelijepe fasade. U početku, Sarači su bili smješteni u prizemlju, dok je ostatak služio kao besplatan konak za putnike namjernike, izjavila je Aida Joldić-Softić, projekt menadžer i turistički vodič u Agenciji za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca.

Uoči drugog zasjedanja AVNOJ-a, umjesto Sarača u Šarenicu se uselio tadašnji AGITPROP CK KPJ, po ugledu na propagandnu službu Sovjetskog Saveza.

– Jedan od tada vodećih komunističkih političara Moša Pijade je pokrenuo inicijativu i osnovao prvu telegrafsku agenciju nove Jugoslavije – TANJUG. Osnovan je od strane Komunističke Partije Jugoslavije sa namjerom da propagandno informiše o borbi partizana u Drugom svjetskom ratu koju su vodili komunisti pod vodstvom Josipa Broza -Tita, dodaje Joldić-Softić.

Raspolagali su sa jednim zarobljenim predajnikom i polovnom “geštetner” mašinom. Pored prvog direktore agencije Vladislava Ribnikara i male grupe novinara, u ovom objektu se nalazio i atelje vajara Antona Augustinčića.

Imenu Tanjug, prethodilo je nekoliko prijedloga skraćenica, među kojima su Tasjug (Telegrafska agencija slobodna Jugoslavija), Notasjug ili Notanjug (Novinska telegrafska agencija slobodne Jugoslavije), pa i Tenanoj (Telegrafska novinska agencija nova Jugoslavija).

– Mi već duže vremena radimo na iznalaženju mogućnosti za renoviranje i adaptaciju Šarenice – nacionalnog spomenika. Uz suglasnost vlasnika objekta, prvo moramo uraditi Projekat sanacije koji je temelj za izradu Projekta za finansijska sredstva i izvođenje radova. U narednoj, 2017. godini ćemo aktivno i ažurno raditi na ovim poslovima, rekao je Huso Hadžić, direktor Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca.

(avaz)