U okviru znanstvenih terenskih aktivnosti na izradi Stručnog obrazloženja za zaštitu Plivskih jezera i rijeke Plive zaštićenim područjem, tokom 2025. godine vršena su brojna znanstvena terenska istraživanja. Neka od njih su: Hidrogeološka, ornitološka, istraživanje sisara i šišmiša te istraživanje herpetofaune i ihtiofaune. Prilikom terenskog obilaska lokaliteta Gornje Mile početkom rujna mjeseca znanstvenica i profesorica dr. Emina Šunje pronašla je uginulog Surog orla. U konzultaciji sa dr. Draženom Kotrošan potvrđeno je da se radi o rijetkoj i zaštićenoj vrsti Surog orla (Aquila chrysaetos).

Na temelju toga je JU Agencija u suradnji sa Feđom Čehajićem višim restauratorom Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine dogovorila preparaciju istog.
Ravnatelj JU Agencije za kulturno povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca dr. Anto Brtan je ovom prilikom naglasio da se radi o jednom važnom koraku obogaćenja prirodoslovnog dijela Zbirke ali i da je prostor Plive i Plivskih jezera u mnogočemu prirodno vrijedan i da su to početna terenska istraživanja potvrdila.
Jedinka Surog orla će početka 2026. godine biti izložena u Zbirci i dostupna javnosti, u isto vrijeme bit će dostupan dokument Stručnog obrazloženja javnosti na uvid, naglasio je Brtan.

Ukratko o surom orlu: Suri orao (Aquila chrysaetos)
Eng: Golden Eagle, Njem:Steinadler, Tal: Aquila reale

Suri orao je malobrojna gnjezdarica stanarica krškog dijela BIH i dinarskog luka.
Prava je stanarica koja je cijelu godinu na istom teritoriju, jedino mlade i nesparene jedinke obilaze veća područja u potrazi za partnerom, odnosno teritorijem. Teritorij jednog para iznosi i do 200 km , a pri tom koristi sve tipove staništa osim zatvorenih šuma i gustih šikara koje samo prelijeće.

Biologija:
Hrani se raznolikim plijenom kojeg lovi na tlu nakon potrage iz zraka ili osmatranja s visoke stijene ili stabla. Plijen čine uglavnom srednje veliki sisavci i ptice (zec, jarebica kamenjarka) ili veći gmazovi. Ipak, ovisno u staništu, prilagođava se na različiti plijen od veličine malih glodavaca do mladih papkara, lisica, divljih i domaćih mačaka, kuna i sličnih životinja, a povremeno se hrani i
lešinama. Jedan par uglavnom ima više gnijezda koje smješta na visoke stijene i koristi ih dugi niz godina. Nese po dva jaja koja inkubira 43-45 dana, ali uglavnom preživi samo stariji mladunac kojemu za izlijeganje treba 65-80 dana. Razlog preživljavanju samo jednog mladunca je pojava kainizma, ponašanja u kojem jedan mladunac (uglavnom veći i stariji) ubije drugog.

Opis:
Suri orao je velika grabljivica raspona krila oko 200 cm, nešto veći od zmijara, a manji od bjeloglavog supa. Rep mu je vizualno jednake duljine kao i širina krila. Krila su dugačka s izraženih 6 prstiju i pri jedrenju lagano povijena prema naprijed. Odrasle ptice izgledaju jednoliko tamno s nešto svjetlijom glavom jer su pera na glavi i vratu sa svjetlijim, zlatnožutim vrhovima. Pri dobrim uvjetima se može vidjeti da su različita pera u različitim nijansama smeđe boje. Razlog tomu je postepeno mitarenje koje traje više godina za potpunu izmjenu pera te se na istoj ptici nalaze pera različite starosti, odnosno i nova tamna pera i stara izblijeđena. Mlade jedinke imaju bijelu bazu repa i bijele plohe na potkrilju koje se postepeno smanjuju i nestaju s odrastanjem koje traje oko 5 godina. Ovogodišnje jedinke, na kojima su sva pera nova, su jednolično tamnosmeđe boje s izraženim bijelim plohama na bazi repa i potkrilju. Pri aktivnom letu se izmjeni nekoliko zamaha krilima s kratkim kliženjem, a zamasi krila su sporiji nego u škanjca i s blagim savijanjem krila. Pri jedrenju su krila ravna, lagano usmjerena prema gore s dugačkim, prema gore savijenim najdužim primarnim perima (prstima).

Slične vrste:
Suri orao se teško zamijeni s nekom drugom grabljivicom na području Velebita ako je moguće procijeniti veličinu ptice. Nešto manji zmijar je znatno svjetliji, a veći bjeloglavi sup znatno kraćeg repa i širih krila, svjetlijih pokrovnih pera i sasvim drugačije glave. Znatno manji škanjac se može zamijeniti sa surim orlom samo na većoj udaljenosti kad se ne vidi obojenost te u toj situaciji treba pripaziti na dulji rep i krila zbog čega suri orao izgleda manje kompaktno. Ugroženost: Suri orao je kritično ugrožena gnjezdarica ali se globalno smatra tek najmanje zabrinjavajućom vrstom (LC) zbog ogromnog areala koji zauzima veći dio kopnenog dijela sjeverne zemljine polutke.

Praćenje:
Dugogodišnje korištenje istih lokacija gniježđenja olakšava praćenje parova ove vrste i često je dovoljno samo provjeriti gnijezda poznata iz prethodnih godina. Odrasle jedinke se u blizini gnijezda zadržavaju i odmaraju cijelu godinu osim kada su naravno, u potrazi za hranom. Na gnijezdo već u rano proljeće nadodaju grane sa zelenim lišćem (npr. grane bora) te se i po tome prepoznaje prisustvo odraslih ptica. Ipak, gnijezdo može dorađivati i samo jedna, nesparena jedinka. Ako se ne ustanovi aktivnost na nekoj, otprije poznatoj lokaciji, potrebno je pregledati potencijalna mjesta (okomite stijene) u krugu do 10 km je jer je moguće da je par promijenio mjesto gniježđenja unutar istog teritorija. Iznimno može izgraditi gnijezda na stablima koje je vrlo teško pronaći.