Posebno zanimljivo je predanje o mučeničkoj smrti kralja Stjepana Tomaševića. Pripovijeda se da je sultan Mehmed Fatih II želio zarobiti kralja koji se krio u Ključu te je za njim poslao Mahmud-pašu sa 20.000 konjanika. No, sultanovi podanici nisu uspjeli prići dobro utvrđenom gradu već su počeli pregovarati s kraljem. Mahmud-paša je kralju i njegovoj porodici obećao sigurnost, ali kada se predao obećanje je pogaženo.

Prema predanju, sultan je, da bi umirio svoju savjest, izdao fetvu prema kojoj on kao gospodar nije bio dužan održati riječ svog podanika.

Sultan je htio da kralj pati nakon smrti, pripovijeda se, te je naredio da kralj bude pokopan na mjestu koje se uvijek vidi iz Jajca, ali sa kojeg se ne može vidjeti Jajce. Historičari pišu da su kralju živom oderali kožu i privezali ga za kolac te su njegovo tijelo sahranjivali uz udaranje u bubanj načinjen od njegove kože.

Godine 1888. Ćiro Truhelka je iskopao kosti kralja Stjepana Tomaševića i od tada se one nalaze u Franjevačkom samostanu.

(visitmycountry.net)

U zatišjima su vođeni razgovori s bosanskim dvorom da se ugovori svadba despotove djevojčice i mladoga bosanskog princa. Ugovorena je i zakazana i vlast nad Srbijom preuzeta tijekom miseca lažnjaka (ožujak/mart) godišća tisuć četiri stotine pedeset i devetoga, a svadba se održa u prevrtljivom i okrutnom misecu travnju iste.

Rođenje bosanskog princa

Možda je marljiva i učena gospođa Truhelka, Ćirina sestra Jagoda, zavirujući u bratova slavna otkrića bosanske drevnosti, znala više nego što je u svom romanu Vojača, objavljenu u Sarajevu prije stotinu i pet godina, znala gdje se mladićem krio budući kralj koji će, potpuno nenajavljeno, naslijediti Tvrtka II. Tvrtkovića Kotromanića. Ali nije znala gdje je sretna Vojača rodila svom zaljubljenu mužu Stjepanu Tomašu sina prvijenca, Stipana!

Tajnom je koprenom prekriven život ljubavne mladosti Vojače i Stjepana Tomaša; živio je u nekoj zabiti, kažu ljetopisci, strijepeći za svoj život u dinastičkim borbama između pristalica kralja Tvrtka II. i kralja Ostoje, za kojeg će, za tog potonjeg, tek kad jednoć u planinsku brvnaru starog patarena upadoše glasonoše bosanskog stanka, čuti krajnju istinu: tražili su mladića koji se zove Stjepan Tomaš, jer je – sin Ostojin.

Rođen s nekom ženom neznanom u tajnosti, ali – da je sin, a to se poreci ne može! lzabrali smo tebe, rekli su, za istinskoga kralja bosanskoga, jer u tebi je krv Ostojina, bosanska od početka svijeta. lzabrali smo tebe, a ne brata tvojega, Radivoja, koji Turcima potpomognut prijestolje išće za sebe samoga. Vojača je stajala skamenjena od čudesna preokreta, od sudbinskog zaleta koji u jednom hipu podiže ljude iz stanja najbjednijega u stanje zlatne omame! Na grudima joj je plakao dječak, zgranut slikom ljudi s mačevima a lica presvučenih zastrašujućim maskama iza kojih su gorjele samo žareće oči.

Kralj Bosanski Stjepan Tomaš kotromanić – kažu kronike franjevačke

bi ubijen od ruke svoga sina i ruke svoga brata…

A kad na prijestolje sjede i osvrnu se unutanjoj zemlji Kraljevstva bosanskoga i po svijetu koji ga je zapljuskivao i u svakoj prigodici progutati hotio, naiđoše silne nevolje: Papa je grmio protiv žestoke hereze što je cijelu Bosnu poklopila, da i sami kralj u opačini život svoj provodi, da u braku nevjeran s nevjerom bludniči, da će poslati križare koji će sve u krvi potopiti i sve nevjerno potamaniti. A sa Istoka čula se jeka bubnjeva, čulo se obrušavanje “nepobjediva i nerazrušiva” Konstaninopolja!

Da ga poput mrava ne zgaze, sagnu šiju i zaroni u vodu krstionice, zajedno sa malodobnim sinom, dragim prvorođenim sinom, princom bosanskim. A ljubav? A Vojača? A zakletve koje su u didovoj nazočnosti izricali poput bijelih golubova, što će s njezinom prisegom najjačega među vjenčavajućim Bošnjanima i Bošnjankama –da će mu dobra biti, i da će mu virna biti sve do svoje smrti?!

Pred drmajućim granicama bosanskog orsaga, okrenu leđa svemu, pa prionu uz Crkvu rimsku, puneći grudi nadom u spas Bosne i naroda svojega u njoj, dobrih Bošnjana! Mijenjajući grozničavu sadašnjost za bilo kakvu budućnost, mogao je vidjeti gotovo sve, osim svoga kraja. Jer, baš kao što je Eshil u Okovanu Prometeju zloguko, nadnijet nad sudbinu ljudi, rekao:

Smrtniku uskratih da sagleda svoj kraj.

A kakav li mu lijek za to nađe ti?

Njegovu grud napućih slijepim nadama.

Bošnjanin, despot na srpskom prijestolju

Baš tako, kroz odmotane godine koje su žestoko napinjale svaku stvar u Bosni, svako bosansko žiće, dođoše i one potrage za nevjestom: Vidje Tomaš da u susjednoj, u despotovini serbskoj, u despota Lazara Brankovića nema nasljednika ali ima Jelaču, čisto dijete od dvanaest godina.

Naskoro, smrt zateče Lazara, i to u godini 1458., kad se sastavi namjesništvo nad despotovinom s Mihailom Anđelovićem, ratu vićnu, i bratom despotovim, slijepim Stefanom, i ženom Lazarovom, despoticom Jerinom. A desi se i to da Mihailo imade brata koji je i do vezirskih časti dosezao, Mahmud-pašu, vojskovođu u turskoj vojsci, beglerbega Rumelije, znamenita pjesnika uz to, pod tajnim imenom – Adni, hej! Pa se desi da taj Mihailo propusti jedan odred Turaka u Smederevo! Pa ga zbog toga okovaše lancima i željezom, a sudbinu despotovine dadoše u ruke onoga slijepoga brata Lazareva, tužnog Stefana. Ni oni što svijet promatraju s oba oka, malo dobra u svijetu mogu vidjeti, a kamoli slijepi što opipava svaku stopu na kojoj se treba uspraviti!

U zatišjima su vođeni razgovori s bosanskim dvorom da se ugovori svadba despotove djevojčice i mladoga bosanskog princa. Ugovorena je i zakazana i vlast nad Srbijom preuzeta tijekom miseca lažnjaka (ožujak/mart)godišća tisuć četiri stotine pedeset i devetoga, a svadba se održa u prevrtljivom i okrutnom misecu travnju iste. A siroti, za što li samo kriv, slijepi despot, vladar od puke nevolje, Stefan Branković, izgnan bi iz vlastitoga otačstva.

Pa šta će sad bili! Nesretne li zvijezde princa bosanskoga! Na srpskom prijestolju ispuni sedamdeset dana, ni da ga zagrije, pa doživje da vidi kako mu iz ruku ispadaju uzengije vlasti i nesmiljeno tursko oduzimanje tvrdoga grada Smedereva! Sve se to zbi u danu 20., u mjesecu juniju, u istoj, kobnoj, 1459. Stric mu je, onaj svima sumnjivi lijepi Radivoj, pregovarao s Turcima o uvjetima predaje Smedereva, despotovine, smederevskoga blaga i zatamnjenih života: dali su im iznijet što se iznijeti dade, uključiv i živu glavu, u svoju bosansku domaju.

Mara (Jelena) Branković

Marija Branković (poznata i kao Mara, Jelena i Jelača) posljednja bosanska kraljica, bila je žena kralja Stjepana Tomaševića.
Iako se njena svekrva, kraljica Katarina, često spominje kao posljednja bosanska kraljica, to je zapravo bila Marija.
Ona je bila kćerka srpskoga despota Lazara Brankovića, vladajućeg srpskog despota, i bizantske princeze, Jelene Paleolog, kćerke brata posljednjeg bizantskog cara Ivana viii Paleologa. Rođena je oko 1447. godine i krštena kao Jelena.

Kako nije imala braće već samo dvije sestre, Jerinu i Milicu, 1. aprila 1459. godine kao dvanaestogodišnjakinja udata je za Stjepana Tomaševića, bosanskog prestolonasljednika,
najstarijeg sina tadašnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša i krstjanke Vojače.

Brak je sklopljen kako bi on preko nje dobio pravo na srpsku despotovinu, a bračne ugovore vodili su Marijina majka, tada već udovica, despotica Jelena i kralj Stjepan
Tomaš. U sklopu braka, Jelena se preobratila na rimokatoličanstvo i uzela ime Marija.

Vladavina Stjepana Tomaševića u Srbiji je bila kratkoga vijeka.
U julu 1459. godine osmanski sultan Mehmed II osvojio je Srbiju, te su Tomašević i Marija bili prisiljeni skloniti se na dvor njegovog oca u Bosni.

Izvori: Ibrahim Kajan –  Pogled u Bosnu . Tragom bosanskih kraljeva.

Aida Zaćiragić –  Žene iz priča i legendi Bosne i Hercegovine.

Na nadmorskoj visini od 470 metara nalazi se tvrđava. Građena je u 13. stoljeću i dograđivana za vrijeme osmanske, a zatim austrougarske vlasti. Ostaci prozora ukazuju na to da je tu građena i palača. U sklopu tvrđave se nalaze baruthana i rezervoar za vodu iz kojeg se vodom i danas snabdijevaju okolne kuće. Prema nekim navodima, od tvrđave do vodopada u Jajcu je izgrađen podzemni tunel za vrijeme vladavine Josipa Broza Tita, no, taj tunel je zakopan.

Na samom ulazu u tvrđavu se nalazi portal s grbom kralja Stjepana Tomaševića. Danas, krenete li ka tvrđavi, uglavnom možete sresti zaljubljene parove koji odlaze da uživaju u tišini i pogledu na grad te slušaju šaputanje starih zidina.

U Jajce dolaze brojni turisti iz zemalja regije, ali i inozemstva. Posjećuju srednjovjekovni kompleks grada koji je bio kandidovan za listu UNESCO-a, ali je kandidatura povučena, posjećuju i predivne bogomolje, stare kuće, dolaze da čuju historiju jedne zemlje, obiđu hram biga Mitreja – nepobjedivog boga Sunca, sagrađen u 4. stoljeću, džamiju Esme Sultanije, ali i da vide kosti posljednjeg bosanskog kralja, koje su smještene u Franjevačkom samostanu u Jajcu, u staklenom lijesu.

(visitmycountry.net)

Pozivaju se svi na ovogodišnji program Pokladne povorke i Bala pod maskama!

Poziv prenosimo u cijelosti:

“Dragi naši sugrađani,

Kao što je to već poznato i ove godine održat će se neizostavna Napretkova manifestacija „Bal pod maskama“ 06. veljače 2016. godine u hotelu Turist s početkom u 19 sati. Vjerujemo da ćete se kao i svake godine odazvati u velikom broju i oduševiti nas svojim kreacijama koje iz godine u godinu maštovitija.

Također ste svi pozvani na „Pokladnu povorku“ koja će se održati ispred Doma kulture 09. veljače 2016. godine. Na ovogodišnjoj Pokladnoj povorci očekujemo nekoliko stotina sudionika. Organizator ovog programa je HKD Napredak Jajce, O.Š.“Braća Jezerčić-Divičani“, O.Š. 13.Rujan i JPU Dječiji vrtić “Bare”. Dođite podržati djecu u njihovoj kreativnosti i maštovitosti.

S nestrpljenjem vas iščekujemo.”

Danas Jajce ponosno nosi naziv – Kraljevski grad. Naime, tu je krunisan posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević u Crkvi Svete Marije. Crkva se nalazi unutar historijske jezgre grada, a puni naziv je Crkva Svete Marije sa Zvonikom Svetog Luke. Naime, kada se kćerka srpskog despota Lazara, Jelena Branković, udala za Stjepana Tomaševića, u miraz je donijela moći sv. Luke Evanđeliste. Tako je uz samu crkvu izgrađen toranj – Zvonik Svetog Luke, koji su radili domaći majstori. Visok je 23,15 metara i danas je jedini sačuvani srednjovjekovni zvonik u kontinentalnom dijelu Balkana.

Crkva je za vrijeme osmanske vlasti pretvorena u džamiju i nazvana Sultan-Sulejmanova džamija. Međutim, dok je objekt korišten kao mjesto za molitvu muslimana nekoliko puta je gorio u požarima, što su mještani shvatali kao znak da se objektu ne smije mijenjati namjena. Nakon požara 1832. godine od zgrade su ostali samo zidovi

(visitmycountry.net)

U svjetskom turizmu prošle je godine zabilježeno rekordnih 1,2 milijarde međunarodnih dolazaka, što je 50 miliona ili 4,4 posto više nego u 2014. godini, a na listi zemalja koje su zabilježile najznačajniji rast turističkih posjeta nalazi se i Bosna i Hercegovina, navodi se u izvještaju Svjetske turističke organizacije (UNWTO).

UNWTO u novom izdanju Svjetskog turističkog barometra ističe da je 2015. bila šesta godina zaredom s natprosječnim rastom međunarodnih turističkih dolazaka. Prema podacima UNWTO-a Evropa je i dalje najposjećenija regija svijeta sa 609 miliona dolazaka, što je za pet posto više u odnosu na godinu ranije, dok je Francuska zadržala epitet najposjećenije države.

Naime Francusku je, uprkos napadima koji su se desili u ovoj zemlji, prošle godine posjetilo 86,3 miliona turista, tri posto više nego godinu ranije. Sjedinjene Američke Države su druga najpopularnija svjetska destinacija, sa 77,9 miliona posjetitelja u kojoj je također zabilježen rast od skoro dva posto.

Među vodećim svjetskim destinacijama našle su se i Španija, Kina, Italija, Turska, Njemačka, Meksiko i Rusija. Najveći procenat povećanja broja posjetitelja prošle godine zabilježen je u Paragvaju i Tadžikistanu. Ove dvije države je prošle godine posjetilo čak 97, odnosno 94 posto više turista u odnosu na godinu ranije.

Među deset vodećih zemalja u kojima je prošle godine zabilježen rast stranih turista je i Bosna i Hercegovina, koja se našla iza Japana i Islanda.

Prema podacima UNWTO, BiH je tokom prošle godine posjetilo čak 28,2 posto više turista u odnosu na 2014. godinu, zbog čega se BiH našla ispred egzotičnih država poput Paname, Tajlanda i Sejšela, zemlje koje su također zabilježile rast turističkih posjeta.

U izvještaju UNWTO navodi se da su turisti iz Kine, SAD-a i Velike Britanije najviše putovali, dok se udjel država poput Rusije i Brazila znatno smanjio zbog ekonomskih ograničenja u obje zemlje. Pored Kineza, Amerikanaca i Britanaca koji su najviše trošili u protekloj godini, turisti iz Njemačke, Italije i Australije trošili su po dva posto više u odnosu na godinu ranije, dok su Francuzi i Kanađani smanjili potrošnju.

Iz Svjetske turističke organizacije navode da se s obzirom na pozitivne trendove potražnje i ove godine očekuje sličan porast.

(Anadolu Agency)

Jajce, in the central region of Bosnia and Herzegovina, is a historic city all about falling water. Famous for its enormous waterfall in the middle of town, the meeting of two rivers – the Pliva and the Vrbas – established the region in the 14th century as the capital of the then Kingdom of Bosnia.  There’s a town castle, old fortified city walls, high mountains and deep river valleys. And just downstream, in the area of the Pliva Lakes, is a collection of about 20 little huts that once served as watermills for local farmers.

More…

Atlas Obscura on Slate is a blog about the world’s hidden wonders.