Svaki grad ima svoju historiju, ali jedan od malobrojnih gradova koji brižno čuva veliki dio historije ove zemlje je Jajce. Kada prođete kroz gradske kapije i zaputite se ka tvrđavi, tada pustite zidine da vam ispričaju kako je nastajao grad, branio se i prkosio, bio osvajan i mijenjan i kako se u njemu rađala jedna nova država.
Dolina Plive i Vrbasa je bila nastanjena još u antičko doba, no, grad Jajce se razvija tek u srednjem vijeku (14. i 15. stoljeću). Utemeljitelj grada je Hrvoje Vukčić Hrvatinić.
Prema navodima putopisaca, Vukčić Hrvatinić je odlučio sagraditi Jajce prema kastelu Jaje (Castell del Uovo) u blizini Napulja, pa je tako ovaj gradić i dobio ime. Mada, postoje i neka predanja da su tokom zidanja tvrđave u malter stavljali jaja kako bi bio čvršći, pa otuda i ime grada, dok postoji i legenda o tome da je grad sagrađen na jajolikoj stijeni.
Tvrđava koja prkosi umjesto dvora
Iako se ne može pouzdano tvrditi kako je grad dobio ime, posve je sigurno da se za vrijeme Hrvoja Vukčića Hrvatinića, sina velikog vojvode bosanskog Vukca Hrvatinića, grad razvio.
Zamislio je Vukčić Hrvatinić da Jajce izgleda kao prekrasan dvor s jakim bedemima koji bi štitili od neprijateljskih navala, no, vremenom je grad postao tvrđava.
Krunisanje kralja i moći Svetog Luke
Danas Jajce ponosno nosi naziv – Kraljevski grad. Naime, tu je krunisan posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević u Crkvi Svete Marije. Crkva se nalazi unutar historijske jezgre grada, a puni naziv je Crkva Svete Marije sa Zvonikom Svetog Luke. Naime, kada se kćerka srpskog despota Lazara, Jelena Branković, udala za Stjepana Tomaševića, u miraz je donijela moći sv. Luke Evanđeliste. Tako je uz samu crkvu izgrađen toranj – Zvonik Svetog Luke, koji su radili domaći majstori. Visok je 23,15 metara i danas je jedini sačuvani srednjovjekovni zvonik u kontinentalnom dijelu Balkana.
Crkva je za vrijeme osmanske vlasti pretvorena u džamiju i nazvana Sultan-Sulejmanova džamija. Međutim, dok je objekt korišten kao mjesto za molitvu muslimana nekoliko puta je gorio u požarima, što su mještani shvatali kao znak da se objektu ne smije mijenjati namjena. Nakon požara 1832. godine od zgrade su ostali samo zidovi.
Prazne katakombe kao skrovište za Josipa Broza Tita
Samo nekoliko metara dalje od crkve nalazi se Medvjed kula. Prema narodnim predanjima, tu su se nekad nalazili medvjedi, a u kulu su zatvarani zarobljenici i svi neposlušnici. Sagrađena je u 15. stoljeću, a zidovi kule su debeli i do šest metara.
Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca planira u narednom periodu restaurirati kulu i već su počeli pripremni radovi.
Preko puta Medvjed kule nalaze se katakombe, no tu nije niko sahranjen. Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić zahtijevao je da katakombe budu isklesane i da tu bude sahranjen on i njegova porodica, međutim nije dočekao završetak radova.
Iako niko nije sahranjen u katakombama, one imaju neku mističnost. Prigušeno svjetlo, prazni sarkofazi, oltar i krst kao da strogo čuvaju neku tajnu. Upravo tu se krio i Josip Broz Tito.
Neosvojiva tvrđava
Na nadmorskoj visini od 470 metara nalazi se tvrđava. Građena je u 13. stoljeću i dograđivana za vrijeme osmanske, a zatim austrougarske vlasti. Ostaci prozora ukazuju na to da je tu građena i palača. U sklopu tvrđave se nalaze baruthana i rezervoar za vodu iz kojeg se vodom i danas snabdijevaju okolne kuće. Prema nekim navodima, od tvrđave do vodopada u Jajcu je izgrađen podzemni tunel za vrijeme vladavine Josipa Broza Tita, no, taj tunel je zakopan.
Na samom ulazu u tvrđavu se nalazi portal s grbom kralja Stjepana Tomaševića. Danas, krenete li ka tvrđavi, uglavnom možete sresti zaljubljene parove koji odlaze da uživaju u tišini i pogledu na grad te slušaju šaputanje starih zidina.
U Jajce dolaze brojni turisti iz zemalja regije, ali i inozemstva. Posjećuju srednjovjekovni kompleks grada koji je bio kandidovan za listu UNESCO-a, ali je kandidatura povučena, posjećuju i predivne bogomolje, stare kuće, dolaze da čuju historiju jedne zemlje, obiđu hram biga Mitreja – nepobjedivog boga Sunca, sagrađen u 4. stoljeću, džamiju Esme Sultanije, ali i da vide kosti posljednjeg bosanskog kralja, koje su smještene u Franjevačkom samostanu u Jajcu, u staklenom lijesu.
Mučenička smrt posljednjeg bosanskog kralja
Posebno zanimljivo je predanje o mučeničkoj smrti kralja Stjepana Tomaševića. Pripovijeda se da je sultan Mehmed Fatih II želio zarobiti kralja koji se krio u Ključu te je za njim poslao Mahmud-pašu sa 20.000 konjanika. No, sultanovi podanici nisu uspjeli prići dobro utvrđenom gradu već su počeli pregovarati s kraljem. Mahmud-paša je kralju i njegovoj porodici obećao sigurnost, ali kada se predao obećanje je pogaženo.
Prema predanju, sultan je, da bi umirio svoju savjest, izdao fetvu prema kojoj on kao gospodar nije bio dužan održati riječ svog podanika.
Sultan je htio da kralj pati nakon smrti, pripovijeda se, te je naredio da kralj bude pokopan na mjestu koje se uvijek vidi iz Jajca, ali sa kojeg se ne može vidjeti Jajce. Historičari pišu da su kralju živom oderali kožu i privezali ga za kolac te su njegovo tijelo sahranjivali uz udaranje u bubanj načinjen od njegove kože. (“Jajce u narodnoj predaji”, Ališa Softić i Ljiljana Ševo)
Godine 1888. Ćiro Truhelka je iskopao kosti kralja Stjepana Tomaševića i od tada se one nalaze u Franjevačkom samostanu.
(klix.ba)
