ŽENE IZ PRIČA I LEGENDI BOSNE I HERCEGOVINE – ESMA SULTANIJA

piše: Aida Zaćiragić

Esme Sultanije džamija nalazila se u centru jajačke čaršije, u glavnoj ulici koja povezuje srednjovjekovna gradska vrata, Travničku i Banjalučku kapiju. Prema tarihu koji se nalazio iznad portala, džamija je podignuta 1749./1953. godine. Tarih ukazuje da je na tom mjestu postojala ranije džamija Mir Mustafe Čehaje Vinačkog, koja je najvjerovatnije izgorjela u velikom požaru krajem XVIII vijeka.


Pripadala je centralnom potkupolnom tipu džamije, sa natkrivenim sofama i kamenom munarom visokom 29 metara. Prema M. Mujezinoviću ova džamija je spadala među posljednje izgrađene džamije u Bosni i Hercegovini koje su bile pokrivene kupolom. U sklopu džamijskog kompleksa nalazili su se i prelijepi šadrvan, mekteb i mezarje. Objekat Esme Sultanije džamije u potpunosti je srušen 1993. godine. Obnovljen je konačno 2008. godine. Malo je historijskih podataka o izgradnju džamije Esme Sultanije, a zato legenda o njenoj izgradnji koju je narod ispredao stoljećima spada među najljepše i najpoetičnije legende bosanskohercegovačke tradicije.

Esma Sultanija, kako je narod naziva, bila je kćerka sultana i žena travničkog vezira. Suočena sa teškom bolešću Esma Sultanija je tražila lijeka na sve strane. I onda kada su svi ljekari odustali od liječenja, Esma Sultanija se obratila imamima.

Mnogi imami su joj nastojali pomoći, ali sve je bilo uzalud. Napokon jedan od imama je posavjetovao Esmu Sultaniju i kazao joj da ako svojim novcem napravi most preko rijeke koja sa velike visine pada u drugu rijeku, a pored te rijeke džamiju, da se može nadati ozdravljenju.

Polovinom osamnaestog stoljeća tursko carstvo je bilo prostrano. Narodno predanje kazuje da se tako jedinstveno mjesto tražilo širom carstva i da je napokon nađeno nadomak Travnika u Jajcu. Esma Sultanija je prodala svoj nakit i tim novcem izgradila drveni most na Plivi, a nadomak plivskog vodopada jednu od najljepših džamija u Bosni i Hercegovini.

Ovdje prestaje narodno predanje, ali historijski podaci kazuju da je u narednim stoljećima džamija Esme Sultanije bila jedina džamija u Bosni i Hercegovini koja je ime dobila po ženi, odnosno njenom imenu. Bila je džamija Esme Sultanije u tom periodu centar vjerskog i kulturnog okupljanja Bošnjaka, koji su uz pomoć imama sačuvali stoljetnu tradiciju.” (1)

Legenda o Esmi sultaniji

”Bilo je to u proliće 1747., kad se Esma Sultanija, mlada hanuma namisnika Bosne Mehmed- paše, naglo razboli. Iz dana u dan sve je više slabila, a da je ni jedan hećim nije uzmoći mogao izvaditi. No, bila je u donjoj mahali kaurkinja koja je od soja krstijanskoga, pa je ona posavjetovala da ode lijeka tražit od jedne pametne žene tamo, što u zvizde gledat zna. I uputi se Esma Sultanija u donje kraje i nađe na rečenu ženu, zvizdaricu imenom Ljubu Vidakovu. Esma Sultanija je uhvati za ruku, i zakle je Bogom istinitim da joj kaže hoće li ozdraviti ili neće.

Ljuba listala po nekim tefterima, pa kad završi, pogleda je tužno:

– Neš ozdravit lipa anumo…

Esma Sultanija obori glavu i briznu u plač.

 

– …dok ne staviš kamen na kamen tamo di se voli, tamo di se mrzi i tamo di se moli! Evo, tako ti je u ćitabu zapisano! Ali ne tide joj više ništa reći, niti stide zlata ni dukata. I povrati se Esma Sultanija svojim dvorima u grad Jajce, dumajući o svemu što je zvizdarica ispričala. Ni efendija Hadži Lojo nije znao o čemu se tu radi, već samo odmahivao rukom tvrdeći da su to šejtanska posla. A negdi s početkom lita dođe nova sluškinja Halima, da hizmet čini u Esme Sultanije i kad ču za tu priču ponudi se da odgonetne. Esma Sultanija je sve ispitivala od kud je, šta je i ispostavilo se da je i Halima iz donjih kraja. To bi čudno Esmi Sultaniji, ali je pusti da odgonetne.

 

I Halima joj objasni:

– Eto, tribaš sagraditi ćupriju!

– Ćupriju???

– Dvi ćuprije!

– Baš dvi?

– Dvi?

– I to je sve?

– Nije plemenita hanumo! Jedna ćuprija mora biti tamo di se neko voli, ali ne mere jedno drugom prići. Druga mora biti di je neka omraza nastala, pa će je voda ispod ćuprije odnit. A uz to trebaš i džamiju sagradit, kamen na kamen, tamo di se moli.

Esma Sultanija rasproda sav nakit kojeg je imala i dade da se naprave dvi ćuprije i jedna džamija. Nisu dugo tražili i nađoše misto na kom su se dvoje mladih volili, ali su bili rastavljeni Vrbasom. Tu niče prva ćuprija. Na drugom mistu nađoše braću u omrazi s dvi strane rike i tu podigoše most, i braća se izmiriše i dovika se ne posvađaše.

A u mahali, u bostanu Bibe Selimove, gdje se kazivaju, uz lipu navik molio dedo Idriz, dade Esma Sultanija da se sagradi lipa džamija.

Od tad ona posve ozdravi i dočeka duboku starost na svojoj kuli, a narod pripovida s kolina na kolino priču o Esmi Sultaniji.” (2)

Moram reći da je u narodu uvriježeno vjerovanje da je Esma Sultanija umrla i da nije dočekala da se džamija završi.

Azra, Indira, Zinaida


U tom istom gradu, mnogo kasnije, rođena je djevojčica toplih smeđih očiju, kojoj su roditelji dali ime Azra. U sjećanju mi je ostala stara, bosanska kuća Azrine tetke koja je sama u njoj živjela i u kojoj smo rado provodili vrijeme naročito zimi. Kuća se nalazila na osami, na kraju bašte, uz staru napuštenu cvjećaru. Bilo je nečeg posebno uzbudljivog u toj staroj kući, valjda zbog osjećaja opasnosti, zbog straha da bi neko svaki čas mogao pokucati na niske krhke prozore, pokrivene tankim bijelim zavjesama. Šporet je bio stari, na drva, a naši obrazi su gorjeli što od vatre, što od bezbrižnog kikotanja. Taj veseli kikot prekinulo je saznanje o Azrinoj teškoj bolesti koja je došla neočekivano i unijela tegobu u naše mlade živote. Čini mi se, desetak mi je godina. Pozvana sam na rođendan kod Alme. Alma je starija djevojčica pa sam uzbuđena što ću sresti Almine drugarice, Silhanu i lijepu Zinaidu. Obukla sam bijele štrample i bež haljinu. Plesaće se uz disco muziku, biraće se i mis rođendana. Na kraju ta ”laskava titula” pripade meni, potpuno neočekivano, ostavivši me u čudu. Odrasle smo. Zinaida se udala i postala majka preslatkih blizanaca. S osmijehom, tužila se da su dječaci nestašni i da ih jedva stiže. Došla je ’92. Azra je svoje prve izbjegličke dane provodila u Splitu. Stanje joj se pogoršalo, sjedila je u kolicima nepokretna. Uz sebe je imala jedan video aparat koji je ljubomorno čuvala i koji bi prodala ako joj bude trebalo za liječenja.

Indira je ostala kao jedna od posljednjih u gradu, radeći kao medicinska sestra i njegovala je ranjenike. I ona je napustila grad među posljednjima i stigla u Split. Srešće se s Azrom, ali prvo će otići sa nekim ljudima koje je njegovala na kafu. Desila se saobraćajna nesreća. Svi su preživjeli osim Indire. Zinaida je otputovala s mužem i dječacima u Njemačku, a kasnije je stigla vijest da je i ona teško bolesna. Po svoj prilici neće preživjeti. Umrla je jednog hladnog, decembarskog dana. U međuvremenu, Azra je stigla u Dansku na liječenje. Prolazile su godine neuspjelog liječenja.

Umorna od svega imala je samo jednu želju, da je sahrane pored Indire i Zinaide. Želja joj je ispunjena.

 

 

 

 

(Jajce Online/PROMO)

READ MORE

HAZIM EMINEFENDIĆ: O JAJAČKIM STARINAMA

Kao što je poznato, na ostacima gradina iz antičkog perioda izrasla je moćna srednjovjekovna utvrda koja se sastoji od tvrđave, kula, kapija i tabija gradskog bedema.

Unutar ovog homogenog i skladno povezanog ansambla formirala se, vremenom, impozantna urbana i sakralna arhitektura. Sva ova zdanja svojom monumentalnošću, oblikom ljepotom i graditeljskim materijalom koji je izdržao zub vremena djeluju na čovjeka kao neka kulisa na pozornici koja dočarava jedno vrijeme koje je prohujalo, ali koje je iza sebe ostavilo baštinu trajne vrijednosti.


Od dolaska Turaka do danas, arhitektura može se po “hronološkoj stilskoj pripadnosti“ podijeliti u nekoliko osnovnih kategorija: bosanska orijentalna arhitektura; osavremenjena bosanska orijentalna arhitektura; objekti koji ne pripadaju nijednom stilu.

Grad Jajce za vrijeme austrougarske okupacije i između dva rata mogli bismo podijeliti u tri zone. Prvo zonu čini zanatski i trgovački dio grada, a zauzimala je prostor između Travničke i Banjalučke kapije. Ova zona se nekada  zvala čarsimahala (glavna ulica između kapija). Drugu zonu čini stambeni dio grada, a zauzimala je prostor s jedne i druge strane trgovačke i zanatske zone i izvan gradskih bedema. U ovim dvjema zonama razmješteni  su kulturnoistorijski spomenici koji se skladno uklapaju u stari dio grada.

Poslije austrougarske okupacije nastaje treća, tj. industrijska zona, na desnoj obali Plive i lijevoj obali Vrbasa, pored samog grada, koja unosi nov elemenat u urbanizaciju i arhitekturu grada. U trgovačkoj i zanatskoj zoni odvijao se cjelokupan privredni, upravni, prosvjetni, kulturni i religiozni život žitelja grada. Čaršiju su činili dućani, zanatske radnje, hoteli, hanovi, kafane (kahvane) i krčme koje su bile stiješnjene jedna uz drugu, kao saće meda.

U gradu Jajcu uvijek je bilo ljubitelja starina. Oni su čuvali spomeničko blago svog grada, otimali zubu vremena i ljudskog neznanja sve ono što se oteti moglo.

Najveća opasnost nadvila se nad ovim gradom poslije oslobođenja (poslije 2. Svj. rata) kada su  neki novi arhitekti, nesposobni da cijene ono što su naslijedili, počeli u starom tkivu(u centru grada) da grade javne i stambene zgrade koje po svojim mjerilima i arhitektonskim formama nisu imale ništa zajedničkog sa postojećim.

Ono što je stoljećima rađeno i građeno, ipak nije baš lako uništiti, a ni stanovnici Jajca nisu se tako lako željeli odreći nekih svojim simbola. Svo spomeničko blago nije ostalo u Jajcu. Ono je iščezavalo raznim kanalima, otimačinom i pljačkom austrougarskih, njemačkih i drugih okupatora i odnošeno u razne krajeve germanskih i drugih zemalja.“

 

 

 

(Hazim Eminefendic „Jajce 1878-1941“, Jajce 1989. godine/Jajce grad muzej)

READ MORE

U PRODAJI KNJIGA: “Skriveno blago jajačkog kraja”

Knjigu “Skriveno blago jajačkog kraja”  možete kupiti u prostorijama JU Agencije Jajce, na katakombama i u info centru, svakim radnim danom od 9:00h do 16:00h. Knjiga sadrži geološko – petrografsku, mineralošku i palentološku zbirku, te nova saznanja o geologiji šireg područja Općine Jajce u Bosni i Hercegovini. Autori knjige su Darije Puizina i Atif Kučuković.


READ MORE

II. Kongres eko i održivog turizma

U Zagrebu je prošlog tjedna održan 2. Kongres eko i održivog turizma, na kojem je imao priliku izlagati gosp. Dragan Glavaš ispred JU Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca. Potaknuti pozitivnim radom Agencije, organizator je smatrao prikladnim način organiziranja i djelovanja u destinaciji predstaviti na Kongresu. Glavaš je pod mentorstvom prof. dr. sc. Emira Temimovića izlagao stručni rad pod nazivom “Očuvanje i unapređenje prirodne baštine Općine Jajce putem razvoja eko turizma”.

Zaključke te proglas za medije možete pročitati u nastavku, a same radove ćete imati priliku preuzeti u JU Agenciji na proljeće.

Zbog nastojanja edukacije prema tradicijskim znanjima i vještinama, zaštiti nacionalne vrijednosti – endemičnih sorti i pasmina, kao i  kulinarske baštine, s ciljem formiranja novih mladih generacija i animiranju za razvoj eko turizma i proizvodnju zdrave hrane u ruralnim područjima, partneri Kongresu mnoge su obrazovne ustanove i udruge, uz Kongres vezane i od održanog prvog 2014. godine: Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet, Sveučilište u Mostaru, BiH, Visoka škola za menadžment i dizajn Aspira, Split, Udruga obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske Život, Rewilding Europe i Rewilding Velebit. Organizator je u rad Kongresa u dva dana održavanja, aktivno pridružio i 70 studenata – poljoprivrednih stručnjaka i turističkih managera Hrvatske u budućnosti.


Nužno je prepoznavanje svih potencijala kojima smo okruženi, poticanje na ozbiljan pristup i odgovorno gospodarenje istima od strane države i najava izradbe nove strategije razvoja ruralnog turizma Hrvatske

Uz kongres je i hrvatsko selo, mnogi sudionici u dvorani doputovali su direktno s polja Slavonije u želji za edukacijom i opstankom, što je rijetkost za hrvatske poslovne skupove. U svijetu je poljoprivrednik ugledan i imućan član društva jer svojim radom pridonosi očuvanju baštine. Stoga su posebna nastojanja održavanjem 2. kongresa eko i održivog turizma za konkretnom revitalizacijom kontinentalne Hrvatske i Dalmatinske zagore, otoka – prepoznavanje svih potencijala kojima smo okruženi i poticanje na ozbiljan pristup i odgovorno gospodarenje istima od strane države, što je prilikom pozdravnog govora istaknuo ravnatelj znanstveno-stručnog odbora Kongresa, dr. sc. Marko Jelić, prodekan Visoke škole za menadžment i dizajn Aspira, Split. Ispred Ministarstva turizma, okupljene je pozdravila Jelena Šobat iz Uprave za konkurentnost. Gđa. Šobat naglasila je kako eko turizam  država prepoznaje iznimno vrijednim oblikom turizma, sa svim potencijalima konkurentnim za produljenje turističke sezone na stranim tržištima. Najavila je i izradbu nove strategije razvoja ruralnog turizma Hrvatske Ministarstva turizma, u suradnji s Institutom za turizam.

Zdrava hrana je nužna individualna potreba i apsolutna društvena odgovornost,  strateški resurs bez kojeg se ne može jer daje državi sigurnost u upravljanju krizom

Uvodno predavanje održao je mr. sc. Roman Ozimec, naglasivši kako je agrobioraznolikost dio naše civilizacijske povijesti i tradicije. Hrana je elementarna potreba, strateški resurs bez kojeg se ne može jer daje državi sigurnost u upravljanju krizom. Kazao je da sve razvijene države intenzivno štite svoju bioraznolikost i razvijaju svoju poljoprivredu zbog neovisnosti jer hrana je roba kojom se od davnina razvijaju trgovina, gospodarstvo i promet države.

Ekološka i održiva proizvodnja hrane nije moguća bez izvornih sorti i pasmina proizvedenim u postojećim ekosustavima.

Primjer je da u svijetu postoji više od 8 000 sorti vinove loze. Perjanice poljoprivredne proizvodnje  mediteranske Hrvatske, vinova loza i maslina, temelje se na izvornim, često i stenoendemičnim sortama. Mnogi lokalni lideri i turistički djelatnici nisu svjesni podataka, ne razumiju i ne prepoznaju ih važnim za razvoj eko turizma ili turizma općenito.

Potrebno je obaviti inventarizaciju, uspostaviti monitoring te razraditi strategiju i uspostaviti mjere i aktivnosti turističke promocije, očuvanja i unaprjeđenja agrobioraznolikosti, kao osnove za očuvanje bioraznolikosti, održive poljoprivrede i prehrane, koja će postati komparativna prednost u turizmu i oruđe opstanka u budućim kriznim situacijama.

Dr. sc. Irena Ateljević održala je predavanje pod nazivom; Transformativni turizam za našu održivu budućnost. Ukazala je na alarmantno stanje svjetskih eko sustava, te da smo stigli do kritične točke klimatskih promjena za koje smo i sami odgovorni. Masovni turizam je posljedica neodrživog modela rasta koji smo stvorili tijekom zadnjih 50 godina. Društvenu transformaciju predvode “kulturni kreativci” koji čine četvrtinu stanovnika razvijenog svijeta, predvodeći društvenu transformaciju prema tzv. transmodernoj paradigmi; društveni aktivizam – izgradnja održive budućnosti, ekološka osviještenost, izražen altruizam – osobni rast, samorealizacija i duhovnost, ponašanje sukladno sustavu pozitivnih društvenih vrijednosti. Uvjetuju i novi način trošenja – manje stvari, više smisla života, kvalitetnih međuljudskih odnosa i osjećaja svrsishodnosti. Tvrtke preferiraju raditi dobro jer to je dobro za posao, a što potrošači vrednuju i kupuju proizvode tvrtki koje daju natrag u društvo svojim poslovanjem. Transturizam je moćni medij kroz koji turisti mijenjaju sebe i svijet u kojem žive. Cilj projekta dr. sc. Irene Ateljević je (2014.-2018.) i razviti modele pomoću kojih se transformativne turističke prakse mogu ugraditi u popularne masovne turističke proizvode kako bi se potencijal turizma iskoristio da doprinese individulanom blagostanju, društvenoj pravdi, mirnim međuljudskim odnosima i zaštiti okoliša. Naglasak je na učenju kroz putovanja.

Problematika i usmjeravanje prema eko i održivom razvoju turizma u BiH identična je Hrvatskoj strani

Dragan Glavaš, ispred JU Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca održao je predavanje na temu razvoja eko turizma Općine Jajce. Istaknuo je da BiH nema definirane jedinstvene strategije za uspostavom zaštićenih područja na državnom nivou, međutim selektivni turistički oblici potiču razvoj standarda za zaštitu prirodne baštine i održivi razvoj postaje strateška odrednica selektivnih turističkih oblika, poticaj gospodarskog razvoja destinacije, posebno malih gospodarstva.

Stoga je i turistička ponuda u Jajcu kreirana na bazi selektivnih oblika turizma (kulturno-povijesni, sportsko-rekreativni, obrazovni, vjerski i dr.). Problematika je jednaka kao i u Hrvatskoj, prepoznato je da se od zaštite prirodne baštine i njenog uključivanja u turizam mogu ostvariti brojni ekonomsko–financijski, sociološki, demografski i drugi učinci. Ekoturizam pridonosi očuvanju i unapređenju prirodnih područja i održivom razvoju te aktivno promovira odgovornost prema okolišu i pozitivno utječe na isti. Potencijali Općine Jajce za razvoj ekoturizma su veliki, ali nedovoljno iskorišteni.

Stoga, ako Jajce želi biti destinacija s prepoznatljivim ekoturističkim proizvodom, mora hitno poduzeti niz mjera s ciljem podrške razvoja. Nužno je provođenje oštrijih mjera zaštite okoliša zbog velikog priljeva turista u glavnoj sezoni, uvođenje konkretnih mjera poticanja razvoja ekoturizma te različitih kontrola kvalitete turističke ponude.

Potrebno je vrednovati poljoprivrednike kao čuvare prirodne i kulturne baštine, čuvare znanja i vještina

“Trud ljudskih ruku” i samoniklo jestivo bilje

Doc. dr. sc. Jadran Kale u predavanju predstavio je suhozid kao vrijednu turističku formu. Suhozidne forme u hrvatskim krajolicima se dokumentiraju, istražuju i objavljuju već puno stoljeće. Njihov prezentacijski potencijal začet je razvojnim diskursom 1960-tih kad je tržišno zaštićen proizvod terasastih vinograda na Dingaču, a fotografija vinograda na Velikom Bucavcu “Trud ljudskih ruku” postala okosnicom krajobrazne urbane legende čija se vitalnost može usporediti još samo s obrazlaganjem ogoljenosti Velebita zbog trupaca za Veneciju. Suhozidi su se u masovnom turizmu ekonomski preobrazili postavši sirovinom industrije doživljaja, istovremeno od 1970-tih ulazeći u etabliranu baštinu i danas uživaju globalnu reputaciju.

Kulturni krajobraz u održivom razvoju primorske Hrvatske – kao temu zanimljivog predavanja na Kongresu, odabrao je dr. sc. Goran Andlar. Predstavljen je rezultat višegodišnjeg istraživanja kulturnih krajobraza primorske Hrvatske, proučenih s aspekta tradicijskih poljoprivrednih načina korištenja zemljišta. Rezultat osim preliminarnih studija klasifikacije, povijesti i vrednovanja krajobraza, obuhvaća registar 62 iznimna kulturna krajobraza. Tradicijski, kulturni krajobraz je temeljni čimbenik prostornog i kulturnog identiteta ove regije, u stručnoj i široj javnosti još uvijek nepoznanica, a u turističkom i gospodarskom smislu nedovoljno iskorišten potencijal naglasio je Goran Andlar. Zakoni, strategije i međunarodne konvencije zadnjih 20ak godina pozivaju na prepo

READ MORE

PAUNOVI, NOVA ATRAKCIJA JAJCA

Jajce je grad izuzetno bogat nacionalnim spomenicima, kao i prirodnim blagodatima. Nešto novo što će obradovati građane a i posjetioce Jajca su paunovi. JU Agencija za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca nabavila je paunove kako bi obogatila prirodni ambijent ovog grada.

Zadnji put kad su se u Jajcu mogli vidjeti paunovi bilo je još u prijeratnom periodu.

Paunovi se mogu vidjeti svakim danom u gradskom parku, kod turističkog Info centra.

 

READ MORE

RADNICI AGENCIJE NA OTVORENJU ZIMSKE SEZONE NA VLAŠIĆU

Radnici JU Agencija za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca prisustvovali su otvorenju zimske turističke sezone na Vlašiću koja je se održala 18.12.2016. godine

Sezonu je svečano otvorio premijer Srednjobosanskog kantona Tahir Lendo koji je gostima poželio dobrodošlicu i odličan provod. I ovaj vikend Vlašić, sudeći prema najavama organizatora, bit će pravo mjesto za sve ljubitelje dobre zabave.


Inače, visina snježnog pokrivača na Vlašiću je nekoliko centimetara, tek toliko da bi se upotpunio zimski ugođaj. I pored svega veliki broj turista danas je pristigao na Vlašić, a tako će biti i tokom predstojećeg vikenda zbog brojnih zabavnih sadržaja koji su najavljeni u sklopu otvaranja zimske turističke sezone.

 

Više fotografija pogledajte na našoj FACEBOOK STRANICI.

 

(AA/Avaz/JU Agencija Jajce)

READ MORE

BOŽIĆ U KRALJEVSKOM GRADU

Hrvatsko kulturno društvo Napredak podružnica Jajce i ove godine organizira Tradicionalni Božićni koncert koji će se održati 17. prosinca 2016. godine u Domu kulture s početkom u 18.00 sati.

Gost koncerta je Đani Stipaničev, poznati hrvatski  kazališni tenor – bariton, zvijezda domaćih rock opera i mjuzikala, široj javnosti poznat po svojim vokalnim sposobnostima i kazališnim angažmanima. Pored Đanija Stipaničeva nastupit će i Napretkov zbor Nikola Šop, Napretkov mandolinski sastav Stjepan Tomašević, Veliki crkveni zbor te zbor Frame Jajce.

Nakon koncerta nastavit će se druženje uz božićne pjesme, kuhano vino i čaj kod Napretkovog božićnog drvca, gdje će se održati i božićni sajam na kojem svoje radove izložiti Frama Jajce, Srednja strukovna škola Jajce, Napretkova sekcija kućna radinost, zajednica žena Kraljica Katarina Kosača, jajačke pekare te sarajevski Klas.

Sretni smo da Božićni program raste iz godine u godinu te se svake godine povećava broj izlagača na Božićnom sajmu. To je sve moguće zahvaljujući našim sponzorima i dobročiniteljima koji nam iz godine u godinu pomažu.

Ove godine HKD Napredak podružnica Jajce s Udrugom kralj Stjepan Tomašević organizira prošireni Božićni program pod nazivom „Božić u kraljevskom gradu“. U utorak 13. prosinca 2016. godine će djeca iz JU Dječji vrtić „Bare“ Jajce ukrasiti Božićno drvce ispred Doma kulture u Jajcu.

U sklopu programa izvest će se i dvije kazališne predstave. Prva predstava pod nazivom „Rodijaci“ bit će prikazana 18. prosinca 2016. godine (nedjelja) u Domu kulture s početkom u  18.30 sati, dok će se druga predstava pod nazivom „Ja sam dama“ prikazati 19. prosinca 2016. godine (ponedjeljak) u Domu kulture s početkom u 18.30 sati.

HKD Napredak poziva sve građane Jajca da posjete Napretkov Tradicionalni Božićni koncert u sklopu programa „Božić u kraljevskom gradu“ kao i sve što će se održavati tijekom sljedećih nekoliko dana. Dobro nam došli.

 

 

(napredakjajce.ba)

READ MORE

TVRĐAVA NA VRHU GRADA: NAJIMPOZANTNIJA JAJAČKA GRAĐEVINA

Stari grad, ili tvrđava, najuočljivija i najimpozantnija je jajačka građevina čija je izgradnja označila nastanak grada Jajca.

Ona je još uvijek zanimljiva našim historičarima zbog tragova građevine koja je postojala na ovom mjestu prije nego je tvrđava, kakvu danas vidimo i poznajemo, izgrađena i kakva je do danas ostala većim dijelom.

Na to ukazuju zidani kamen i sedra koji se razlikuju na donjim slojevima tvrđave, odnosno na njenom temelju. Tvrđava u Jajcu često je u prošlosti spominjanja kao “neosvojiva”.


Zbog svoje masivnost, bedema (odbranbeni zidova), pitke vode na samom vrhu, čak i običnom posjetiocu može se činiti neosvojiva.

Jedan od bedema onaj zapadni seže do Plive, a sjeverni do Vrbasa, Pliva i Vrbas su bile prirodne neprohodne granice, zbog toga je u prošlosti morala biti osvojena na prevare. Mnoge su legende vezane za osvajanje ove tvrđave. Takvu jednu legendu piše i putopisac Athanasio Goorgiceo, u 17. stoljeću.

Kazivanje o zauzimanju Jajca, na prevaru, bilježi putopisac Athanasio Goorgiceo iz 17. stoljeća, a legendi vjeruje budući da se iz njegovog opisa vidi koliko je zadivljen strateškim položajem i snagom, bedem, kula i bastiona.


On kaže:

“Grad je prema rijeci bio tako udešen, da ovdje nije bilo moguće ni jurišati ni opsjedati ga, a nema ni zgodnog mjesta, gdje bi se mogao tabor smjestiti. Pa da je to i moguće, slabo bi to gradu naškodilo, jer je on na tolikoj uzvisini i na tako tvrdom temelju sazidan. Zato imadu i kršćani koji su ovdje stanovali ovu tradiciju, po kojoj ga Turčin, šezdeset godina poslije svih drugih gradova, nije osvojio silom, nego varkom.”

Naime, prema legendi koju bilježi “Jajce su Turci osvojili prevarom. Praveći se da odustaju od opsade, oni su ostavili pred gradom kužnu odjeću, koju su stanovnici Jajca uzeli zbog plijena, te tako unijeli zarazu unutar tvrđave. Grad je zbog kuge u najkraće vrijeme skroz opustio, a Turci ga osvojiše ne potegav ni mača.

Treba napomenuti da su brojni važni detalji unutar grada nestali ili uništeni te bi onim najvećim zaljubljenicima trebalo dati podršku da barem po sačuvanim i poznatim opisima ponovo grade i vraćaju gradu ono što su mu bure prošlosti i ljudskog nemara oteli.

Događaj koji je prethodio gradnji tvrđave je vrijeme kada je mađarski kralj Ljudevit odlučio da ‘provali u Bosnu’ 1363. godine. Ispod grada Sokola (mjesto 7 km udaljeno od Serića prema Gerzovu), kralj je pošao iza 10. jula, a na 19. juli bijaše već u Virovitici u Slavoniji. Glavna zasluga što je Ugarska (Mađarska) vojska prisiljena na povratak, ide vojvodu Vukca Hrvatinića, oca osnivača grada Jajca, hercega Hrvoje, a kralj ga za to baš kraljevski nagradio. Na 2. augusta 1366. izdade mu, naime, Tvrtko listinu pod Prozorom u Rami kojom mu daruje isti grad Sokol u Plivi a njime i svu Plivsku župu u plemenito, jer mu je u ono doba, kada stize kralj ‘Lauš’ pod Sokol u Plivi vijerno poslužio.” (Dr. Ćiro Truhelka “Kraljevski grad Jajce”, Sarajevo 1904. godine)

“Vrlo je važno ustanoviti (ovom događaju) ko su sve ‘svedoci dobri Bosnane’: knez Vlaj Dobrojević zatim kaznac Sanko, župan Crnug, župan Brajko Pribinić, tepčija Vučina, knez Vlatko Obrinović, tepčija Milat, njegovi činovnici-trojica dvorjanici, a četvorica knezovi ili župani iz bosanskih zemalja”. (Nada Klajić „Srednjovjekovna Bosna“, Zagreb 1994.god.)

Kasnije će Vukcov sin Hrvoje odabrati iz strateških razloga Jajce mjesto na kome će graditi tvrđavu čime će ovo područje dobiti veliki značaj ne samo za ovo područje već i značaj same države Bosne. Jajce kasnije postaje kraljevskim gradom!


“U unutrašnjosti tvrđave sačuvana je turska barutana, sagrađena u 17. vijeku, vrlo zanimljiva zgrada po svojoj arhitekturi. Do barutane (džebhane), na južnoj strani, uzdiže se poveći bastion na kome je još za vrijeme austrougarske okupacije postavljena sirena (prvo ručna a kasnije električna za uzbunu). U tvrđavu se ulazilo sa južne strane koju su izgradili Mađari. Uz ovu nalazi se i stara bosanska kapija sa kraljevim grbom. U unutrašnjosti se nalazi rezervoar gradskog vodovoda, koji je izgrađen još za vrijeme Austro-Ugarske (Austrijske i Mađarske) i koji je bio u upotrebi između dva svjetska rata. Tu se nalazi i jedan bunar iz kojeg su se vojničke posade snadbijevale vodom. Za vrijeme stare Jugoslavije (Kraljevine Jugoslavije), tvrđava je uvijek bila zaključana i nalazila se pod nadzorom Gradskog načelstva. Mnogi su je turisti posjećivali. Opštinski službenik Ibro Bibić je izvjesno vrijeme obavljao i dužnost gradskog vodiča. Tvrđava nije služila samo za posjete domaćih i stranih turista. U njoj su se ljeti često priređivale razne priredbe i teferiči. Godišnje zabave vatrogasaca bile su najposjećenije, jer su oni imali dobru limenu glazbu koju je narod najradije slušao.“



(Hazim Eminefendić „ Jajce 1878-1941“, Jajce 1989.god./agencija-jajce.ba)

READ MORE
CroatiaBosniaEnglishGermanDutchTurkeySaudi ArabiaItalyPoland