Rad profesora Dubravka Lovrenovića je nezaobilazan. Nepotkupljiv, Lovrenović se borio za neko bolje društvo bez nacionalnih mitova i revizionizma.

Umro je drug Dubravko. Ovu semantičku konstrukciju koja nosi svoju historijsku težinu ne može i ne treba ponijeti danas i ovdje niko do Dubravko Lovrenović, akademik i veliki historičar o čijem radu su pisane tolike pohvale. Uz veliki stručni autoritet idu i osporavanja, Lovrenović, dovoljno snažan i stručan stalno je nailazio na jalove opaske nacionalista sa kojim se uspješno borio. O stručnosti i akademizmu profesora najbolje govore njegovi studenti koji se slažu u ocjeni da razumijevati bosansko srednjovjekovlje znači čitati i učiti od profesora Dubravka Lovrenovića. Veća pohvala od priznavanja i poštivanja vlastitih studenata nije potrebna. A pohvala ne nedostaje; član ANU BiH, član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, znanstvenik sa velikim brojem stručnih radova, zamjenik ministra obrazovanja FBiH. Pred smrt se u historiju upisao kao jedan od značajnijih ljudi zbog kojih je UNESCO uvrstio stećke na Listu svjetske baštine.

Profesor Dubravko Lovrenović će biti pamćen kao čovjek, pored akademskih titula. Godinama nakon njegovog prodekanskog angažmana i dalje se spominje njegova spremnost da pomogne studentima i bude na njihovoj strani. Često je to radio kontra nastojanja većinske struje; za dobro svojih studenata i dobro svih studenata Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Ta alternativna i lična historija govori o profesoru Lovrenoviću više nego svaki članak.

Dubravko Lovrenović je rođen 30. augusta 1956. godine u Jajcu. Studirao i diplomirao 1979. historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je 1980. biran za asistenta. Postdiplomski studij pohađao i Beogradu, gdje je 1985. godine obranio magistarski rad “Balkanske zemlje prema mletačko-ugarskim ratovima početkom XV stoljeća”. Doktorsku disertaciju “Ugarska i Bosna (1387-1463)” obranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na oblasti Historija srednjeg vijeka. Objavio je brojne znanstvene radove posvećene bosanskom i europskom srednjovjekovlju u domaćim i inozemnim stručnim časopisima. Koautor je u dvije sinteze Povijesti BiH i fotomonografije Jajce – Središte i margina povijesti i ljepote (2008) = Jajce – A Centre and Margin of History and Beauty. Autor knjiga: Na klizištu povijesti – Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosanska (1387-1463) (2006); Povijest est magistra vitae. O vladavini prostora nad vremenom (2008); Stećci. Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka (2009) (II dopunjeno izdanje izdanje, 2010 = Medieval Tombstones and Graveyards of Bosnia and Hum). Objavio je i povijesni roman: Sirat-ćuprija fra Ante Kneževića (2008). Urednik zbornika: Pad bosanskog kraljevstva 1463. godine (2015).

Sudjelovao na više domaćih i inozemnih naučnih skupova. Ljetni semestar školske godine 2001/2002 proveo kao gostujući profesor na američkom univerzitetu Yale. Tokom ljetnog semestra školske godine 2004/2005 boravio kao stipendist na Centralno-europskom univerzitetu u Budimpešti. Školsku godinu 2007/2008 proveo na University of Chicago kao stipendist Fulbright fondacije.

Rad profesora Dubravka Lovrenovića je nezaobilazan. Nepotkupljiv, Lovrenović se borio za neko bolje društvo bez nacionalnih mitova i revizionizma. Nije želio pristati na akademski konformizam, stoga je percepcija Lovrenovića ona u kojoj on ne ostavlja ravnodušnim nikoga ko se bavi historijom, makar i laički. Polemički britak, Lovrenović je branio svoju struku i inspirisao studente da se bore uprkos svemu.

Porodična tragedija, koja će obilježiti posljednja pisanja o Dubravku Lovrenoviću biće njegova posljednja borba. Ta borba još uvijek traje i mora biti i naša borba.

Pišući o stećcima jednom je zapisao: Oni mole i opominju, zaklinju, upozoravaju i podsjećaju.

Nadajući se da će sresti svog Mahira u jednom pravednijem svijetu nego je ovaj, neka ga prate riječi: I molju vas, ne nastupajte na me. Ja sam bil, kako vi jeste, vi ćete biti, kako jesam ja.

(Prometej.ba/S.B.)

(foto: fokus.ba)

Jajce, grad koji brižno čuva veliki dio historije BiH, mami svojom ljepotom. Video kojeg je napravio Samed Žužić prikazuje sve ljepote gradića smještenog u dolini Plive i Vrbasa.

Kraljevski grad kojeg krasi veličanstveni vodopad koji se obrušava u rijeku Vrbas privlači brojne turiste iz cijelog svijeta.

Na snimku su vidljive sve ljepote grada u zimskom periodu-predivna tvrđava, Crkva Svete Marije sa zvonikom Svetog Luke, koja je u vrijeme osmanske vlasti bila džamija, Medvjed kula, predivna Plivska jezera, vodenice…

Uživajte u predivnoj “razglednici” kraljevskog grada:

(Jajce Online/ foto – video: Samed Žužić)

Zimska turistička sezona u ski-centru „Ranča” otvorena je proteklog vieknda za sve ljubiteljie zimskih sportova. Ovaj skijaški centar nalazi se petnaestak kilometara sjeveroistočno od kraljevskog grada Jajca i pet kilometara od općine Dobretići.

Blage padine obronaka Vlašića su idealne za početnike, ali i one koji su već napravili svoje prve korake na skijama. Najviša kota Ranča je Suhi vrh, koji se nalazi na 1.463 m nadmorske visine.

Centar raspolaže sa tri staze za skijanje i jednom stazom za sankanje.

Oko pet kilometra uređenih staza i za sad je samo sa jednim ski-liftom u pogonu, kapaciteta do 1.000 skijaša na sat, što zadovoljava trenutne potrebe skijaša rekreativaca koji tradicionalno gravitiraju na ovom skijalištu.

.-Zadovoljan sam uslugom, a i cijene su jako prihvatljive. Što se tiče staza one su dobro uređene. Ovo skijalište slobodno možemo nazvati prigradskim, na koje se može otići svakodnevno, odmoriti se i opustiti, rekao je  jedan od posjetilaca Josip Ladan.

Ski-karte mogu se  kupiti svakim danom direktno na ski-liftu, pa tako dnevna karta košta 18 KM za odrasle, dok je za djecu 15 KM, a poludnevna i noćna karta iznosi 15 KM.

Ovo skijalište za skijaše svih brzina i tehnika, neizmjerna ljepota netaknute prirode, široke mogućnosti za rekreaciju i veoma povoljne cijene, te zdrava i ukusna domaća hrana idealan su spoj za odličan odmor i dobru zabavu.

Zbog nepogodnih vremenskih uslova i niskih temperatura, radnici JU Agencije Jajce su na kolektivnom godišnjem odmoru do 16.1.2017. godine.

Dokumentarni zapis o željezničkoj stanici uskog kolosjeka u Jajcu, uz dodatni snimak željezničke kompozicije, sa lokomotivom UNRRA na čelu, na lokalnoj liniji Jajce-Šipovo, koja prolazi pored jednog od Plivskih jezera (snimio 1965. godine na 8mm filmskoj traci Ljubinko Bato Smoljanović (1928-2016) iz Banje Luke).

Pruge Prijedor – Srnetica – Drv – Lička Kaldrma i Srnetica – Jajce izgrađene su etapno u prvim godinama dolaska Austro – Ugarske monarhije na ove prostore. Izgrađene su kao šumsko – industrijske pruge sa isključivom namjenom eksploatacije šumskog i rudnog bogatstva Bosne.

Bile su vlasništvo moćnog austrijskog industrijalca Ota Štajnbajsa i imale su svoj vlastiti vozni i vučni park. Poslije drugog svjetskog rata uključene su u mrežu jugoslavenskih željeznica sa javnim prijevozom putnika i roba.

1. januara 1967. godine ukinuta je pruga Šipovo – Mlinište, a 1. aprila 1970. godine ukinutaje pruga Jajce Šipovo. Pruga Prijedor – Drvar ukinuta je 1. juna 1975. godine a posljednjadionica od Drvara do Ličke Kaldrme ukinuta je 1. avgusta 1978. godine.

Uvođenjem pruge normalnog kolosijeka dolazi do ukidanja pruga sa uskotračnim kolosijekom.Ovo je samo jedna u nizu trasa koje su ukinute.

Uskotračnim prugama su se koristileo parne lokomotive koje su kao pogonsko goriv koristile ugalj.Te lokomotive su u narodu poznate pod imenom “ćiro”.Pojavom modernih lokomotiva “ćiro” se koristi samo kao turistička atrakcija.

(Jajce Online/foto: Zijad Plivac)

Mitrej (3./4. stoljeće n.e.) je najstariji nacionalni spomenik u Jajcu. Kult nepob- jedivog boga sunca – Mitre bio je raširen po svim provincijama Rimskog carstva, uključujući i provinciju Dalmaciju, u čijim je granicama bio i najveći dio današnje Bosne i Hercegovine.

Pripadnici mitraizma nastojali su smjestiti svoja kultna mjes- ta u pećinama, ali su izgrađivali i male jednoćelijske hramove – speleje, te ukoliko je teren dopuštao, ukopavali ih u zemlju. Takav primjer hrama – spelej izdubljen u stijeni, nalazi se u Jajcu, u istoimenoj ulici i predstavlja jedinstven i rijedak primjer. Reljef prikazuje boga Mitru odjevenog u perzijsku nošnju, s ogrtačem koji leprša, kako jednim koljenom naliježe na bika i lijevom rukom ga drži za gubicu, dok mu desnom rukom zabija nož u srce. Pomažu mu pas, zmija i škorpion.

Reljef Mitre je jedini primjer u BiH na kojem se pored prikaza lučonoša nalaze i dvije slobodne mitraičke skulpture.

Ovaj antički spomenik je slučajno pronađen prilikom izgrad- nje privatnog objekta početkom 20. stoljeća. Novi zaštini objekat od stakla, izgrađen 2012.godine oko Hrama, čini ovaj spome- nik dostupnim svim posjetiocima i bez obaveznog ulaska. Ukoliko posjetioci žele ući u objekat, potrebno je da pozovu broj (0)30 658 268 ili se obrate direktno u Etno muzej Jajca (Zgrada stare osnovne škole u neposrednoj blizini Katakombi).

Umjesto nabavke kalendara i drugih novogodišnjih poklona, direktor JU Agencije Jajce je odlučio uplatiti 1.000 KM Narodnoj  kuhinji u Jajcu.

Ovo je skromni doprinos socijalno ugroženim građanima Jajca od strane JU Agencija za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca.

Ovim putem radnici Agencije žele svim građanima Općine Jajce sve najbolje u 2017. godini.

Jajce iz godine u godinu posjećuje sve veći broj turista, koje kraljevski grad mami svojim bogatim prirodnim i kulturnim naslijeđem.

Agencija za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, pod čijim se okriljem i zaštitom nalaze kulturno-historijske i prirodne znamenitosti grada, ovoga puta odlučila se za nesvakidašnju atrakciju.

-Jajački gradski park prije rata je bio poznat po predivnim paunovima, koji su se njime nesmetano i slobodno šetali. U Agenciji smo došli na ideju da paunove vratimo u Jajce i na taj način dodatno obogatimo našu turističku ponudu. Paunovi su smješteni u ograđen i zaštićen prostor. Na proljeće planiramo nabavku novih paunova – izjavio je direktor Agencije Huso Hadžić.

Već prvog dana paunovi u jajačkom parku privukli su veliki broj zainteresovanih građana. Najviše su se isticali znatiželjni mališani, koji su željeli što bliže prići jednim od najljepših ptica na svijetu.

Kako navode u Agenciji, paunovi će na proljeće biti pušteni da se nesmetano kreću parkom, upravo onako kako je to bilo prije dvije i pol decenije.

(Dnevni avaz)

Bezbrojne su lokalne predaje o postanku i imenu nekog mjesta. U njima se obično polazi od etimologije riječi od koje je ime izvedeno, ili od položaja na kojem je grad smješten. Predaje i jedne i druge osnove zastupljene su u građi koja se odnosi na postanak i ime grada Jajca. Tako se kazuje da Jajce ime duguje činjenici da su “prilikom zidanja grada u malter stavljali jaja da bi malter bio čvršći”, što je motiv koji se često javlja u predajama o različitim gradnjama.

Druga predaja ističe da je “tvrđava-grad sagrađena na jajolikoj stijeni, pa otuda i ime grada”. Taloci bilježi da “…ima ih koji ime grada Jajca dovode u svezu s imenom legendarnoga vojvode kastela Grmuše (na lijevoj obali Une u Bihaćkom kotaru) Jajice”. Ruševine tog kastela raznesene su prije 1889. godine. Prigodom čišćenja nađen je pernati buzdovan i koplje mađarske forme. Puk priča, “da je ondje prije pesto godina živio vojvoda Jajica…”.

Predaja o porijeklu imena grada, koja se u različitim pisanim izvorima najčešće prenosi, kazuje da je “Hrvoje povjerio gradnju nekom graditelju imenom Luculli, koji je sagradio grad po uzoru napuljskog kastela – Castello del Uovo” (dvorac jajce). Varijanta ove predaje, koja je zabilježena i u naše dane, nesumnjivo je knjiškog porijekla. U njoj je izostavljen graditelj, a u prvi plan istaknut je bosanski velikaš Hrvoje Vukčić hrvatinić, gospodar Donjih krajeva, čije je oduševljenje talijanskim Castellom del Uovo bilo presudno za postanak Jajca: “Hrvoje Vukčić Hrvatinić bio je vazal napuljskog kralja i kad je vidio Kastelo, po uzoru na to  izgrađen je grad Jajce”. Sve predaje vezane za postanak Jajca su kratka, jednoepizodična saopćenja, za čiji nastanak je samo ime grada nudilo, ali do izvjesne mjere i ograničavalo maštu prenosilaca usmene tradicije.

(Priča iz knjige “Jajce u narodnoj predaji”  autorica Aiše Softić i Ljiljane Ševo/agencija-jajce.ba)

(foto: Samed Žužić)