31ožu
Pripadnicima islamske vjeroispovjesti RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN!
Svim pripadnicima islamske vjeroispovjesti RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN!
31ožu
Jajce – Grad u kojem su se bajke pisale same – PUTOPIS
Opisivati je uzalud: jednostavno su se nekad davno, davno, u doba kad pisci još uvijek nisu trebali pisati bajke nego su se one pisale same, Vrbas i Pliva sreli, zagrlili i – ostali tako do dana današnjeg.
Sarajevo je državna prijestolnica, a Međugorje je čudom ili „čudom“ postalo to što je postalo i ta dva mjesta imaju uvjerljivo najveći broj turističkih posjeta u našoj državi. Da sam ja stranac (a i da nisam) i da imam jedan dan da ga provedem gdje poželim u BiH, izabrao bih Jajce.
Ne znam koja općina u BiH ima najviše nacionalnih spomenika po glavi stanovnika, ali mi, onako otprilike, djeluje da bi to moglo biti upravo Jajce (ima ih čak 29!). Znam da mu ozbiljno konkuriraju Stolac i Kreševo i jednom ću sjesti i izračunati, ali mi valja sačekati dok završi trakavica od popisa stanovništva.
Ali nije ni važno, najviše ili ne, Jajce bez sumnje ima što pokazati, kako onima koji žele „u trku“ obići zanimljiva mjesta i stvari, tako i onima koji traže mnogo više od onog što nudi prosječno zanimljiva bh čaršija.
I nije samo gradsko područje zanimljivo nego i mnoga druga mjesta u okolini. Trebalo bi, međutim, par dana da se sve to obiđe, a ja, lijen kakvim me je Bog dao, „kupim“ samo poneku sitnicu koja mi je usput. A usput mi je, recimo, Vinac. Zanimljiv je, naprimjer, po tome što je pod osmanlijsku vlast pao šezdesetak godina prije Jajca (1498.) pa je između dvije utvrde isto toliko godina postojala granica. Zidine Vinca ili Vinčaca i danas su tu, vide se s ceste, a viša od donje gradske kule je munara koju su prije petnaestak godina mještani podigli na temeljima Sulejmanije džamije koja se tu nalazila nekad davno, u osmansko doba.
U Vincu bih, pošto mi stećaka nikad dosta, pogledao i tamošnju srednjovjekovnu nekropolu. I pogledat ću, ali me na ulazu čeka čuvarica stećaka, šarena zmijurina. Ne traži dozvolu niti naplaćuje kartu, samo stoji i čeka, pa je fotografiram i u ograđeni prostor ulazim okolo, preko bodljikave žice. Ništa posebno: tridesetak stećaka razmjerno loše obrade, bez natpisa i ukrasa, razbacani su u visokoj travi u kojoj, nadam se, nema čuvaricinih pomoćnica. Hm, nadležni su čuvaricu mogli rasporediti i na neko atraktivnije mjesto.
Prije nego što putnik sa donjovakufske strane uđe u Jajce, pogled mu mora pasti na visoke tvorničke dimnjake iz kojih dan-noć dimi li dimi. Malo to kvari ukupni dojam, ali se dimna slika zaboravi čim se dođe na most kojim se preko Vrbasa ulazi u grad. Kad bi policajci naplaćivali kazne za sporu vožnju preko mosta, a desi se da se poneki auto i zaustavi, baš bi se namlatili para bez puno truda. A kako ne usporiti ili ne stati kad se u oko ulije vodopad?! Moraš biti Švabo ili Englez, discipliniran, sav po pravilu službe, a ako si naš, hm…
Opisivati je uzalud: jednostavno su se nekad davno, davno, u doba kad pisci još uvijek nisu trebali pisati bajke nego su se one pisale same, Vrbas i Pliva sreli, zagrlili i – ostali tako do dana današnjeg. Pliva se, iako prava dama, ne plaši skoka sa tridesetak metara, a ne plaši se jer je Vrbas čeka raširenih ruku. Što ti je džentlmen! I nije ga pregazilo vrijeme, iako on već stoljećima tako grli svoju ljepoticu…
Kad god sam tijekom proteklih dvadesetak godina došao u Jajce, uvijek su oko vodopada trajali nekakvi radovi, uvijek nešto razrovano, gomile materijala ovdje i ondje, ne može se prići i vidjeti kako treba… Izgleda da je svemu došao kraj pa se sad može birati odakle (sve) vidjeti spomenuti zagrljaj – s mosta, sa suprotne strane, na samom rubu slapa ili ispod njega, sa kružnog platoa uređenog posljednjih godina. Ja, naravno, biram odsvakud, ali prvo ide kava u jednom od kafića čija je ponutrica uklopljena u sedrenu stijenu. U unutrašnjosti kafića staklena stjenka, a iza nje prava stijena.
Eh, ali nije Jajce samo vodopad, valja mi uživati u stotinu čuda! Ne dao bog nikome, ali, naravno, da ne dođe! Zidine starog Jajca vide se sa svih strana i mame bez imalo ustručavanja, ali ipak polazim od Muzeja Drugog zasjedanja AVNOJ-a. U toj zgradi je 29. studenog 1943. godine stvorena Jugoslavija, tu je kralju Petru pokazan crveni karton, a Tito je postao maršal. (Kažu da je Jajce, a ne Drvar, trebalo biti Titovo, a zašto su odustali, eh, ko bi sad to znao! 🙂 U predvorju velika Titova slika, a u zgradi ništa posebno, mada je sada stanje dobro kakvo je bilo prije nekoliko godina. Ispred zgrade Moša Pijade (evo vidim, počeo sam praviti rimovane putopise!), sav nekakav snishodljiv; očito je davno shvatio da više nema ni Jugoslavije ni maršala Tita pa ljubazno pristaje na fotografiranje. Pružam mu obje ruke; ipak je u pitanju stariji čovjek, umro je još prije gotovo šezdeset godina.
Partizanski spomenik, poprilično skroman s obzirom na ulogu Jajca u Drugom svjetskom ratu, smješten je izvan gradskih zidina. Čudno je da je podignut tek 1972. godine, valjda jer je okolo bilo dovoljno drugih mjesta koja su podsjećala na to povijesno razdoblje. A onda kroz Travničku kapiju pa u grad! Napiti se vode na Hafizadića česmi, baciti pogled na Omerbegovića kuću, pa polako uza stepenice, ka glavnom dijelu utvrde. Usput spomenuti podatak da se Hafizadića česma do 1948. godine nalazila na drugoj strani ulice, stotinjak metara dalje, pa je iz nekih razloga demontirana i prenesena na sadašnje mjesto. Možda to ne bih spomenuo, ali je voda s česme toliko hladna i ugodna da joj se, eto, moram nekako odužiti.
Nogu pred nogu, a oči lete na sve strane, jer je tu smiješano stotinu arhitektonskih stilova, od klasične bosanske kuće pa do čvrste austrougarske gradnje. U jednoj od takvih smješten je i Turistički ured, zajedno sa Agencijom za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala. Bit će da su te kuće u nizu, ako se dobro snalazim, zgrada stare osnovne škole i zgrada financija, obje izgrađene malo nakon uspostave austrougarske vlasti, a osim Turističkog ureda i Agencije, danas je tu i Zavičajni muzej sa etnografskom i geološko-petrografskom zbirkom. Do njih je Šarenica ili Saračeva kuća, sagrađena 1899. godine, najpoznatija po tome što je tu utemeljen nedavno blagopreminuli TANJUG (Telegrafska agencija nove Jugoslavije), a u njoj je žuljeve nabijao i veliki Antun Augustinčić.
Odatle ću do crkve svete Marije, odnosno njenih ostataka. Prije se tu nalazila romanička crkva, podignuta nekad u 12. ili 13. stoljeću, a onda je sagrađena nova, u gotičkom stilu. U njoj su se nekad nalazile moći (neki kažu i tijelo) svetog Luke Evanđelista, a tu je 1461. godine od papinskih poslanika krunisan i posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Unutrašnjost se može pogledati samo kroz ružne žičane rešetke zaglavljene na vrata, a ono što se vidi, godinama nije dirano: ostaci grobnica srednjovjekovnih uglednika i razbacani komadi kamene plastike. Nakon što su Osmanlije osvojili Jajce, crkva je, kao i mnoge druge, pretvorena u džamiju, a moćni toranj svetog Luke, sa osnovom izrađenom u gotičkom, a gornjim dijelom u romaničkom stilu, ostao je usprav zahvaljujući tome što je pregrađen i pretvoren u munaru. Oko toga kome objekt pripada posvađali su se malo prije kraja 19. stoljeća jajački muslimani i katolici. Crkva-džamija je, naime, izgorjela još 1832. godine i od nje su ostale samo gole zidine, pa su jedni htjeli obnoviti džamiju, a drugi crkvu. Austrougarska vlast nije izašla u susret ni jednim ni drugim pa je zidina ostala zidina koju i danas jedni nazivaju crkvom, a drugi džamijom.
Malo iznad crkvodžamije je Burića kuća, bolje reći ono što je od nje ostalo nakon ratnih razaranja. Izgrađena je prije više od četvrt tisućljeća, a upravo u njoj je 1943. godine bio smješten Vrhovni štab NOV na čelu s Josipom Brozom Titom. S njim je, ostalo je zapisano, bio i Aleksandar Ranković. Nekad je to bila, vidi se sa starih fotografija, raskošno uređena bosanska kuća, stati pa je se ne nagledati, a sad… Nula bodova!
Nije Burića kuća jedina koja kvari dojam, naprotiv, u najužoj jezgri još je mnogo objekata koji su u ruševnom stanju, ali novca za obnovu sveganema , naravno, ni izbliza koliko bi trebalo. To je shvatljivo, ali nije to da i oko slapa i oko utvrde ima mjesta, rupa, u koje je nabacano smeće, kao i onih koje za nevolju služe kao neka vrsta javnih toaleta.
Usput se, dok dođem na plato ispred ulaza u katakombe i Medvjed kule, osvrćem jedno osamnaest puta, jer je svaki pogled iz svakog kuta druga slika, a svaka je na svoj način zanimljivija od prethodne. U Medvjed kulu može se samo poviriti koroz rešetke na ulazu; godinama se najavljuje njena sanacija, štoviše, možda je i urađena, ali se unutra ne može. Uvijek se kaže da je u lošem stanju, a ja nikako da skontam kako kula čiji su zidovi gdjegdje debeli i nevjerojatnih šest metara ne može izdržati <em>nalete</em> onih koji bi rado da vide i njenu unutrašnjost.
Zato se, srećom, u katakombe može. Jest da je srednjovjekovlje najvažniji dio jajačke povijesti, ma koliko su se i Osmanlije i partizani utrkivali kako bi mu ugrozili primat, ali nimalo zanemarivo nije ni razdoblje rimske uprave. Naprotiv, čitav jajački kraj je u to doba imao veliki vojni i gospodarski značaj, o čemu govori podatak da je kod Papaz kapije pronađena i manja kasnoantička nekropola, a ostaci rimskih naselja ili utvrda na Crkvini kod Divičana, u Podmilačju i nad Komotinskom rijekom. Na nekoliko mjesta su pronađeni rimski spomenici (Kuprešani, Peratovci, Nadvode kod Carevog Polja), rimski hram sa bogatim nalazima u Harmanima, a ostaci rimskog naselja s tragovima metalurške proizvodnje na Metaljci kod Carevog Polja. Ipak, sve to na stranu, ali ono što se krije u pećini ispod zemlje daleko je najvažnije. Tu je u stijenu uklesan reljef Mitrasa, indoiranskog božanstva Sunca i svjetlosti, vrlo štovanog među rimskim vojnicima, a vrlo vrijedni nalazi iz katakombi najbolje govore koliko važno je bilo to mjesto i uopće i u raširenom mitraističkom kultu. Eto, bog Sunca i svjetla, a ispod zemlje! Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić u katakombama je sagradio crkvu, krajem 1943. godine tu je boravio Tito, a danas polumračnim hodnicima jezde znatiželjnici sa svih strana svijeta. Mnogi, nažalost, ne mogu pobjeći od potrebe da i sami postanu dio povijesti pa stotine imena visi sa uglačanih i začađenih zidova. Nek’ im je Mitra na pomoći…
Grad je inače i podigao vojvoda Hrvoje (od 1391. do 1404. godine), a Madžari ga dograđivali sve dok nije pao pod osmanlijsku vlast, 1528. godine. Ulaz u najuži dio tvrđe krasi gotički portal sa kraljevskim znakom ispod kojeg se svako malo neko fotografira, pa kud ću, šta ću, i ja se namjestih. Sjećam se da su prije par godina i tu izvođeni radovi – gornji dio portala bio je oštećen pa ga je valjalo popraviti. Sada je taj gornji dio bjelji, ali će vrijeme učiniti svoje pa se za koju godinu ništa neće primijetiti. U utvrdi mi cijelo vrijeme društvo pravi jedna maca – ne traži ništa, stalno je spremna i za maženje, a i kad treba napraviti koju fotografiju. Zajedno se penjemo i u austrougarsku kulu usred središnjeg dijela – prije je bila zakapijana, a mene zanima šta je unutra? Hm, ništa, samo gole daske i zidovi. Na jednom od vanjskih zidova i jedva čitak naziv postrojbe koja ga je gradila koji prije nikad nisam primijetio.
Šetnja gradskim bedemima posebna je priča, bio čovjek tu prvi ili pedeseti put. Sve se vidi, sve je na dlanu, a dobar foto-aparat lako primiče svaku građevinu i svaki detalj. Detalja je bezbroj, eno ih u, pa ko voli, nek’ izvoli, a ja ću spomenuti samo pravoslavnu crkvu Presvete Bogorodice: podaleko je za obilazak, a gotovo da se nema šta ni obići. Nije zanimljiva što je stara, izgrađena je tek 1930.-35. godine, nego što je od nje ostao samo toranj. Crkva je, naime, minirana tijekom posljednjeg rata, a kako je toranj ostao čitav, to sami Bog zna. Uglavnom, to je još jedan od nacionalnih spomenika u Jajcu koji nije obnovljen, kako stvari stoje, ni neće skoro. Toranj bez crkve se, pak, i ne može se vidjeti baš često.
Sa utvrde se spuštam do Dizdareve (Ženske) džamije. Otključana je pa provirujem kako bih prvi put vidio njenu ponutricu. Zidovi su joj bili ukrašeni orijentalnim i narodnim motivima koje je, nekad oko 1870. godine, izveo sarajevski nakaš Mustafa Faginović. Izgradio ju je 1812./13. godine Sulejman-beg Kulenović, a u nju su se nekad išle moliti samo žene. Pojma nemam kakvo je stanje danas – kad sam ja provirio, bila je prazna. Inače je zanimljiva po tome što nema munare, a još više zbog toga što ima unutarnju kupolu, iako je ona svana prekrivena krovom od jelove kaplame.
Od Dizdareve ću poprijeko, ka Sinan-begovoj džamiji. I ona je proglašena nacionalnim spomenikom kulture. Ne znam kako je to kod drugih, ali je meni svaka džamija s drvenom munarom samim tim prelijepa, a još kad ide iz krova, a krov je od kaplame, eh, pa zar može ljepše?! E, ovo je upravo jedna takva pa obilazim i fotografiram je sa svih mogućih strana, unaprijed u sebi (a možda i naglas?) gunđajući i rogoboreći što će u foto-galeriju moći samo jedna. Mnogo je starija od Dizdareve (sagrađena je 1689. godine), zadužbina je Sinan-bega Džabića, ali je u samom Jajcu poznatija kao Okića džamija, jer su imamsku dužnost u njoj desetljećima obavljali imami iz roda Okića. Uz džamiju je česma, nekom neukom kao meni malkice nalik na onu Hafizadića, iz čaršije (ili je to samo zbog natpisa na arapskom, pitam se?), a da sam uk umjesto neuk, možda mi ne bi izgledala ni nalik.
Spuštam se ka Kršlakovoj staroj kući, u kojoj je danas smještena Gradska galerija. I ona je pokrivena kaplamom, zidovi su joj od kamena, pa djeluje kao da je iznikla, a ne sagrađena, a njeni zidovi, i okolni, potporni i drugi, žile su tog stabla . Ne ulazim, drugi ću put, radije uživam u spoznaji da svako uzbrdo ima svoje nizbrdo.
Nakon što se spustim u ravan, nastavljam ka središtu čaršije, najpoznatijoj jajačkoj džamiji, koja se ime dobila po sultaniji Esmi. Esma je bila supruga bosanskog namjesnika Mehmed paše Muhsinovića (bosanski vezir od 1760. do 1763.
31ožu
I FOTO SAFARI U JAJCU
MEĐUNARODNI DAN I EVROPSKA NOĆ MUZEJA 2016. godine
MUZEJI I KULTURNI KRAJOLICI
I FOTO SAFARI – JAJCE 2016.
Tema: Jajce, kulturni pejzaž
Organizator: JU „Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih
potencijala grada Jajca“
PROGRAM:
21.05.2016.godine (SUBOTA)
10:00 sati
• Okupljanje učesnika ispred Muzeja II zasjedanja AVNOJ-a
• Uvodna riječ Organizatora
10:00 – 13:00 sati
• Obilazak historijskog gradskog jezgra Jajca sa turističkim vodičem i predstavnicima Organizatora i fotografisanje spomenika i prirodnih ljepota Jajca.
PROPOZICIJE
1. Fotografije nastale na Foto safariju, učesnici trebaju dostaviti na e-mail: [email protected], u naslovu (subject) mejla napisati “Foto safari”.
2. Uz fotografije poslati i slijedeće podatke:
• naziv fotografije
• podaci o autoru (ime i prezime, adresa, broj telefona, e-mail)
3. Javno glasanje za najbolje fotografije vršiće se putem facebook stranice https://www.facebook.com/Agencija.Jajce/. Fotografije će u najkraćem roku biti objavljene na fejsbuk stranici: “Agencija-za Zastitu Bastine Jajce” u albumu “Foto safari – Jajce 2016”.
4. Ukoliko Organizator posumnja da je korišten softver za automatsko generisanje lajkova prilikom glasanja, slika će biti diskvalifikovana
5. Tri fotografije koje prikupe najviše lajkova do 19.06.2016.godine, u 23:59 h, bit će nagrađene, dok će i ostale fotografije koje budu izabrane od strane žirija biti predstavljene na izložbi fotografija sa Foto safarija, u Domu kulture Jajce, u okviru manifestacije „Međunarodni skokovi sa Vodopada u Jajcu“, u osmom mjesecu ove godine.
6. Nagrade će biti uručene na otvorenju izložbe u Domu kulture, dana 05.08.2016.godine (PETAK).
7. Zaposleni u Agenciji, kao ni članovi njihovih porodica, nemaju pravo učešća na Konkursu.
8. Organizator zadržava pravo da prihvati ili ne prihvati fotografiju za koju smatra da tehnički ne zadovoljava minimum kriterijuma, bez posebnih objašnjenja.
9. Učesnik mora biti spreman da na zahtjev Organizatora dostavi fotografiju visoke rezolucije ili izvorni fajl.
10. Organizator ima pravo na korištenje svih dostavljenih fotografija u okviru Foto safarija za promociju u bilo kojem obliku i u bilo kojem mediju. Pri tome će Organizator nastojati da navede ime autora, ali ne odgovara ukoliko to uredništvo drugog medija ne učini. Pri ovakvom korištenju Organizator se oslobađa od bilo kakvih potraživanja od strane autora fotografija na Foto safariju.
Kontakti Agencije: tel/fax: 658 268, e-mail: [email protected]
Kontakt osoba: Dženana Makul Husić, mob. 063 276 250, e-mail: [email protected]
Lijep i ugodan dan !
31ožu
Svjetski dan zaštite okoliša
Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine 5. juna/lipnja na godišnjicu održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP).
U proteklih četrdesetak godina ova manifestacija je izrasla u jedan od najjačih mehanizama kojima Ujedinjeni narodi podižu svijest ljudi širom našeg planeta o nužnosti uvrštavanja pitanja zaštite okoliša među goruće probleme današnjice i potiču ih da postanu aktivni sudionici održivog i ravnomjernog razvoja, te preuzmu odgovornost za očuvanje planeta poimajući da je uloga lokalnih zajednica ključna za razumijevanje važnosti pitanja zaštite okoliša i ostvarenja sigurnije i prosperitetnije budućnosti za sve.
Ovogodišnja tema obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša 5. lipnja je „Zabrana nelegalne trgovine divljim vrstama“ (‘Go Wild for Life’). Ovom temom želi se ukazati na važnost očuvanja diverziteta na Zemlji, tačnije borbi protiv nezakonite trgovine ugroženim divljim vrstama i potrebi očuvanja divljih vrsta biljaka i životinja na njihovim prirodnim staništima.
I pored nastojanja da se vrijednosti prirode očuvaju i zaštite, priroda je ozbiljno ugrožena brojnim faktorima, čiji je osnovni uzrok, uglavnom, neodgovorna i nekontrolisana ljudska djelatnost. Jedna od najvećih opasnosti po životinjski i biljni svijet predstavljaju krivolov i trgovina autohtonim vrstama, biznis koji svake godine donosi između 8 i 20 milijardi eura i čije su žrtve preko 350 miliona biljaka i životinja. Najveći pritisak je na rijetke, ugrožene i ranjive vrste kako flore, tako i faune, što direktno dovodi u pitanje njihov opstanak.
Jedan od četiri sisara, jedna od osam ptica, jedan od tri vodozemca i 70 posto biljaka u svijetu su, prema Crvenoj listi ugroženih vrsta Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN), ugroženi.Bosna i Hercegovina (BiH) karakteriše se iznimnom genetičkom, specijskom i ekosistemskom raznolikošću, a na prostoru Evrope je među najvišim stepenima endemičnosti. Čak 30% ukupne endemične flore Balkana (1.800) vrsta se nalaze u BiH, od kojih su mnoge u ostatku Europe gotovo istrijebljen.
Faktori koji dovode do smanjenja diverziteta su, između ostalog: eksploatacija prirodnih resursa, sječa šume, otvaranje brojnih kamenoloma, lov i krivolov itd. Nelegalno ubijanje i trgovina životinjama (šverc), jedan su od alarmantnih problema u sistemu zaštite biodiverziteta u BiH.
Bosna i Hercegovina, kao malo koja druga zemlja, ima, na relativno malom prostoru, povoljne ekološke uslove za opstanak i uzgajanje različitih vrsta divljih životinja.
Primjer za to je svakako opstanak populacija velikih zvijeri (vuka i medvjeda) i brojnih drugih autohtonih vrsta kao što su divokoza, veliki i mali tetrijeb, medvjed, vuk, ris, jarebica kamenjarka i poljska, i dr. Osiguranje zaštite divljih životinja je važna odgovornost za buduće generacije, za vlasti i druge donosioce odluka, kako na Evropskom tako i na nivou pojedinih zemalja, pa i Bosne i Hercegovine. Ovaj cilj se može postići jedino integralnim upravljanjem prirodnim resursima.
Kako bi se osiguralo provođenje odgovarajućih mjera za zaštitu zaštićenih ugroženih vrsta, potrebno je donošenje adekvatnih, odnosno redefiniranje postojećih zakonskih i podzakonskih akata usklađenih sa evropskim direktivama, te strateških programa i planova iz ove oblasti, jednako kao i kontinuirana saradnja i efikasniji rad svih provedbenih mehanizama, od carine, preko inspekcija itd, kako bi se spriječio šverc zaštićenim vrstama.
Međunarodne Konvencije kojima se uređuju pitanja zaštite, upravljanja i unapređenja flore i faune su brojne, a BiH je do današnjih dana prihvatila i potpisala najznačajnije, među kojima su za pitanja lovstva najvažnije Bernska Konvencija, CITES Konvencija i Konvencija o biološkoj raznolikosti. Nažalost, i pored toga što je prošlo više od dvije godine od potpisivanja najvažnijih Konvencija za razvoj Lovstva u Bosni i Hercegovini (Bern i CITES), po pitanju implementacije ovih Konvencija nije urađeno ništa.
Kada je riječ o problemu krivolovnih aktivnosti i drugih negativnih pojava koje postepeno dovode do uništenja zaštićenih područja i vrsta, potrebno je podizati svijest društva o ovoj problematici. Nizak nivo svijesti i nedovoljan značaj koji se u medijima pridaje ovoj tematici, razlog je što šira javnost ne pokazuje mnogo interesa za probleme sprečavanja ili borbe protiv krivolova. Ukazivanje na štetne posljedice krivolova mora se intenzivirati kroz medijske kampanje i edukciju lokalnog stanovništva, posebno djece i omladine, o važnosti i vrijednosti zaštićenih područja, kao i kroz saradnju sa lovačkim organizacijama, koje edukacijom svojih članova mogu značajno doprinijeti sprječavanju krivolova.
U mnogim područjima, od kojih se neka smatraju i zaštićenima, krivolov je veoma raširena pojava koja se najčešće manifestuje kroz ubijanje zaštićenih vrsta, lov u periodu lovostaja, korištenje nedozvoljenog oružja. Stoga je u ovim slučajevima, između ostalog, važno razviti održive načine upravljanja ovim područjima, od kojih će i zaštićeno područje i stanovnici okolnih naselja imati koristi.
(Izvor: Federalno ministarstvo okoliša i turizma)
31ožu
Osnovano Udruženje za turizam Privredne komore FBiH
Jučer je u prostorijama Privredne komore (PK) FBIH u Mostaru održana Osnivačka skupština Udruženja za turizam PKFBIH.
Kako je saopćeno iz te komore, privrednici iz realnog sektora djelatnosti turizma prepoznali su potrebu za međusobnim povezivanjem i zajedničkim djelovanjem, a Privredna komora FBIH je prepoznala značaj razvoja ove gospodarske grane u sveukupnom razvoju gospodarstva BIH, te je Predsjedništvo PKFBIH donijelo odluku o osnivanju novooformljenog Udruženja za turizam.
Osnivanje novog udruženja je podržalo i Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Savjetnica ministrice za turizam i ugostiteljstvo, Azra Džigal je pozdravila sve prisutne, izrazila zadovoljstvo pozivom na osnivačku skupštinu, pozdravila samu inicijativu i Komore i privrednika te poručila „da se nada da će i Ministarstvo (FMOIT) i PKFBIH, odnosno njeno Udruženje za turizam u budućnosti biti prijatelji i partneri jednom drugom u svakom smislu.“
Skupštini se odazvalo preko 30 privrednih subjekata iz svih regija FBIH.
Udruženje je i zamišljeno da u budućnosti radi u sekcijama, a na Osnivačkoj skupštini usvojeni su interni dokumenti Udruženja, te izabrani predsjednik i potpredsjednik Udruženja.
(FENA, foto: Agencija)
31ožu
JAJCE SPREMNO ZA LJETNU TURISTIČKU SEZONU
Jajce spremno ulazi u ljetnu turističku sezonu, a trenutno ovaj grad, osim domaćih gostiju, najviše posjećuju turisti iz Turske, arapskih zemalja i Hrvatske.
Direktor Turističke zajednice Srednjobosanskog kantona Miroslav Matošević kazao je Feni da, ako vremenski uvjeti budu povoljni, očekuje dobru turističku sezonu u cijelom kantonu, dok goste očekuje mnoštvo manifestacija.
Kad je riječ o ljetnoj turističkoj sezoni, osim Jajca, mnogo se očekuje i od Vlašića, Travnika, Fojnice i Viteza, dok se više gostiju očekuje i u Kreševu. Turistima će, kako je rekao Matošević, i ove godine na raspolaganju biti brojne aktivnosti, među kojima su planinarenje, fly fishing, motocross, te obilazak kulturnih znamenitosti.
(Klix.ba)
31ožu
X Festival duhovne poezije i muzike ” Plivske omahe” 2016.
Kraljevski grad Jajce će ove godine u periodu od 04. 05. – 12. 05. 2016. godine biti domaćin desetog jubilarnog Festivala duhovne poezije i muzike „Plivske omahe – 2016.“.
Ovaj Festival je po mnogo čemu značajan i predstavlja višednevnu međureligijsku tradicionalnu manifestaciju. Drevni je običaj da se na poseban način dočekuje Đurđevdan i tako pozdravi dolazak ljeta. Svojim posjetiocima, grad Jajce će pružiti priliku da uživaju u raznovrsnim sadržajima kao što su: izložbe, promocije, predavanja, književne večeri, koncerti i predstave. Organizator manifestacije je JU “Dom Kulture” Jajce.
Program manifestacije;
Srijeda, 04. maj/svibanj
Plato Doma kulture, 17:00 sati
Nastupi folklornih skupina
Učestvuju: BZK Preporod, KUD Stari grad,
KUD Jajce, Folklorna skupina „Prijatelji“
Salon Doma kulture, 18:30 sati
U povodu jubileja: 10 godina Plivskih omaha
Govori: Mevzudin Duranović
Dvorana Doma kulture, 19:00 sati
SVEČANO OTVARANJE X FESTIVALA PLIVSKE OMAHE
Dvorana Doma kulture, 19:30 sati
Večer duhovne muzike/glazbe
Učestvuju: Hor Fatih Sarajevo, Hor franjevačke teologije iz Sarajeva
Četvrtak, 05. maj/svibanj
Salon Doma kulture, 17:00 sati
Promocija kataloga: Skriveni svijet balkanskih žena: Odjeća u 19. i 20. stoljeću
Promotori: Dževada Šuško, Svetlana Bajić, Mirela Humić
Gradska galerija, 19:00 sati
Izložba Levhi Fikreta Čančara
Promotor: Nusret Isanović
Gradska galerija, 20:00 sati
Nacionalni spomenici u Jajcu
Govore: Huso Hadžić, Tvrtko Zrile
Petak, 06. maj/svibanj
Salon Doma kulture, 17:00 sati
Tragovima naših komšija; Jevreji u BiH i holokaust
Predavači: Husnija Kamberović, Amir Duranović
Salon Doma kulture, 18:30 sati
Portret književnika Josipa Mlakića
Razgovor vodi: Drago Bojić
Dvorana Doma kulture, 20:00 sati
Predstava: Kušnje fra Anđela Zvizdovića
U izvođenju studenata Franjevačke teologije iz Sarajeva
Subota, 07. maj/svibanj
Salon Doma kulture, 16:30 sati
Predavanje: Zemlja je naša kuća
Predavači: s. Iva Klarić, Sabahudin Makić
Salon Doma kulture, 18:00 sati
Promocija knjige: Izr(ij)eke – Za raju iz Raja, Hfz. Sulejmana Bugarija
Dvorana Doma kulture, 20:00 sati
Predstava: Elči Ibrahim paša
U izvođenju učenika Elči Ibrahim pašine medrese
Nedjelja, 08. maj/svibanj
Salon Doma kulture, 17:00 sati
Promocija novih Prosvjetinih izdanja
Učestvuju: Savo Vlaški, Dejan Garić, Dragana Tomašević, Živana Jovančić, Slobodan Šoja, Ljubica Žikić, Zoran Drašković
Salon Doma kulture, 19:00 sati
Pisma iz doline Vrbasa (život i djelo Franza Pfannera)
Učestvuju: Učenici Srednje strukovne škole iz Jajca
Salon Doma kulture, 20:00 sati
Svežanj poetskih kliktaja
Učestvuju: Vahida Filipović, Tahira Musić, Slavica Rakita, Ella Bojčetić, Mustafa Hamur, Džemal Sefer, Branko Serdar, Marin Ljubičić, (Ljubica Cvitanović, Senad Kurić)
Ponedjeljak, 09. maj/svibanj
Salon Doma kulture, 17:00 sati
Duhovni velikan: Šejh Mustafa ef. Čolić
Govore: Ibrahim Babić, Zehrudin Hadžić
Salon Doma kulture, 19:00 sati
Predstavljanje: BZK Preporod Jajce, HKD Napredak Jajce
Učestvuju: Azra Mađo, Dragan Glavaš
Utorak, 10. maj/svibanj
Salon Doma kulture, 17:00 sati
Promocija djela: Risale-i Nur autora Bediuzzaman Said Nursi
Promotori: Aljo Cikotić, Abdullah Smajić, Sanadin Voloder
Salon Doma kulture, 19:00 sati
600 godina od smrti H.V.Hrvatinića
Predavač: Mirko Ljubez
Srijeda, 11. maj/svibanj
Salon Doma kulture, 17:00 sati
Vjerski simboli u javnom prostoru
Učestvuju: Drago Bojić, Dževad Hodžić
Salon Doma kulture, 19:00 sati
Promocija knjige: Hasan Kjafi Pruščak autora Elvira Duranovića
Promotori: Sumeja Ljevaković-Subašić, Elvir Duranović
Četvrtak, 12. maj/svibanj
Salon Doma kulture, 17:00 sati
Arheološki lokaliteti religijskog konteksta
Predavači: Adnan Kaljanac, Jesenko Hadžihasanović
Dvorana Doma kulture, 20:00 sati
Večer duhovne poezije i muzike/glazbe
Učestvuju: Djeca Dječijeg vrtića Bare, Mektebski hor „Cvijeće Šipova“, Učenici osnovnih i srednjih škola iz Jajca, BZK Preporod, HKD Napredak, Hor imama MIZ Jajce, Župni zbor Jajce, Hor Frame, Hor udruženja/udruge penzionera Jajca
Dvorana Doma kulture, (po završetku programa)
ZATVARANJE X FESTIVALA PLIVSKE OMAHE
( JU „ Dom kulture Jajce“ )
31ožu
Agencija vlastitim sredstvima obnovila staru željezničku česmu
Stara željeznička česma u Vincu porijeklom iz 1893. godine nalazila se je u kritičnom stanju. Kako nebi došlo do obrušavanja, JU Agencija za kulturno – povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca obnovila je česmu vlastitim sredstvima. Za domaćine kao i sve prolaznike ova česma će i dalje da nudi hladno i izvorsko osvježenje.
31ožu
O JAJCU
Koji su to prepoznatljivi simboli nekadašnjeg kraljevskog grada i jednog od najljepših gradova Bosne i Hercegovine? Koji su najznačajniji primjeri arhitektonskog naslijeđa grada Jajca? Kakav značaj imaju kulturno-historijske vrijednosti grada koji nosi epitet “muzej pod otvorenim nebom”? Kako su mediteranski, srednjoevropski i osmanski i kulturni krugovi utjecali na kulturno-historijsko naslijeđe grada Jajca?
Razvoj Jajca od prahistorije do danas može se sagledati na osnovu jedinstvene veze prirodnog i izgrađenog, odnosno jake veze vodopada, rijeka Plive i Vrbasa, morfologije terena s jedne , i umjetnosti, arhitekture, graditeljstva i naslijeđa s druge strane. Simbiozom datih i kreiranih uvjeta sačuvan je kulturno-historijski vrijedan i raznolik graditeljski fond koji čine svjetovna, sakralna, fortifikaciona, memorijalna, saobraćajna i javna arhitektura. Ova raznolikost funkcija koje grad čine gradom jednako je bogata i u pogledu arhitektonskih stilova i oblikovnosti različitih arhitektonskih objekata. Jajce predstavlja jedinstven fenomen srednjovjekovnog bosanskohercegovačkog grada koji je u velikoj mjeri zadržao svoju autentičnost s jakim obilježjima svih historijskih perioda koje je prošao.
Iako se u pisanim dokumentima Jajce prvi put spominje 1396. godine, razvoj grada se može pratiti od doba eneolita, o čemu svjedoče nalazi materijalne kulture i tragovi naselja na Varošicama (lokalitet u neposrednoj blizini vodopada). Na osnovu pronađenih ostataka keramike, pretpostavlja se da je na mjestu srednjovjekovne tvrđave bilo naselje. To je moglo biti naselje koje je imalo ulogu čuvara Vrbasa, odnosno carinske stanice. Sačuvani su arheološki tragovi postojanja rimskog municipija i to arhitrav, maska Meduze i reljef Silvana (rimsko božanstvo). Među ostacima materijalne kulture koji potječu iz rimskog perioda izdvaja se žrtvenik Boga Jupitera. Do polovine četvrtog stoljeća na ovom prostoru poštovan je nepobjedivi Bog Sunca Mitra, a iz tog vremena je sačuvan i žrtvenik s reljefom Mitre koji ima obilježja rimske provincijske umjetnosti. Poštovaoci Mitre gradili su jednoćelijske hramove koji se zovu speleje, a koristili su i pećine za molitvu i obrede. Mitrej u Jajcu je spelej, hram izdubljen u stijeni. Reljef na kojem su prikazani Bog Mitra u perzijskoj nošnji, bik, pas, zmija i škorpion jedinstven je u Bosni i Hercegovini, a 2012. godine konzerviran je i zaštićen novom konstrukcijom i tako prezentiran javnosti.
Iz 15. stoljeća sačuvana je grobna kapela, djelo domaće klesarske radionice s elementima srednjovjekovne gotike, koja se nalazi pored Medvjed-kule. Ovakve grobne kapele-kripte u Evropi su građene u periodu od devetog do 16. stoljeća. Grobnu kapelu poznatiju kao katakombe dao je izgraditi vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, utemeljitelj grada Jajca, kao mjesto vječnog prebivališta vojvodske porodice Hrvatinića. Katakombama se pristupa preko nadsvođenog trijema koji stepenicama vodi do predvorja na čijim stijenama su isklesani reljefi Hrvoja i njegovog grba i ženske figure s ljiljanom u ruci.
Dolina rijeke Plive predstavljala je granicu između jadranskih i panonskih utjecaja, pa je u Jajcu moguće pronaći elemente ranohrišćanske arhitekture iz ovih rimskih provincija. Grad se nalazio na rimskom putu Salona – Servitium koji je povezivao Sredozemlje s Panonijom. O prelazu iz antičkog kulturnog kruga u slavenski kulturni krug nema dovoljno podataka. Pouzdano se zna da je u tom vremenu napuštanja paganskih običaja i usvajanja monoteističke religije Crkva odigrala značajnu ulogu posredstvom svojih biskupija. Također, velik broj stećaka raspoređen je u više od 30 nekropola u blizini Jajca.
Za predosmanski period karakteristične su utvrde, od kojih se za jednu od najspecifičnijih uzima utvrda Sokol, podignuta u blizini izvora Plive. Ova utvrda je važna s aspekta historije jer je tu bilo sjedište Hrvoja Vukčića Hrvatinića, nakon čega je sjedište preneseno u Jajce. U 15. stoljeću područje kojem je upavljao Hrvoje Vukčić Hrvatinić prostiralo se od jadranske obale do granice s Ugarskom, a grad Jajce je bio njegovo sjedište. Razvijajući se kao grad-utvrda s primarno odbrambenom funkcijom, Jajce je raslo u skladu s ekonomskim razvojem zemlje te s lokalnim potrebama. Dokaz uključenosti područja u tadašnje svjetske tokove su nalazi bizantijskih zlatnika i novca salzburških nadbiskupa. Pretpostavlja se da je tvrđava Jajce nastala u 13. stoljeću, a nakon što je više puta mijenjala izgled, danas se sastoji iz barutane, rezervoara za vodu, Medvjed-kule, Papaz-kule, Kule na Džikovcu, Travničke kapije, Banjalučke kapije, Velike tabije, Šamića-tabije i prepoznatljivih masivnih zupčastih zidina. Pored ulaza u tvrđavu nalazi se portal koji se prvobitno koristio kao ulaz i iznad kojeg je grb Kotromanića, jedini ove vrste sačuvan u Bosni i Hercegovini. Na putu prema tvrđavi je i prvobitni srednjovjekovni ulaz u grad koji je u osmanskom periodu adaptiran u sahat-kulu i taj naziv se i do danas zadržao.
Naziv grada prvi put se spominje u putopisima putopisca Amija Bouea, koji kaže da je Jajce sagrađeno po ugledu na napuljski Castel del Uovo (Kastel Jaje), a koji je bio domaćin posjete Hrvoja Vukčića Hrvatinića napuljskom kralju Ladislavu. Ako se u obzir uzmu uske veze između ova dva vladara i činjenica da je napuljski kralj dodijelio Hrvoju titulu splitskog hercega, te utjecaj koji je Italija imala na Bosnu u tom periodu, sasvim je izvjesno da je ovo porijeklo imena tačno. Nakon njegove smrti Jajce je pripojeno 1416. godine oblastima kojima je upravljao bosanski kralj Tvrtko II Tvrtković koji se poslije i nastanjuje u ovom gradu. Za vrijeme vladavine njegovih nasljednika Stjepana Tomaša i Stjepana Tomaševića, Jajce je bilo državna prijestolnica koja je ubrzano napredovala.
Za vrijeme osmanske vladavine Jajce nije poprimilo odlike osmanskog grada u pogledu urbanizma kako se to desilo s drugim bosanskohercegovačkim gradovima. Pa ipak, većina najznačajnijih objekata u Jajcu je izmijenjena u pogledu funkcije i oblikovnosti, poput Tvrđave i Crkve sv. Marije s Tornjem sv. Luke, odnosno Sultan Sulejmanove (Fethija) džamije. Napušteni objekt crkve/džamije potječe iz srednjeg vijeka i prvobitno je izgrađen kao jednostavna bazilika s jednim brodom i odlikama ranog romaničkog stila. Ako se Bobovac formirao pod utjecajem ugarskih gradova, onda je Jajce nastalo pod utjecajem gradova na Jadranu, odnosno s mnogo vidljivih elemenata romaničkog stila kakav je posebno Toranj sv. Luke. Na zapadnom zidu objekta nalazi se portal s dekorativnim tordiranim užetom i profiliranim dovratnikom koji je nekad bio glavni ulaz u Crkvu sv. Marije. Iznad portala je kružni otvor-rozeta. Na južnoj fasadi je utvrđeno postojanje trijema koji je imao romaničke stupove, ali nisu utvrđene tačne dimenzije prvobitne crkve koja je u 15. stoljeću obnovljena u gotičkom stilu. Tokom ove adaptacije na istočnoj je strani dograđen dio s apsidom, a na južnoj strani dio sa sakristijom.
Freske crkve su sačuvane u zonama koje su zatrpane šutom, pripisuju se dubrovačkim majstorima i datiraju iz 15. stoljeća. U ruševinama crkve pronađeni su ostaci skulpture ruke sa svijećnjakom, što ukazuje na bogatu unutrašnju opremu. Toranj sv. Luke dograđen je u prvoj polovini 15. stoljeća sa sjeveroistočne strane Crkve sv. Marije. Toranj ima romaničke elemente interpretirane po domaćim utjecajima. Ovdje je posebno vidljiv i utjecaj primorskog graditeljstva romaničkih tornjeva koji su izgrađeni u Splitu i na Rabu. U konačnici, toranj je oblikovan u stilu dalmatinsko-venecijanske gotike. Djelovanje domaće klesarske radionice je bilo najaktivnije u periodu između 13. i 15. stoljeća i ostavilo je iza sebe značajne arhitektonske elemente. Posebno je značajna radionica majstora Andrije Alešija, ali i utjecaj ugarskih klesara u 15. i 16. stoljeću.
Kad je Crkva sv. Marije transformirana u Sultan Sulejmanovu džamiju (16. stoljeće) uništena je srednjovjekovna plastična i polihromna dekoracija. Kota poda džamije je podignuta nakon požara 1658. godine kad je zazidan portal na zapadnom zidu i rozeta. Južni zid je ponovo izgrađen s mihrabom. Na sjevernom zidu su dodate sofe, prozorski otvori te novi ulaz u objekt. Svi otvori na tornju su zazidani, a na vrhu je dozidana kaca munare sa šerefetom. Objekat je trenutno u izuzetno lošem stanju očuvanosti i, s obzirom na to da je bez krova, stalno je izložen lošim vremenskim utjecajima i atmosferilijama.
Iz osmanskog perioda datiraju džamije Esme-sultanija, Dizdareva, Sinan-begova, Hadadan i Šamića-džamija. Džamija Esme Sultanije, ili Čaršijska džamija izgrađena je 1749/50. godine i pripada tipu jednoprostornih potkupolnih džamija s jednom velikom kupolom iznad molitvenog prostora i tri male kupole iznad ulaznog trijema. Džamija je u potpunosti je bila izgrađena od kamena uključujući i munaru. Dio džamijskog kompleksa čine šadrvan, mekteb i mezarje. Historijski izvori govore da je džamiju podigla Esme-sultanija, supruga bosanskog namjesnika Mehmed-paše Muhsinovića. Godine 1993. džamija i prateći objekti kompleksa potpuno su porušeni. Rekonstrukcija kompleksa počela je 2003. godine, a obnova same džamije završena je 2010. godine. U Gornjoj mahali nalazi se Ženska ili Dizdareva džamija koju je 1812/13. podigao Sulejman-beg Kulenović i koja pripada tipu jednoprostornih mahalskih džamija sa četverovodnom krovnom konstrukcijom ispod koje se nalazi kamena kupola. Džamija nema munaru, a sve do obnove 2002. godine, bila je u stanju loše očuvanosti.
Prepoznatljivim u panorami grada našle su se porodične kuće koje su znatno stradale u ratu 1992/95. i koje su većinom obnovljene zahvaljujući švedskoj fondaciji “Kulturno naslijeđe bez granica” (CHwB). Specifičnost ovih kuća je veliki ugao krovnih ploha s drvenom krovnom konstrukcijom i šindrom. Prvi sprat, izgrađen od nešto lošijeg materijala kraćeg vijeka trajanja, bojen je u bijelo, a prizemlje i suteren su uglavnom građeni od kamena. Karakteristični primjeri stambene arhitekture osmanskog perioda u Jajcu su Burića kuća, dvije Kršlakove i Omerbegova kuća. U restauriranoj Kršlakovoj kući danas je smještena Gradska galerija čiju stalnu postavku čine slike s motivima Jajca. Omerbegova kuća zadržala je autentičan enterijer s duborezima na unutrašnjim vratima i stropovima – šišama i u njoj je smješten restoran.
Ni austrougarska uprava nije uspjela izmijeniti u srednjem vijeku jasno definiranu matricu grada. Objekti koji su izgrađeni u ovom periodu skladno su se stopili s naslijeđenom arhitekturom. Značajni ahitektonski objekti ovog perioda su Šarenica (Saračeva kuća), zgrada finansija i bivša osnovna škola, a danas Etno muzej. Kuća Šaranica je u Drugom svjetskom ratu bila mjesto osnivanja Telegrafske Agencije Nove Jugoslavije (TANJUG) i atalje vajara Antuna Augustinčića.
Franjevački samostan sv. Luke višestoljetni je centar duhovnog i kulturnog života Jajca. Samostan je izgrađen 1885. godine i čuva jednu od najvrednijih relikvija za Bosnu i Hercegovinu – kosti posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića koje je 1888. godine iskopao profesor Ćiro Truhelka, tad 23-godišnji kustos u Zemaljskom muzeja Bosne i Hercegovine. Kompleks je potpuno porušen u ratu 1992/95. i današnji izgled ne odgovara izvornom izgledu. Desetak kilometara od centra grada nalazi se mjesto hodočašća, Crkva sv. Ive u Podmilačju koja je postojala još u osmanskom periodu i jedina je srednjovjekovna katolička crkva koja je kontinuirano zadržala svoju funkciju.
Muzej II zasjedanja AVNOJ-a osnovan je 1953. godine i posvećen je antifašističkoj borbi. Nalazi se u zgradi nekadašnjeg Sokolskog doma iz 1932. godine koja je promijenila originalni izgled. Zgrada u kojoj se muzej nalazi značajna je ne samo za bosanskohercegovačku nego i za jugoslavensku historiju jer je u toj zgradi 29. i 30. novembra 1943. godine održano Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ). Predstavnici Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore su se tada odrekli dijela suvereniteta i donijeli odluku o osnivanju Socijalističke federativne republike Jugoslavije uz potpunu ravnopravnost njenih naroda i narodnosti. Ovom stalnom postavkom Muzej AVNOJ-a baštini ideje antifašističkog pokreta.
Izgradnja objekta Srpske pravoslavne crkve u duhu historicizma počela je 1930. godine i trajala je pet godina, prema projektu koji je izradio sarajevski arhitekt Miloš Miloradović. Crkva presvete Bogorodice u Jajcu je bila jednobrodna crkva, s oltarom, pripratom i petostranom oltarskom apsidom smještenom na istočnoj strani. Nije imala kupolu i bila je zasvođena dvovodnim krovom. Za njenu gradnju korištena je kombinacija kamena vapnenca, sedre i cigle. Crkva je u potpunosti srušena u toku rata 1992/95. godine. Ostao je sačuvan samo zvonik i dio podne konstrukcije.
Arhitektura nastala nakon Drugog svjetskog rata ima jaku tendenciju uklapanja u ambijent, što pokazuje zgrada Doma kulture s tipičnom dispozicijom i fasadom objekata nastalih u periodu socijalizma, ali s dodatkom četverovodnog krova karakterističnog za Jajce, te poslovni dio grada izgrađen kao interpretacija historijske gradske čaršije.
Historijski kontinuitet jasno je čitljiv od antike pa sve do danas na primjeru Jajca. Spomenici kulture iz različitih historijskih perioda predstavljaju vrijedno kulturno-historijsko naslijeđe i grade snažan genius loci (duh mjesta) koji se ogleda u harmoniziranoj vezi prirodnih datosti i izgrađenog naslijeđa. Grad Jajce sastavni je dio i svjetskog naslijeđa i predstavlja univerzalno dobro svih građana Planete, zbog čega i zaslužuje da se nađe na UNESCO-voj Listi svjetske baštine. U tom kontekstu treba posmatrati i tretirati gradsku jezgru Jajca s jasno definiranim smjernicama za dalji razvoj.
(novo vrijeme)
31ožu
STUDENTI I PROFESORI SVEUČILIŠTA VITEZ U POSJETI JAJCU
Studenti, asistenti i profesori Fakulteta pravnih nauka Sveučilišta/Univerziteta „VITEZ“ danas su bili u posjeti gradu Jajcu gdje su u sklopu izučavanja državno-pravnog razvitka Bosne i Hercegovine i njezina povijesnog blaga, obišli hram boga Mitre, Katakombe, Crkvu sv. Marije sa tornjem sv. Luke, Muzej II zasjedanja AVNOJ-a te nezaobilaznu turističku atrakciju, vodopad rijeke Plive koji je uvršten na listu 12 najljepših svjetskih vodopada.
