Kao i svake godine na 23. i 24. lipanj u Jajce dođe nekoliko desetina tisuća hodočasnika da posjete jedno od najstarijih svetišta u ovom dijelu Europe. Svetište sv. Ivana Krstitelja (Sv. Ivo) je najveće nemarijansko svetište u Bosni i Hercegovini pored toga se u narodnu smatra čudotvornim. Ove godine je zabilježeno preko 40 000 hodočasnika na sam dan 24. Lipnja, iz Bosne I Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Ausrije i dr., brojni su hodočastili pješice iz Kotor Varoša, Travnika, Bugojna, Uskoplja I drugih mjesta Središnje Bosne. Program obilježavanja Sv. Ive počeo je 23. Lipnja iznošenjem Kipa i procesije, bolesničku misu s pokorničkim bogoslužjem, uz koncelebraciju provincijala Bosne Srebrene i mnoštva svećenika, predvodio je uzoriti Kardinal Vinko Puljić. U Podmilačju su se na sam Ivandan služile tri mise – jutanja u 7,zatim 8,30 i 11h Središnja hodočasnička misa s molitvama za bolesnike koju je predvodio fra Slavko Topić prof na teologiji u Sarajevu. Ovo svetište svake godine već stoljećima okuplja vjernike svih vjera, svih društvenih statusa, a posebno značenje ima za bolesnike na duši i tijelu. Tako i ove godine ovaj popularni svetac ima poseban odnos prema svim bolesnima, siromašnima te ostavljenima.

Svetište sv. Ive u Podmilačiju

Datira iz XIV. stoljeća, a crkva sv. Ive je jedina od kamena građena katolička crkva u BiH koju Turci nikada nisu srušili i u koju su se katolici skupljali čitavo vrijeme turske vladavine u Bosni i Hercegovini. Srušila ju je tek u zadnjem ratu vojska tzv. Republike Srpske. Danas je obnovljena te predstavlja nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Ime Podmilačja spominje se prvi put 1461. u povelji posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Povelja je sačuvana u Fojničkoj kronici iz 17. stoljeća, gdje se kaže kako kralj: “mnogopoštovanomu, virnom slugi stricu Radovoju za njegova virna, i prava posluženja koja posluži kruni kraljevstva našemu… daje u Luci grad Komotin, i pokraj njega goru Bočac, i pokraj njega goru Čurničku, i Daljevac do Seoca, Cvitkovića, i Podmilačje selo sobi strane Vrbasa sva ta sela š njihovim pravim međami i kotari, i u Jajcu, i Jezeru kuće njegove, mline, vrtle, i vinograde”.

Postoji legenda koja kaže kako je crkva sv. Ive prešla noću iz sela Pšenika, koje se nalazilo na lijevoj obali Vrbasa, u selo Podmilačje, na desnoj strani, zbog toga što su Turci u nju stjerivali koze. Ova narodna predaja zapisana je u Šematizmu Bosne Srebrene od 1864. i ponovljena u gotovo svim slijedećim šematizmima. Nju poznaje i fra Antun Knežević. Ova predaja sigurno ima svoje povijesno značenje i možda se njome potvrđuje vezanost ove crkve uz grebenski franjevački samostan, koji je postojao negdje u blizini sela Pšenik sve do 1495.

U svetište zbog njegove čudotvornosti ne dolaze samo katolici, nego i muslimani, pravoslavni i Romi. Godine 1884. fra Antun Knežević piše: Crkva je na najvišem glasu i kao čudotvorna priznata, i proglašena od cielog pučanstva bosanskoga brez razlike vjere. Osobito na Ivanj tude se kupe Turci, i Turkinje; Kristjani, i Kristjanke u tolikom mnoštvu, kako nigdje u Bosni. Sviet struže kamenje crkveno, i nosi ga za liek. Svaka dašćica, svaki kamenčić poštuje se kao kakav sveti ostatak.

Danas je zavjetna crkva obnovljena te se u njoj najčešće mladi  mole bračnog druga kao i sretan i blagoslovljen brak. Pored nje u toku je gradnja nove župne crkve u čijoj se kripti služe redovne mise.

foto Bare Pršlja

foto Bare Pršlja