…Kažu da ih je bilo 33, sasvim slučajno kao bobaka u tespihu. Od svog prvog susreta i prvih svojih poteza perom i kistom pred njima pamtim ih 27. Ostale su, vele, bile stupe za sukno pa prestale valjati i u zanemaru propale. Sada ih je samo dvadesetak. Većina ih je sa četverostranim krovovima koji su upijali prostor, ali i tih nekoliko sa dvostranim sa širokim strehama stvarale su ugođaj. Male ćuprijice od smrčevih i bukovih greda povezivale su ih sve baš kao svileni gajtan na tespihu.

Bilo je lijepo vidjeti starije ljude i žene kako na zapornicama iznad badnjeva uzimaju abdest i dostojanstveno klanjaju pred ulazom u svoje mlinove ili unutra pred košem žita i sandukom  brašna kao pred mihrabom….  (zapisao je Ismet Ramljak, akademski slikar)

Jajce raspolaže sa 20 mlinčića. Smatra se da je izgradnja mlinčića počela još u Srednjem vijeku. Precizniji podaci datiraju tek iz Osmanskog perioda, gdje je prema defteru iz 1562.g., utvrđeno da je bilo 24 mlina, od kojih 6 nije bilo u funkciji. Početkom 17. stoljeća broj mlinova je dosegao brojku 26.

Dispozicija mlinova je u skladu sa  okruženjem, te odražava prirodnu uklopljenost u prirodni poredak stvari. Mlinovi su postali nerazdvojivi dio prirodnog okruzenja i danas su dio  jedinstvene panorame Plivskih jezera.

Svrha izgradnje mlinova je prvobitno bila funkcionalna. Bez dekoracije, bez suvišnih detalja graditelj je mlinove podredio funkciji iprirodnom okruženju, te iako su pokazatelj industrijskog razvoja, savršeno harmoniziraju s prirodom. Mlinovi u Jajcu su isključivo služili za proizvodnju brašna i bili su u vlasništvu velikih i imućnih zemljoposjednika koji su mlinove davali na korištenje lokalnom stanovništvu, a porez na njih su plaćali u proizvedenoj robi, što je iznosilo 10% od njihove proizvodnje. Svaka porodica je imala određeni dan u sedmici kada je mogla koristiti mlin i taj se raspored strogo poštovao. Otvorena vrata mlina su ukazivala na to da su mlinari tu, dok su zatvorena ukazivala  da nema nikoga te se zatvorenim mlinovima  nije prilazilo, što je pokazatelj nekadašnje kulture na ovim prostorima.

Jedan mlinčić se sastojao iz više djelova (turbine, vratila, korita, okn za zito, mlinskoga kamena, poluge za podizanje mlinskog kamena) iimao je svoja pravila korištenja.Mlinari su vodenice koristili tako da su vodu kroz korito usmjeravali na turbine koja je mljela žito, a pomoću poluge za podizanje mlinskog kamena se regulisalo kakvo brašno će se proizvesti; ako se kamen spusti dobivalo bi se sitnije brašno, a ako se podigne dobivalo bi se krupnije.

Vrijeme je postepeno ostavljalo svoj trag na mlinčiće, te brzi razvoj industrije i brži način života su umanjili funkciju mlinova, koji su postepeno prestali da se koriste, i njihovo neodržavanje je dovelo do destrukcije njihova mehanizma i narušenoga izgleda.

Međutim historijska važnost mlinčića, kao ogledala nekadašnje bosanske tradicije rada i načina života su  doveli do njihove obnove 2005. godine, te od tada je 6 mlinčića ponovo u funkciji, dok se ostalima vratio prvobitni izgled i od tada mlinčići ponovo krase panoramu grada Jajca.

2009 godine mlinčići na Plivskom jezeru su proglašeni nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i jedan su od ključnih elemenata u razvijanju turizma u Jajcu.