Svjetski dan zaštite okoliša
Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine 5. juna/lipnja na godišnjicu održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP).
U proteklih četrdesetak godina ova manifestacija je izrasla u jedan od najjačih mehanizama kojima Ujedinjeni narodi podižu svijest ljudi širom našeg planeta o nužnosti uvrštavanja pitanja zaštite okoliša među goruće probleme današnjice i potiču ih da postanu aktivni sudionici održivog i ravnomjernog razvoja, te preuzmu odgovornost za očuvanje planeta poimajući da je uloga lokalnih zajednica ključna za razumijevanje važnosti pitanja zaštite okoliša i ostvarenja sigurnije i prosperitetnije budućnosti za sve.
Ovogodišnja tema obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša 5. lipnja je „Zabrana nelegalne trgovine divljim vrstama“ (‘Go Wild for Life’). Ovom temom želi se ukazati na važnost očuvanja diverziteta na Zemlji, tačnije borbi protiv nezakonite trgovine ugroženim divljim vrstama i potrebi očuvanja divljih vrsta biljaka i životinja na njihovim prirodnim staništima.
I pored nastojanja da se vrijednosti prirode očuvaju i zaštite, priroda je ozbiljno ugrožena brojnim faktorima, čiji je osnovni uzrok, uglavnom, neodgovorna i nekontrolisana ljudska djelatnost. Jedna od najvećih opasnosti po životinjski i biljni svijet predstavljaju krivolov i trgovina autohtonim vrstama, biznis koji svake godine donosi između 8 i 20 milijardi eura i čije su žrtve preko 350 miliona biljaka i životinja. Najveći pritisak je na rijetke, ugrožene i ranjive vrste kako flore, tako i faune, što direktno dovodi u pitanje njihov opstanak.
Jedan od četiri sisara, jedna od osam ptica, jedan od tri vodozemca i 70 posto biljaka u svijetu su, prema Crvenoj listi ugroženih vrsta Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN), ugroženi.Bosna i Hercegovina (BiH) karakteriše se iznimnom genetičkom, specijskom i ekosistemskom raznolikošću, a na prostoru Evrope je među najvišim stepenima endemičnosti. Čak 30% ukupne endemične flore Balkana (1.800) vrsta se nalaze u BiH, od kojih su mnoge u ostatku Europe gotovo istrijebljen.
Faktori koji dovode do smanjenja diverziteta su, između ostalog: eksploatacija prirodnih resursa, sječa šume, otvaranje brojnih kamenoloma, lov i krivolov itd. Nelegalno ubijanje i trgovina životinjama (šverc), jedan su od alarmantnih problema u sistemu zaštite biodiverziteta u BiH.
Bosna i Hercegovina, kao malo koja druga zemlja, ima, na relativno malom prostoru, povoljne ekološke uslove za opstanak i uzgajanje različitih vrsta divljih životinja.
Primjer za to je svakako opstanak populacija velikih zvijeri (vuka i medvjeda) i brojnih drugih autohtonih vrsta kao što su divokoza, veliki i mali tetrijeb, medvjed, vuk, ris, jarebica kamenjarka i poljska, i dr. Osiguranje zaštite divljih životinja je važna odgovornost za buduće generacije, za vlasti i druge donosioce odluka, kako na Evropskom tako i na nivou pojedinih zemalja, pa i Bosne i Hercegovine. Ovaj cilj se može postići jedino integralnim upravljanjem prirodnim resursima.
Kako bi se osiguralo provođenje odgovarajućih mjera za zaštitu zaštićenih ugroženih vrsta, potrebno je donošenje adekvatnih, odnosno redefiniranje postojećih zakonskih i podzakonskih akata usklađenih sa evropskim direktivama, te strateških programa i planova iz ove oblasti, jednako kao i kontinuirana saradnja i efikasniji rad svih provedbenih mehanizama, od carine, preko inspekcija itd, kako bi se spriječio šverc zaštićenim vrstama.
Međunarodne Konvencije kojima se uređuju pitanja zaštite, upravljanja i unapređenja flore i faune su brojne, a BiH je do današnjih dana prihvatila i potpisala najznačajnije, među kojima su za pitanja lovstva najvažnije Bernska Konvencija, CITES Konvencija i Konvencija o biološkoj raznolikosti. Nažalost, i pored toga što je prošlo više od dvije godine od potpisivanja najvažnijih Konvencija za razvoj Lovstva u Bosni i Hercegovini (Bern i CITES), po pitanju implementacije ovih Konvencija nije urađeno ništa.
Kada je riječ o problemu krivolovnih aktivnosti i drugih negativnih pojava koje postepeno dovode do uništenja zaštićenih područja i vrsta, potrebno je podizati svijest društva o ovoj problematici. Nizak nivo svijesti i nedovoljan značaj koji se u medijima pridaje ovoj tematici, razlog je što šira javnost ne pokazuje mnogo interesa za probleme sprečavanja ili borbe protiv krivolova. Ukazivanje na štetne posljedice krivolova mora se intenzivirati kroz medijske kampanje i edukciju lokalnog stanovništva, posebno djece i omladine, o važnosti i vrijednosti zaštićenih područja, kao i kroz saradnju sa lovačkim organizacijama, koje edukacijom svojih članova mogu značajno doprinijeti sprječavanju krivolova.
U mnogim područjima, od kojih se neka smatraju i zaštićenima, krivolov je veoma raširena pojava koja se najčešće manifestuje kroz ubijanje zaštićenih vrsta, lov u periodu lovostaja, korištenje nedozvoljenog oružja. Stoga je u ovim slučajevima, između ostalog, važno razviti održive načine upravljanja ovim područjima, od kojih će i zaštićeno područje i stanovnici okolnih naselja imati koristi.
(Izvor: Federalno ministarstvo okoliša i turizma)
