Poznato je da su franjevci držali u Jajcu leprozorij. Bolesnici su bili smješteni po špiljama uz rijeku Plivu ili u Katakombama, što opet navodi na pomisao da je tu odavno bila špilja koja je služila različitim namjenama, a Hrvoje ju je namjeravao, tako pretpostavljaju neki povjesničari, preurediti u svoju obiteljsku grobnicu. Međutim, ovdje nije nitko pokopan. Hrvoje je umro 1416. u Kotor Varošu prije nego što su Katakombe dovršene, a Jelena se preudala za bosanskog kralja Stjepana Ostoju. Ovu podzemnu crkvicu, koju su gradili jajački klesari, narod naziva Katakombama iako to ona nije u klasičnom smislu. Ova „…katakomba u Jajcu prikazuje cijelu jedinstvenu arhitektoničnu zgradu, kršćanski hram sa svim sastavinama. U tom naliči na stare indijske hramove, koji su također istesani iz žive stijene.“ Katakombe su, kao kripta, nedovršene. Na ulazu su također nedovršene, u stijeni klesane figure i naznake grba, a u samoj unutrašnjosti su nedovršene prostorije. Crkvica se dijeli na gornji i donji dio, znači napravljena je na kat, sa oznakama različitih stilova, od istočnjačkih lukova, koji podsjećaju na mitraizam, do kršćanskog prezbiterija i krstionice u donjem dijelu, premda ostavlja dojam bogomolje pripadnika Crkve bosanske. Križ u donjem dijelu dokazuje nedosljednost „dobrih krstjana“ i njihove sekte, jer su proklamativno odbacivali raspelo i krštenje vodom. Ovo odražava i Hrvojevu vjersku nestabilnost, jer iako pripadnik Crkve bosanske, kao pragmatik nije htio odbaciti katoličanstvo s obzirom na političko okruženje. Ova podzemna crkvica dokaz je burnog vremena u kome je živio Hrvoje, ali i dokaz umješnosti jajačkih klesara, koji su sve prostorije isklesali u živom kamenu ili su adaptirali već postojeću špilju. Kroz Katakombe je u tijeku krvave bosanske povijesti prošlo mnogo ljudi. U njima je, kaže predaja, bila nekada i tamnica. Za represalija Omer paše Latasa ovdje su se skrivale žene i djeca pred ratnim sukobom. Bilo je i dobronamjernih stanovnika Katakombi poput derviša, koji su ovdje postom i molitvom, izolirani od vanjskog svijeta, nastojali pronaći duševni mir, ali je bilo i vandala koji su iskonskim nagonom nastojali sve uništiti, pa su ložili vatre, bacali smeće i uginule životinje u ovu podzemnu crkvicu, koja ima neprocjenjivu vrijednost za povijest Jajca i cijele Bosanske Kraljevine.

(Autor teksta: Prof. Bruno Ljubez)